Stara pravoslavna crkva (Sarajevo)

Crkva Sv. Arhanđela Mihaila i Gavrila u narodu poznata kao Stara pravoslavna crkva ili Stara crkva na Baščaršiji je hram Srpske pravoslavne crkve koji se nalazi u Sarajevu. Pripada dabrobosanskoj mitropoliji. Crkva je posvećena Arhanđelu Mihailu i Gavrilu, a podignuta je u 14. vijeku.[1]

Crkva Sv. Arhanđela Mihaila i Gavrila u Sarajevu
(2023.)
Osnovni podaci
Tipcrkva
EparhijaMitropolija dabrobosanska
Osnivanje14. vijek
OsnivačAndrijaš Mrnjavčević
PosvećenArhanđelu Mihailu i Gavrilu
Arhitektura
Nivo značajaNacionalni spomenik
Lokacija
MestoSarajevo
Država Bosna i Hercegovina
Koordinate43° 51′ 37.13″ N 18° 25′ 48.03″ E / 43.8603139° S; 18.4300083° I / 43.8603139; 18.4300083
Crkva Sv. Arhanđela Mihaila i Gavrila u Sarajevu na karti Bosne i Hercegovine
Crkva Sv. Arhanđela Mihaila i Gavrila u Sarajevu
Crkva Sv. Arhanđela Mihaila i Gavrila u Sarajevu
Crkva Sv. Arhanđela Mihaila i Gavrila u Sarajevu na karti Bosne i Hercegovine

Proglašena za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine i predstavlja najstariji i jedan od najvrednijih kulturno-istorijskih spomenika Sarajeva. Nalazi se nedaleko od Baščaršije, odnosno u starom dijelu Baščaršije koji je urbanizovan za vrijeme austrougarske uprave tokom ispravka toka rijeke Miljacke.

Istorija uredi

Po arheološkim podacima Stara srpska pravoslavna crkva Sv. Arhangela Mihaila u Sarajevu potiče iz srednjeg vijeka. Pisani podaci o tačnom vremenu gradnje nisu sačuvani. Crkva se prema arheološkim podacima datira u 15. vijek. U prvom turskom defteru iz 1468. godine kaže se da u Sarajevu imaju 42 muslimanske, 103 hrišćanske i osam dubrovačkih kuća. Vjerovatno je tako jako hrišćansko naselje imalo bogomolju. U drugom defteru iz 1489. godine pominje se Đuro, sin popovski, što ukazuje da je u Sarajevu u to vreme bio sveštenik i crkva. Ktitor crkve nije poznat, a narodno predanje je pripisuje Andrijašu, bratu Kraljevića Marka. Prvi sačuvani spis koji pominje crkvu je iz 1539. godine, no pretpostavlja se da je izgrađena na temeljima jedne još starije crkve. Odlikuje je stil srednjovjekovnih srpsko-vizantijskih građevina.

U 16. vijeku ima više podataka o sveštenicima crkve, a u 17. vijeku stradala je od požara tri puta. Pošto su sanirane posledice poslijednjeg požara iz 1656. godine crkvi je poklonjen polijelej, dva kamena svijećnjaka pred oltarom i novi drveni ikonostas u rezbariji. Crkva je krajem 17. vijeka opljačkana prilikom provale Evgenija Savojskog u Bosnu i Sarajevo.

U narednom vijeku crkva je dva puta oštećena u požarima prvo 1724, a zatim i 1788. godine. Poslije prvog požara obnovljena je 1730, a 1734. godine, obnovljen je donji dio ikonostasa. U drugom požaru izgorio je krov crkve, koji je popravljen 1793. godine.

Centralni dio okružen je lukovima i galerijom. Zvonik je dograđen nakon prestanka osmanlijske vladavine 1883. godine, a rekonstruisan 1960. godine, kada je dobio današnji izgled. U unutrašnjem dvorištu nalazi se muzej sa vrijednom zbirke ikona iz vremena od XIII do XIX veka, brojni rukopisi, liturgijski i umetnički eksponati.

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi