Стендалов синдром (film)

Stendalov sindrom (ital. La Sindrome di Stendhal) italijanski je psihološki đalo horor film iz 1996. godine, reditelja i scenariste Darija Arđenta, sa Azijom Arđento i Tomasom Krečmanom u glavnim ulogama. Muziku za film komponovao je Enio Morikone. Ovo je prvi italijanski film u kome je korišćena CGI tehnologija.[1]

Stendalov sindrom
Poster filma
Izvorni naslovLa Sindrome di Stendhal
IMDB 6,0/10 (8 396 glasova)
Žanrhoror (đalo)
RežijaDario Arđento
ScenarioDario Arđento
ProducentDario Arđento
Đuzepe Kolombo
PričaDario Arđento
Franko Ferini
Temelji se naistoimenoj knjizi Gracijele Magerini
Glavne ulogeAzija Arđento
Tomas Krečman
Marko Leonardi
Luiđi Diberti
Paolo Bonačeli
MuzikaEnio Morikone
Direktor
fotografije
Đuzepe Rotuno
MontažaAnđelo Nikolini
Producentska
kuća
Cine 2000
Medusa Produzione
DistributerMedusa Distribuzione
Godina1996.
Trajanje120 minuta
ZemljaItalija Italija
Jezikitalijanski
Budžet3,8 miliona dolara
Zarada5,4 miliona lira
IMDb veza

Naslov filma odnosi se na istoimeni psihosomatski poremećaj, koji izaziva stanje disocijativne fuge u prisustvu umetničkih dela. Od ovog poremećaja je, kao dete, patio i sam Arđento. Tokom putovanja po Atini, sa roditeljima je posetio Partenon, što je kod njega izazvalo stanje transa, koje je potrajalo nekoliko sati. Ovo iskustvo je bilo toliko snažno, da ga Arđento nikada nije zaboravio, a istoimena knjiga Gracijele Magerini mu je poslužila kao osnova za scenario filma.

Prvobitno je za ulogu Ane bila predviđena Bridžet Fonda, a zatim i Dženifer Džejson Li, da bi Arđento na kraju ulogu dao svojoj ćerki.[2] Ona je svom ocu preporučila Tomasa Krečmana za ulogu Alfera, pošto je s njim sarađivala na Kraljici Margo (1994).[3] Radnja Stendalovog sindroma je povezana sa prvim filmom koji je Arđento režirao, Ptica sa kristalnim perjem (1970) i mogao bi se protumačiti kao prednastavak tog filma. Za razliku od prethodnih đalo filmova istog reditelja, u Stendalovom sindromu akcenat nije na misteriji, pošto je identitet ubice poznat, već na psihološkom hororu.

Film je premijerno prikzan 26. januara 1996. Ostvario je kritički i komercijalni uspeh u Italiji, zaradivši 5.443.000 italijanskih lira. Na sajtu Roten tomejtouz ocenjen je sa 77%.[4] Godine 2000. bio je nominovan za Nagradu Saturn za najbolje video izdanje.[5]

Radnja uredi

 Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Detektivka Ana Mani putuje u Firencu kako bi pomogla u otkrivanju identiteta serijskog ubice koji siluje i ubija žene. Dok prati jednog od osumnjičenih, Ana odlazi u muzej, gde se onesvešćuje, pod uticajem Stendalovog sindroma. Ispostavlja se da je čovek koga je pratila zaista ubice, koji koristi tu priliku da joj ukrade pištolj i saznaje za njenu slabost...

Uloge uredi

Glumac Uloga
Azija Arđento detektivka Ana Mani
Tomas Krečman Alfredo Grosi
Marko Leonardi Marko Longi
Luiđi Diberti inspektor Maneti
Paolo Bonačeli doktor Kavana
Žilijen Lambrosčini Mari Bejl
Džon Kventin gospodin Mani
Franko Diogene žrtvin muž
Lucija Stara prodavačica
Sonja Topacio žrtva u Firenci
Lorenco Krespi Đulio
Vera Džema policajka
Džon Pedeferi inženjer
Veronika Lazar gospođa Bejl
Mario Diano islednik
Čincija Monreale gospođa Grosi
Antonio Marciantonio noćni čuvar
Eleonora Vicini Ana Mani (dete)

Reference uredi

  1. ^ „The Stendhal Syndrome”. Internet Movie Database. Pristupljeno 3. 8. 2012. 
  2. ^ Jones, Alan. Profondo Argento: The Man, the Myths & the Magic (FAB Press, 2004), p. 229. ISBN 190325423X.
  3. ^ Jones, Alan. Profondo Argento: The Man, the Myths & the Magic. (FAB Press, 2004), p. 231. ISBN 190325423X.
  4. ^ „The Stendhal Syndrome - Rotten Tomatoes”. Pristupljeno 21. 3. 2020. 
  5. ^ „The Stendhal Syndrome - Awards”. Pristupljeno 7. 10. 2015. 

Spoljašnje veze uredi