Sumerski (ili sumerijanski; EME.ĜIR15 „maternji jezik”) je bio jezik stanovnika antičkog Sumera, kojim se govorilo u južnoj Mesopotamiji (moderni Irak), od 4. milenijuma p. n. e. Smatra se najstarijim pisanim jezikom, i pisan je klinastim pismom. Tokom 3. milenijuma p. n. e., razvila se kulturna simbioza između Sumeraca i stanovnika Akada, koja je uključivala i blizak odnos dva jezika i raširenu dvojezičnost.[2] Uticaj sumerskog na akadski (i obrnuto) je očigledan u svim oblastima, od masovnog leksičkog pozajmljivanja, do sintaksičke, morfološke i fonetičke konvergencije.[2]

Sumerski jezik
eme-ĝir, eme-gi
Sumerski dokument pisan klinastim pismom iz 26. veka p. n. e.
Govori se uSumer i Akad
RegionIrak (Mesopotamija)
IzumroEfektivno izumrli jezik od oko 1800. p. n. e.; koristio se kao klasičan jezik do oko 100
Jezički kodovi
ISO 639-2sux
ISO 639-3sux

Akadski je postepeno zamenio sumerski kao govorni jezik negde oko prelaza iz 3. u 2. milenijum p. n. e. (tačan datum je predmet rasprave),[3] ali je sumerski nastavio da se koristi kao religijski, ceremonijalni, književni i naučni jezik Mesopotamije do 1. veka n. e. Potom je bio zaboravljen do 19. veka, kada su dešifrovane glinene tablice sa klinastim pismom kojim je pisan. Sumerski je izolovan jezik, bez poznatih srodnih jezika. Predlagane su veze sa mnogim porodicama jezika, ali ni jedna nije dokazana.

Sumerski jezik je prošao kroz nekoliko faza:

  • Arhaični sumerski — 3100—2600. p. n. e.
  • Stari ili klasični sumerski — 2600—2300. p. n. e.
  • Neo-sumerski — 2300—2100. p. n. e.
  • Kasni sumerski — 2000—1800. p. n. e.
  • Post-sumerski — posle 1700. p. n. e.
Pismo koje je visoki sveštenik Lu'ena poslao kralju Lagaša (možda Urukagina), kojim ga obaveštava da mu je sin poginuo u borbi, oko. 2400. p. n. e., nađeno u Telohi (antički Nirsu).

Fonetske osobine uredi

Mnoge osobine sumerskog jezika ne mogu tačno da se odrede zbog načina na koji je pisan: klinastim pismom koje ne beleži verno glasove i za koje nije poznat tačan izgovor svih simbola, a nema izvornih govornika. Dvojezični sumersko-akadski tekstovi daju neke naznake kako je mogao da izgleda njegov fonetski inventar.

Sumerski je verovatno imao bar ove suglasnike (prikazani tradicionalnom transliteracijom, i uz verovatni izgovor):

transliteracija b d g p t k z s š r l m n ĝ
verov. izgovor p t k ts s š x r (?) l m n ŋ

Po tome bi sastav bio ovakav (prikazano u tradicionalnoj transliteraciji):

bilabijalni alveolarni palatalni velarni uvularni glotalni
ploziv p t k
frikativ v s, ŕ ś h?
afrikat z š
nazal m n ĝ
lateral l, r

Samoglasnici koji su jasno označeni u klinastom pismu su /a/, /e/, /i/, i /u/. Postoje tvrdnje da je fonema /o/ takođe postojala, što bi bilo prikriveno akadskom transliteracijom koja je ne razlikuje od /u/. Međutim, ova hipoteza nema široku podršku.[4]

Gramatika uredi

Sumerski ima dosta složen gramatički sastav. Radi se o aglutinativnom jeziku, gde se reči formiraju lepljenjem morfema. Takođe je i ergativan jezik. U sumerskom se razlikuju dva gramatička roda: živo i neživo. Postoji veliki broj padeža — nominativ, ergativ, genitiv, dativ, lokativ, komitativ, ekvativ („kao”), terminativ („za”), ablativ („iz”), itd. (među stručnjacima ne postoji slaganje oko broja padeža). Veliki broj homofona (reči istog zvučnog sastava a različitog značenja) navodi da se možda radi o tonskom jeziku. Red reči je Subjekat-Objekat-Predikat, i kršen je retko, u poeziji.

Reference uredi

  1. ^ „Sumerian language -- Britannica Online Encyclopedia”. 
  2. ^ a b Deutscher, Guy (2007). Syntactic Change in Akkadian: The Evolution of Sentential Complementation. Oxford University Press US. str. 20—21. ISBN 978-0-19-953222-3. 
  3. ^ [Woods C. 2006 „Bilingualism, Scribal Learning, and the Death of Sumerian”. In S.L. Sanders (ed) Margins of Writing, Origins of Culture: 91-120 Chicago [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. april 2013), Pristupljeno 25. april 2013.
  4. ^ Michalowski, Piotr (2008): „Sumerian”. In: Woodard, Roger D. (ed.) The Ancient Languages of Mesopotamia, Egypt and Aksum. Cambridge University Press. P.16

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi