Srpski dobrovoljački korpus (Prvi svetski rat)

Srpski dobrovoljački korpus je bila srpska vojna jedinica iz Prvog svetskog rata, koju su uglavnom činili bivši pripadnici austrougarske vojske srpske, hrvatske i slovenačke nacionalnosti koji su ratovali na Istočnom frontu, a koji su prešli da se bore na strani Srbije.

Osnivanje uredi

 
Car Nikolaj vrši smotru srpskih dobrovoljaca kod Odese.
 
Predsednik vlade N. Pašić, među oficirima 1. srpske dobrovoljačke divizije u Odesi
 
Štab generala Mihaila Živkovića u Odesi

Austrougarska vojska je mobilizovala brojne pripadnike svog jugoslovenskog življa i poslala ih na Istočni front. Međutim, zarobljeni jugoslovenski vojnici i dezerteri su prelazili na stranu Antante. Po sporazumu srpske i ruske vlade u leto 1915, Rusija je počela Dunavom da šalje dobrovoljce u Srbiju. Stupanjem Bugarske u rat na strani Centralnih sila, onemogućeno je prebacivanje dobrovoljaca u Srbiju. Njihovo okupljanje u Rusiji je nastavljeno, pa je u Odesi novembra 1915. osnovan Srpski dobrovoljački odred, koji je početkom 1916. imao oko hiljadu vojnika i oficira. Prva srpska dobrovoljačka divizija je osnovana 16. aprila 1916. i brojala je 18.868 vojnika.[1] Ona je uključena u sastav 47. ruskog korpusa i upućena na front u Dobrudži. Uz ruske i rumunske trupe, divizija se borila protiv udruženih nemačkih, bugarskih i turskih jedinica od 24. avgusta do 16. oktobra 1916. Uprkos velikim gubicima koje je pretrpela Prva srpska dobrovoljačka divizija, priliv dobrovoljaca se nastavio, pa je osnovana i Druga srpska dobrovoljačka divizija, a od te dve divizije je osnovan Srpski dobrovoljački korpus, na čijem je čelu bio general Mihailo Živković. Štab korpusa je bio u Odesi, dok su štabovi Prve i Druge divizije bili u Voznesensku i Aleksandrovsku. U Odesi je od 17. aprila 1917. pa do 1918. godine izlazio časopis „Slovenski jug“, u kom je izlagan program za osnivanje ujedinjene države Južnih Slovena.

Do Februarske revolucije u korpusu se našlo oko 40.000 vojnika. Zbog revolucionarnih previranja u Carskoj Rusiji počeo je da se osipa broj vojnika, pa je u leto 1917. u njemu ostalo 20.000 vojnika. Dezerteri iz SDK su u vreme Oktobarske revolucije i Ruskog građanskog rata aktivno učestvovali na strani Crvenih.

Krajem leta 1917. Prva srpska dobrovoljačka divizija je ponovo poslata u Dobrudžu, ali je povučena zbog nezadovoljstva vojske. Druga divizija i deo prve divizije su preko Sibira prebačenu u Dajren, a odatle britanskim brodovima na Solunski front. Na Solunski front je stiglo oko 12.500 vojnika.

Prebacivanje dobrovoljačkih divizija na Solunskom frontu uredi

U martu 1917. buknula je u Rusiji revolucija. Na prostranom ruskom frontu od Baltika do Crnog mora, nastalo je bratimljenje između ruskih i neprijateljskih vojnika. Ruski vojnik nije hteo više da se bori, već je odlazio kući. Nastala je opasnost, da se srpske dobrovoljačke divizije ne upletu u ovu revoluciju, naročito kada su nekolicina oficira dobrovoljaca — Hrvata, na čelu sa rezervnim potporučnikom Milanom Banićem, tražili da se u dobrovoljačke jedinice uvedu „komiteti”, podobno komitetima, koji su se tada uvodili u ruskoj vojsci.

U cilju spasavanja dobrovoljačkih divizija od ove opasne zaraze, kao i bezciljnosti daljeg ostanka u Rusiji, otpočeto je 30. avgusta prebacivanje dobrovoljačkih organizovanih jedinica na Solunski front, gde su bile veoma potrebne za popunu proređenih redova srpske vojske.

 
Pravci povratka iz Rusije

Transportovanje dobrovoljaca iz Rusije u Solun izvedeno je ovim pravcima:

Od prispevšeg prvog transporta dobrovoljaca preko Arhangelska formirano je 16 četa, koje su u decembru 1917. pojačale divizije srpske vojske, a od dobrovoljaca iz ostalih transporta i Vardarske divizije formirana je 14. januara 1918. g. „Jugoslovenska divizija”.[2]

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

  • Popović, Nikola B. (2000). Srbi u Prvom svetskom ratu 1914—1918. Novi Sad: Društvo istoričara Južnobačkog i Sremskog okruga. 

Spoljašnje veze uredi