Tarana Burk (engl. Tarana Burke; Bronks, 12. septembar 1973) je američka aktivistkinja iz Njujorka, koja je pokrenula #MeToo pokret. Godine 2006. Burk je počela da koristi #MeToo da pomogne drugim ženama sa sličnim iskustvima, da se izbore za sebe. Više od decenije kasnije, 2017. godine, #MeToo je postao ključan pokret, kada su Alisa Milano i druge žene počele da ga koriste za tvitovanje o slučajevima seksualnog zlostavljanja Harvija Vajnstina. Fraza se brzo razvila u široki, a na kraju međunarodni pokret.[1][2]

Tarana Burk
Burk (2018)
Datum rođenja(1973-09-12)12. septembar 1973.(50 god.)
Mesto rođenjaBronks (Njujork), SAD
Zanimanjeaktivista
Aktivni period2003—danas
PokretMe Too
Veb-sajtmetoomvmt.org

Time je Burk, među grupom drugih istaknutih aktivista nazvanih „prekidači ćutanja“, proglašena za vremensku ličnost godine, za 2017. Burk drži javne govore širom zemlje i trenutno je viši direktor u neprofitnoj organizaciji Girls for Gender Equity, u Bruklinu.[1][2]

Univerzitet Harvard objavio je studiju slučaja o Tarani Burk, pod nazivom „Vodeći sa empatijom: Tarana Burk i stvaranje pokreta #MeToo“.

Mladost i obrazovanje

uredi

Burk je rođena u Bronksu, Njujork, gde je i odrasla.[1][2] Odrasla je u porodici radničke klase sa niskim primanjima, u stambenom projektu i bila je silovana i seksualno zlostavljana i kao dete i kao tinejdžerka.[2] Njena majka je podržala njen oporavak od ovih nasilnih dela i ohrabrila je da bude uključena u zajednicu. U svojoj biografiji Burk navodi da su je ova iskustva inspirisala da radi na poboljšanju života devojaka koje prolaze kroz ekstremne teškoće.[2] Kao tinejdžerka, počela je da poboljšava živote mladih devojaka koje žive u marginalizovanim zajednicama.[3]

Burk je pohađala državni univerzitet u Alabami, a zatim se prebacila i diplomirala na Univerzitetu Oburn, u Montgomeriju.[4][5] Tokom svog studiranja, organizovala je konferencije za štampu i proteste na teme ekonomske i rasne pravde.[5]

Karijera

uredi

Aktivista je od 1989. godine.[6] Preselila se u Selmu, Alabama, kasnih 1990-ih, nakon što je završila fakultet.[7]

Nakon rada sa žrtvama seksualnog nasilja, Burk je 2003. godine osnovala neprofitnu organizaciju Just Be, koja je bila namenjena crnkinjama uzrasta od 12 do 18 godina.[7][8] Godine 2006. Burk je osnovala MeToo pokret i počela da koristi frazu MeToo, da podigne svest o rasprostranjenosti seksualnog zlostavljanja i napada u društvu.[2][9]

Godine 2008. preselila se u Filadelfiju, gde je radila u mnogim neprofitnim organizacijama.[10] Bila je konsultant za holivudski film „Selma ”iz 2014. godine, zasnovan na maršu za glasačka prava Selme u Montgomeri iz 1965. godine, koji su predvodili Džejms Bevel, Hozea Vilijams, Martin Luter King i Džon Luis.[2][11][12]

Fraza MeToo se razvila u širi pokret nakon što je #MeToo 2017. godine korišćen nakon optužbi za seksualno zlostavljanje Harvija Vajnstina. Do sredine oktobra 2017. godine, Burk su njeni prijatelji obavestili da se #MeToo koristi na društvenim mrežama. Burk je odlučila da oblikuje pokret kako bi se stvorila empatija.[13] Tajm je proglasio Burk, među grupom drugih istaknutih aktivistkinja koje su nazvali „prekidačima tišine“, za ličnost godine za 2017.[14]

2018. godine, prisustvovala je 75. dodeli Zlatnog globusa, kao gost poznate američke glumice Mišel Vilijams.[15] Burk je 2018. godine dobio nagradu za hrabrost od The Ridenhour Prizes, koja se dodeljuje pojedincima koji pokažu hrabru odbranu javnog interesa i strastvenu posvećenost socijalnoj pravdi.[16][17]

Burk je trenutno viši direktor u Girls for Gender Equity.[18] Burk organizuje radionice kako bi pomogala da se poboljšaju politike u školama, na radnim mestima i u bogomoljama, i fokusira se na pomoć žrtvama da ne krive sebe za seksualno nasilje. Burk prisustvuje javnim nastupima širom zemlje.[2] U skorije vreme, Burke i Mervin Markano, potpisali su ugovor sa CBS Studios.[19] Burk je dve knjige objavila 2021. godine: You Are Your Best Thing: Vulnerability, Shame Resilience, and the Black Experience (u koautorstvu sa Brene Braun, u aprilu 2021. godine)[20] i Unbound: My Story of Liberation and the Birth of the Me Too Movement ( u septembru 2021. godine).[21]

Aktivizam

uredi

Girls for Gender Equity

uredi

Burk je viši direktor Girls for Gender Equity u Bruklinu, koja nastoji da pomogne mladim ženama da povećaju svoj ukupan razvoj kroz različite programe i časove.[22][23]

Just Be Inc.

uredi

Godine 1997, Burk je u Alabami upoznala devojku po imenu Heven, koja joj je rekla da ju je seksualno zlostavljao dečko njene majke. Kaže da nije znala šta da kaže i da devojku nikada opet nije videla. Kaže da bi volela da je rekla "i ja". Burk je rekla da je počela da veruje da je devojčicama potrebna „drugačija pažnja“, u poređenju sa njihovim muškim vršnjacima.[24] Ovaj i drugi incidenti naveli su Taranu Burk da osnuje Just Be Inc. organizaciju koja promoviše zdravlje mladih žena, od 12 do 18 godina. Godine 2006. napravila je Majspejs stranicu.[3][25] Just Be Inc. dobio je svoj prvi grant 2007. godine.[3]

#MeToo pokret

uredi

Godine 2006. Burk je osnovao MeToo pokret i počela da koristi frazu „I ja“, da podigne svest o rasprostranjenosti seksualnog zlostavljanja i napada u društvu.[2][9]

Fraza „I ja“ se razvila u širi pokret nakon što je #MeToo 2017. koristio nakon optužbi za seksualno zlostavljanje Harvija Vajnstina. U oktobru 2017. godine, glumica Alisa Milano je ohrabrila žene da kažu „I ja“ ako su doživele seksualno uznemiravanje ili napad, što je dovelo do velike popularnosti. Milano je kasnije napisala na tviteru: „Upravo sam obaveštena o ranijem pokretu #MeToo, a priča o poreklu podjednako je srceparajuća i inspirativna“.[3][26] Burk podržava #MeToo pokret.[3][27]

Time je Burk, među grupom drugih istaknutih aktivistkinja koje su nazvali „kršiteljima tišine“, proglašena za ličnost godine za 2017. godinu.[14] Njeni govorni angažmani uključivali su Univerzitet Braun u februaru 2018. godine i Episkopalnu crkvu na Kalvariji (Pitsburg), gde je govorila o korenima pokreta.[6][28]

Godine 2021, Burk je objavila memoare u kojima je opisala odnos njenog aktivizma i iskustva sa liderima pokreta za građanska prava pod nazivom: Unbound: My Story of Liberation and the Birth of the Me Too Movement.[29][30]

Počasti i nagrade

uredi
  • 2017: Time, ličnost godine[14]
  • 2018: Time, 100 najuticajnijih ljudi u 2018. godini[31]
  • 2018: The Ridenhour Prizes, nagrada za hrabrost[32]
  • 2018: SHE Media, VOTY (Voices of the Year) nagrada[33]
  • 2019: Dobitnik nagrade VH1 Trailblazer Honors[34]
  • 2022: 100 žena (BBC)[35]

Reference

uredi
  1. ^ a b v „Leading with Empathy: Tarana Burke and the Making of the Me Too Movement”. HKS Case Program (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z „Tarana Burke - Me Too, Fiancé & Facts”. Biography (na jeziku: engleski). 2021-01-26. Pristupljeno 2023-11-09. 
  3. ^ a b v g d Ohlheiser, Abby (2021-10-26). „The woman behind 'Me Too' knew the power of the phrase when she created it — 10 years ago”. Washington Post (na jeziku: engleski). ISSN 0190-8286. Pristupljeno 2023-11-09. 
  4. ^ Jefferson, J'na (2018-04-03). „A Long Road Ahead: #MeToo Founder Tarana Burke On Sexual Assault, Stigmas And Society”. VIBE.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  5. ^ a b „#MeToo movement founder speaks to capacity University of Missouri crowd - News - Columbia Daily Tribune - Columbia, MO”. 2019-08-28. Arhivirano iz originala 2019-08-28. g. Pristupljeno 2023-11-09. 
  6. ^ a b Barker, Justin L. (2018-01-30). „The #MeToo Movement and Ovid's Philomela”. Radical Teacher. 110: 65—67. ISSN 1941-0832. doi:10.5195/rt.2018.447. 
  7. ^ a b Wellington, Elizabeth (2017-10-23). „Tarana Burke: Me Too movement can't end with a hashtag | Elizabeth Wellington”. Inquirer (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  8. ^ Alberski, Ania. „Former Phila. activist Tarana Burke among the 'Silence Breakers' honored by Time Magazine”. www.thedp.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  9. ^ a b Garcia, Sandra E. (2017-10-20). „The Woman Who Created #MeToo Long Before Hashtags”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2023-11-09. 
  10. ^ Sasko, Claire (2017-12-06). „The Woman Who Began the #MeToo Movement Was a Philly Activist”. Philadelphia Magazine (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  11. ^ Nyren, Erin (2018-01-07). „Emma Stone, Meryl Streep, Laura Dern to Be Accompanied by Activists at Golden Globes”. Variety (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  12. ^ Trumbore, Dave (2014-05-20). „SELMA Production Officially Begins”. Collider (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  13. ^ Tarana Burke, University of Pittsburgh Press, 2020-03-03, str. 396—398, S2CID 243508484, doi:10.2307/j.ctvwrm691.73, Pristupljeno 2023-11-09 
  14. ^ a b v Lopez, Chris Snyder, Linette. „The woman behind the #MeToo movement on why she would never meet with Trump”. Business Insider (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  15. ^ Nast, Condé (2018-01-08). „7 Activists and Their Causes From the 2018 Golden Globes”. Allure (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  16. ^ Staff, W. N. N. (2018-04-25). „Truth-Telling at the 15th Ridenhour Prizes”. Whistleblower Network News (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  17. ^ „The Ridenhour Prizes - Fostering the spirit of courage and truth”. 2019-10-13. Arhivirano iz originala 2019-10-13. g. Pristupljeno 2023-11-09. 
  18. ^ „Joanne N. Smith and Staff | Girls for Gender Equity”. 2017-12-01. Arhivirano iz originala 2017-12-01. g. Pristupljeno 2023-11-09. 
  19. ^ Goldberg, Lesley (2021-04-06). „Tarana J. Burke and Mervyn Marcano Ink CBS Studios Overall Deal”. The Hollywood Reporter (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  20. ^ „You Are Your Best Thing: 9780593243633 | PenguinRandomHouse.com: Books”. PenguinRandomhouse.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  21. ^ „Unbound: My Story of Liberation and the Birth of the Me Too Movement”. brookline booksmith (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  22. ^ „Girls for Gender Equity | Mission & Vision”. 2020-09-25. Arhivirano iz originala 2020-09-25. g. Pristupljeno 2023-11-09. 
  23. ^ „Girls for Gender Equity | 'Silence Breakers' Like GGE's Tarana Burke named TIME Person of the Year”. 2020-09-25. Arhivirano iz originala 2020-09-25. g. Pristupljeno 2023-11-09. 
  24. ^ „Our Team”. justbeinc (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  25. ^ „The 'me too.' Movement”. justbeinc (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  26. ^ Parker, Najja. „Who is Tarana Burke? Meet the woman who started the Me Too movement a decade ago”. The Atlanta Journal-Constitution (na jeziku: engleski). ISSN 1539-7459. Pristupljeno 2023-11-09. 
  27. ^ Staff, Cristela Guerra Globe; October 19; 2017; Comments, 11:25 a m Share on Facebook Share on TwitterView. „Tarana Burke, the activist behind 'Me Too,' on where movement goes from here - The Boston Globe”. BostonGlobe.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  28. ^ Rosenfeld, Jordana (2018-02-07). „Tarana Burke talks to Pittsburgh crowd about the roots of #MeToo and her response to its viral takeoff”. PublicSource (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  29. ^ Kantor, Jodi (2021-09-10). „The Surprising Origins of #MeToo”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2023-11-09. 
  30. ^ Burke, Tarana (2021). Unbound: my story of liberation and the birth of the Me Too movement. An Oprah book (First izd.). New York: Flatiron Books. ISBN 978-1-250-62173-3. 
  31. ^ „Tarana Burke: The World's 100 Most Influential People”. Time (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 
  32. ^ „2018 / Tarana Burke | Ridenhour.org”. 2023-02-21. Arhivirano iz originala 2023-02-21. g. Pristupljeno 2023-11-09. 
  33. ^ „Announcing the 2018 Voices of the Year — BlogHer”. 2018-10-30. Arhivirano iz originala 2018-10-30. g. Pristupljeno 2023-11-09. 
  34. ^ „Exclusive: Watch #MeToo Founder Tarana Burke's Uplifting Speech from VH1 Trailblazer Honors”. Oprah Daily (na jeziku: engleski). 2019-03-06. Pristupljeno 2023-11-09. 
  35. ^ „BBC 100 Women 2022: Who is on the list this year? - BBC News”. News (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-09. 

Spoljašnje veze

uredi