Stegosaur je živeo krajem perioda Jure. U 2006. godini, primerak stegosaura je pronađen u Portugalu, što je značilo da su bili prisutni i u Evropi. Zbog svog prepoznatljivog repa i bodlji, stegosaur je jedan od najprepoznatljivijih dinosaupusa zajedno sa tranosaurusom, triceratopsom i apatosaurom. Ime stegosaur znači „gušter-krov“ (Grčki στέγος-, stegos- „krov“ i σαῦρος, -sauros"gušter"). Živeli su pre oko 155 do 145 miliona godina u području u kome su dominirali ogromni sauropodi kao što su Diplodokus, Kamarosaur i Aptosaur. Stegosaurusi su često bili plen mesožderima kao što su alosaurus i ceratosaurus. Imao je najmanji mozak među do sada otkrivenim dinosaurusima. Naučnici su smatrali da ima još jedan mozak u nogama, koji je pokretao drugi deo tela. Ovo je najveći pronađeni dinosaurus iz porodice stegosauridea.

Stegosaur
Vremenski raspon: gornja jura, 155–150 Ma
Montirani skelet S. stenops
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Kladus: Dinosauria
Red: Ornithischia
Podred: Stegosauria
Porodica: Stegosauridae
Potporodica: Stegosaurinae
Rod: Stegosaurus
Marsh, 1877
Tipska vrsta
Stegosaurus stenops
Marsh, 1887
Ostale vrste
  • S. ungulatus Marsh, 1879
  • S. sulcatus Marsh, 1887
Sinonimi
  • Hypsirhophus Cope, 1879
  • Diracodon Marsh, 1881

Izgled uredi

 
Odnos veličina Stegosaura i čoveka

Telo mu je bilo prosečne dužine od oko 9 metara, bio je visok oko 4 metra. Telo mu je bilo prekriveno krljuštima. Duž povijenih leđa imao je dva reda koštanih ploča. Ove ploče verovatno su imale funkciju da mu održavaju temperatura. Kada bi se osetio u opasnosti ploče bi se punile krvlju i plašile neprijatelja. Ploče su kod ženki bie manje i trouglaste, dok su mužjaci imali četvorougaone. Takođe, imao je dva para koštanih bodlji na repu sa kojima se branio od mesoždera.prednje noge su mu bile u visini glave, dok su zadnje bile znatno više postavlene.

Otkriće i istorija uredi

Stegosaurus, jedan od mnogih dinosaurusa koji su prvi put prikupljeni i opisani u Ratovima kostiju, prvobitno je imenovao Otniel Čarls Marš 1877. godine,[1] po ostacima pronađenim severno od Morisona u Koloradu. Ove prve kosti postale su holotip vrste Stegosaurus armatus. Marš je u početku verovao da su to ostaci vodene životinje slične kornjači, i osnova za njeno naučno ime, 'krovni gušter' proistekla je iz njegovog ranog verovanja da su ploče ležale ravno preko leđa životinje, preklapajući se poput šindre (crepa) na krovu. U narednih nekoliko godina pronađeno je bogatstvo materijala o rodu Stegosaurus, i Marš je od 1877. do 1897. objavio nekoliko radova o rodu.[2] Godine 1878. Edvard Drinker Koup nazvao je Hypsirhophus discurus, kao još jednog stegosaura zasnovanog na fragmentarnim fosilima iz Koupovog kamenoloma 3 u blizini lokacije „Koup nipl” u Garden Parku, Kolorado.[3] Mnogi kasniji istraživači su smatrali da je Hypsirhophus sinonim za Stegosaurus,[2] iako je Peter Galton (2010) sugerisao da se on razlikuje na osnovu razlika u pršljenima.[4]

 
Tipski uzorak S. stenops izložen u Nacionalnom prirodnjačkom muzeju.

Marš je 1879. imenovao drugu vrstu, Stegosaurus ungulatus, i konačno dao detaljniji opis svih fosila roda Stegosaurus prikupljenih do tada sledeće godine.[4] Godine 1881, nazvao je treću vrstu Stegosaurus „affinis”, samo na bazi kosti kuka. Opšte je prihvaćeno da je ova vrsta neadekvatno opisana, te je stoga nomen nudum (ime koje nema formalni opis). Uzorak je kasnije izgubljen.[4] Marš je nastavio sa prikupljanjem i ispitivanjem novih primeraka roda Stegosaurus, a 1887. je imenovao tri nove vrste: Stegosaurus stenops, S. duplex, i S. sulcatus.[2] Iako još nije bio potpuno pripremljen, gotovo kompletan i artikulisan tipski primerak Stegosaurus stenops omogućio je Maršu da dovrši prvi pokušaj rekonstruisanog skeleta iz roda Stegosaurus. Ovu prvu rekonstrukciju, S. ungulatus sa nedostajućim delovima popunjenim iz S. stenops, objavio je Marš 1891. (Godine 1893, Ričard Lajdeker je greškom ponovo objavio Maršov crtež pod oznakom Hypsirhophus).[2]

 
Maršova ilustracija S. ungulatus iz 1891: Obratite pažnju na jedan red od 12 velikih zaobljenih ploča, zasnovanih na pločama S. stenops, i osam šiljaka

Sledeća vrsta stegosaurusa je dobila ime je S. marshi, po predlogu Frederika Lukasa iz 1901. godine. Lukas je kasnije te godine ovu vrstu ponovo klasifikovao u novi rod Hoplitosaurus. Lukas je takođe preispitao pitanje izgleda stegosaura, došavši do zaključka da su ploče bile poređane u parove u dva reda duž leđa, raspoređene iznad podnožja rebara. Lukas je iznajmio Čarlsa R. Najta da izvede živu restauraciju S. ungulatus na osnovu njegove nove interpretacije. Međutim, sledeće godine Lukas je napisao da sada veruje da su ploče verovatno bile pričvršćene u razmaknutim redovima.[2] Godine 1910. Ričard Svon Lal je napisao da je naizmenični obrazac koji je uočen kod S. stenops verovatno nastao zbog pomeranja skeleta nakon smrti. On je vodio izgradnju prvog skeletnog modela stegosaura u Prirodnjačkom muzeju Pibodi, koji je prikazan sa uparenim pločama.[2] Godine 1914. Čarls Gilmor se protivio Lalovoj interpretaciji, napominjući da je nekoliko primeraka S. stenops, uključujući sada potpuno pripremljeni holotip, sačuvalo ploče u naizmeničnim redovima blizu vrha leđa, te da nema dokaza da su ploče bile pomerene u odnosu na telo tokom fosilizacije.[2] Gilmorova i Lukasova interpretacija postala je opšteprihvaćeni standard, i Lalov model u muzeju Pibodi je promenjen da bi to odražavao 1924.[5]

Stegosaur Sofi je najkompletniji fosilni primerak roda Stegosaurus.[6] To je mlada odrasla idividua neodređenog pola, dugačka 5,6 m (18 ft) i visoka 2,9 m (9,5 ft). Uzorak, koji je pronađen u Vajomingu, 85% je netaknut i sadrži 360 kostiju. On je bio izložena je u Prirodnjačkom muzeju u Londonu u decembru 2014.[7][8]

Vrste uredi

Mnoge od prvobitno opisanih vrsta od tada se smatraju nevažećim ili sinonimima za ranije imenovane vrste,[9] što ostavlja dve dobro poznate i jednu slabo poznatu vrstu. Potvrđeni ostaci stegosaurusa pronađeni su u stratigrafskim zonama 2–6 formacije Morison, sa dodatnim ostacima koji se mogu odnositi na stegosaurusa eskaviranim iz stratigrafske zone 1.[10]

  • Stegosaurus ungulatus, što znači „kopitarski krovni gušter”, imenovao je Marš 1879. godine,[11] po ostacima pronađenim u Komo Blufu u Vajomingu (kamenolom 12, u blizini Roberovog Rusta).[9] Moguće je da je sinoniman za S. stenops.[12] Sa 9 m (29,5 ft) dužine, bila je najduža vrsta u rodu Stegosaurus. Fragmentarni primerak stegosaura otkriven u Portugalu koji datira iz gornje kimeridgijske - donje titonske faze je proviziono pripisan ovoj vrsti.[13] Stegosaurus ungulatus se može razlikovati od S. stenops po prisustvu dužih stražnjih udova, proporcionalno manjih, šiljatijih ploča sa širokim osnovom i uskim vrhovima i po nekoliko malih, ravnih ploča nalik na kičmu neposredno pre šiljaka na repu. Smatra se da su ove ploče nalik na kičmu bile uparene, zbog prisustva najmanje jednog para koji je identičan, ali preslikan. Izgleda da je S. ungulatus takođe imao duže noge (bedrene kosti) i kosti kukova od drugih vrsta. Tipski primerak S. ungulatus otkriven je sa osam šiljaka, iako su oni bili razbacani dalje od svojih prvobitnih položaja. Oni su često tumačeni kao pokazatelji da je životinja imala četiri para repnih šiljaka. Nisu pronađeni primerci sa kompletnim ili zglobnim skupovima repnih šiljaka, niti su pronađeni dodatni primerci sa očuvanih osam šiljaka zajedno. Moguće je da je dodatni par šiljaka došao od druge individue, i iako nisu pronađene druge dodatne kosti sa uzorkom, one se možda mogu pronaći ako se na izvornoj lokaciji izvrše dodatna kopanja.[4]Uzorci iz drugih kamenoloma (kao što je rep iz kamenoloma 13, koji sada čini deo kompozitnog skeleta AMNH 650 u Američkom prirodnjačkom muzeju), koji se na osnovu njihovih nazubljenih repnih pršljenova nazivaju S. ungulatus, sačuvani su sa samo četiri repni šiljka.[9] Tipski primerak S. ungulatus (YPM 1853) ugrađen je u prvi ikad montirani kostur stegosaurusa u Prirodnjačkom muzeju Pibodi 1910. godine od strane Ričarda Svona Lala. U početku je bio montiran sa uparenim pločama postavljenim širom, iznad osnove rebara, ali je ponovo postavljen 1924. godine sa dva razmaknuta niza ploča duž srednje linije leđa.[5] Dodatni primerci koje je iz istog kamenoloma izvadio Nacionalni prirodnjački muzej Sjedinjenih Država, uključujući repne pršljenove i dodatnu veliku ploču (USNM 7414), koji pripadaju istoj individui kao i YPM 1853.[4]
 
Zglobni holotip S. stenops (USNM 4934), poznat kao primerak „drumskog ubistva”
  • Stegosaurus stenops, što znači „krovni gušter uskog lica”, imenovao je Marš 1887. godine.[14] Ovaj holotip je prikupio Maršal Felč u Garden parku, severno od grada Kanjon Siti u Koloradu 1886. Ovo je najpoznatija vrsta stegosaurusa, uglavnom zato što njegovi ostaci uključuju najmanje jedan kompletan zglobni kostur. Imao je proporcionalno velike, široke ploče i zaobljene repne ploče. Zglobni primerci pokazuju da su ploče bile raspoređene naizmenično u dvostrukom nizu. S. stenops je poznat iz najmanje 50 delimičnih skeleta odraslih i maloletnika, jedne potpune lobanje i četiri delimične lobanje. On je bio je kraći od ostalih vrsta, na 7 m (23 ft). Pronađen u formaciji Morison, Kolorado, Vajoming i Juti.[15]
  • Stegosaurus sulcatus, što znači „brazdasto krovni guster”, opisao je Marš 1887. godine na osnovu delimičnog skeleta.[14] Tradicionalno je smatranj sinonimom S. armatus,[15] mada novije studije ukazuju da nije.[4] S. sulcatus se odlikuje uglavnom svojim neobično velikim, izbrazdanim šiljcima sa veoma velikim osnovama. Šiljak povezan sa tipskim uzorkom, za koji se prvobitno mislilo da je rep, može u stvari poticati iz ramena ili kuka, jer je njegova baza mnogo veća od odgovarajućih repnih pršljenova. Pregled koji su Majdment i kolege objavili 2008. godine smatrao ga je neodređenom vrstom koja verovatno uopšte ne pripada stegosauru, već drugom rodu.[16][17] Peter Galton je predložio da se treba smatrati validnom vrstom zbog svojih jedinstvenih šiljaka.[4]

Suzana Majdment i njene kolege su 2008. predložile opsežne izmene taksonomije roda Stegosaurus. Oni su se zalagali za sinonimizaciju S. stenops i S. ungulatus sa S. armatus, a spajanje Hesperosaurus i Wuerhosaurus u stegosaurusa, pri čemu su njihove tipske vrste postale Stegosaurus mjosi and Stegosaurus homheni, respektivno. Oni su smatrali su S. longispinus dubioznim. Tako bi njihovo shvatanje Stegosaurus uključivalo tri valjane vrste (S. armatus, S. homheni, i S. mjosi) i kretalo bi se od kasne jure Severne Amerike i Evrope do rane krede Azije.[16] Međutim, ovu klasifikacionu šemu nisu pratili drugi istraživači, a kladistička analiza iz 2017. godine u koautorstvu Majdmentove sa Tomas Rejvenom odbacuje sinonimiju Hesperosaurus sa Stegosaurus.[4][18] Majdmentova et al. su revidirali svoj predlog 2015. godine, jer je Galton prihvatio S. armatus kao nomen dubium i njegovu zamenu S. stenops kao tipsku vrstu.[12]

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Marsh, O. C. (1877). „A new order of extinct Reptilia (Stegosauria) from the Jurassic of the Rocky Mountains”. American Journal of Science. 3 (14): 513—514. Bibcode:1877AmJS...14..513M. S2CID 130078453. doi:10.2475/ajs.s3-14.84.513. 
  2. ^ a b v g d đ e Gilmore CW (1914). „Osteology of the armored Dinosauria in the United States National Museum, with special reference to the genus Stegosaurus”. Series: Smithsonian Institution. United States National Museum. Bulletin 89 (89). 
  3. ^ Carpenter, Kenneth (1998). „Vertebrate biostratigraphy of the Morrison Formation near Cañon City, Colorado”. Modern Geology. 23: 407—426. 
  4. ^ a b v g d đ e ž Galton, P.M. (2010). „Species of plated dinosaur Stegosaurus (Morrison Formation, Late Jurassic) of western USA: new type species designation needed”. Swiss Journal of Geosciences. 103 (2): 187—198. S2CID 140688875. doi:10.1007/s00015-010-0022-4. 
  5. ^ a b Revan, A. (2011). Reconstructing an Icon: Historical Significance of the Peabody’s Mounted Skeleton of Stegosaurus and the Changes Necessary to Make It Correct Anatomically. Doctoral dissertation, faculty of the Department of Geology and Geophysics, Yale University.
  6. ^ Ghosh, Pallab (3. 12. 2014). „Scientists seek to solve mystery of Stegosaurus plates”. BBC News. „Sophie is 80% complete and is thought to be the most complete specimen in the world. 
  7. ^ „Sophie the Stegosaurus debuts at London's Natural History Museum”. The Guardian. Press Association. 4. 12. 2014. 
  8. ^ McAteer, Oliver (4. 12. 2014). „New dinosaur welcomed at London's Natural History Museum”. 
  9. ^ a b v Carpenter K, Galton PM (2001). „Othniel Charles Marsh and the Myth of the Eight-Spiked Stegosaurus”. Ur.: Carpenter K. The Armored Dinosaurs. Indiana University Press. str. 76–102. ISBN 978-0-253-33964-5. 
  10. ^ Foster, J. (2007). Jurassic West: The Dinosaurs of the Morrison Formation and Their World. Indiana University Press. str. 327—329. ISBN 978-0-253-34870-8. 
  11. ^ Marsh, O. C. (1879). „Notice of new Jurassic reptiles” (PDF). American Journal of Science. 3 (18): 501—505. Bibcode:1879AmJS...18..501M. S2CID 131001110. doi:10.2475/ajs.s3-18.108.501. 
  12. ^ a b Maidment, S. C. R.; Brassey, Charlotte; Barrett, Paul Michael (2015). „The Postcranial Skeleton of an Exceptionally Complete Individual of the Plated Dinosaur Stegosaurus stenops (Dinosauria: Thyreophora) from the Upper Jurassic Morrison Formation of Wyoming, U.S.A.”. PLOS ONE. 10 (10): e0138352. Bibcode:2015PLoSO..1038352M. PMC 4605687 . PMID 26466098. doi:10.1371/journal.pone.0138352. 
  13. ^ Escaso F, Ortega F, Dantas P, Malafaia E, Pimentel NL, Pereda-Suberbiola X, Sanz JL, Kullberg JC, Kullberg MC, Barriga F (2007). „New Evidence of Shared Dinosaur Across Upper Jurassic Proto-North Atlantic: Stegosaurus From Portugal”. Naturwissenschaften. 94 (5): 367—74. Bibcode:2007NW.....94..367E. PMID 17187254. S2CID 10930309. doi:10.1007/s00114-006-0209-8. 
  14. ^ a b Marsh, O. C. (1887). „Principal characters of American Jurassic dinosaurs, part IX. The skull and dermal armour of Stegosaurus. American Journal of Science. 3 (34): 413—17. Bibcode:1887AmJS...34..413M. S2CID 130058870. doi:10.2475/ajs.s3-34.203.413. 
  15. ^ a b Galton PM, Upchurch P (2004). „Stegosauria”. Ur.: Weishampel DB, Dodson P, Osmólska H. The Dinosauria (2nd izd.). University of California Press. ISBN 978-0-520-24209-8. 
  16. ^ a b Maidment, Susannah C.R.; Norman, David B.; Barrett, Paul M.; Upchurch, Paul (2008). „Systematics and phylogeny of Stegosauria (Dinosauria: Ornithischia)”. Journal of Systematic Palaeontology. 6 (4): 1. S2CID 85673680. doi:10.1017/S1477201908002459. 
  17. ^ Senter, Phil (2010). „Evidence for a Sauropod-Like Metacarpal Configuration in Stegosaurian Dinosaurs” (PDF). Acta Palaeontologica Polonica. 55 (3): 427—432. S2CID 53328847. doi:10.4202/app.2009.1105 . 
  18. ^ Raven, T. J.; Maidment, S. C. R. (2017). „A new phylogeny of Stegosauria (Dinosauria, Ornithischia)” (PDF). Palaeontology. 60 (3): 401—408. doi:10.1111/pala.12291. hdl:10044/1/45349 . 

Spoljašnje veze uredi