Tarzijeri
род сисара
Tarzijeri, avetnjaci ili aveti predstavljaju grupu primata koja je dobila naziv po velikim stopalima (tarzusi) koja ovim malim (9-16 cm) životinjama omogućavaju da mogu da prave velike skokove.[3][4][5]
| Tarzijeri[1] Vremenski raspon: Eocen do sadašnjosti
| |
|---|---|
| |
| Filipinski tarzijer (Tarsius syrichta) | |
| |
| Spektralni terzijer | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Mammalia |
| Red: | Primates |
| Podred: | Haplorhini |
| Porodica: | Tarsiidae |
| Rod: | Tarsius Storr, 1780 |
| Tipska vrsta | |
| Lemur tarsier | |
| Vrste[2] | |
|
T. dentatus | |
Do 2010. godine, sve vrste tarzijera su obično bile pripisane ovom rodu, ali je revizijom porodice Tarsiidae vraćen generički status Cephalopachus i stvoren je novi rod Carlito.[1]
Opis uredi
Na malom licu se nalaze ogromne oči koje su usmerene ka napred i tako omogućavaju tačnu procenu razdaljine. Mozak kod ovih životinja je veće zapremine nego kod njima bliskih rođaka, ali im je čulo mirisa slabo razvijeno. Njuška tarzijera više liči na njušku viših primata nego na njušku lemura (koja izgleda kao kod psa). Lobanja im je loptasta. Uši su im poput ušiju kod slepih miševa i neprekidno se pomiču.[6]
Ishrana uredi
Stanište uredi
Nastanjuju guste džungle, a lako prianjaju uz vertikalne površine stabla zbog lepljivih jastučića u obliku dugmeta koje imaju na prstima.[6]
Areal uredi
Nastanjuju neka ostrva jugoistočne Azije, uključujući Filipine, Sulavesi, Borneo i Sumatru.[6]
Sistematika uredi
Donedavno sve vrste tarzijera su svrstavane u ovaj rod, međutim nedavno su dve vrste izdvojene u dva posebna roda, istovremeno priznato je još nekoliko vrsta.[1] Sve vrste roda Tarsius su naseljene na ostrvu Sulavesi ili obližnjim indonežanskim ostrvima.
Rod Tarsius:
- Tarsius dentatus Miller & Hollister, 1921
- Tarsius fuscus Fischer, 1804
- Tarsius lariang Merker & Groves, 2006
- Tarsius pelengensis Sody, 1949
- Tarsius pumilus Miller & Hollister, 1921
- Tarsius sangirensis Meyer, 1897
- Tarsius spectrumgurskyae Shekelle et al., 2017
- Tarsius supriatnai Merker et al., 2010
- Tarsius tarsier (Erxleben, 1777)
- Tarsius tumpara Shekelle et al., 2008
- Tarsius wallacei
Sledeće dve vrste su opisali Šekel Grouvs i njegove kolege 2017. godine:[7]
- Gurskijev spektralni tarzijer, T. spectrumgurskyae Shekelle et al., 2017
- Jatnin tarzijer, T. supriatnai Shekelle et al., 2017
Šekel i kolege su 2019. godine opisali još jednu vrstu:[8]
- Nimicov tarzijer Tarsius niemitzi
Dve vrste koje su izdvojene iz ovog roda su:
- zapadni tarzijer (Cephalopachus bancanus, ranije Tarsius bancanus) - naseljava Borneo i Sumatru
- filipinski tarzijer (Carlito syrichta, ranije Tarsius syrichta) - naseljava južna filipinska ostrva
Prema podacima iz 2018, fosilna evidencija takođe prepoznaje sledeće dodatne izumrle vrste:[9]
- †Tarsius eocaenus Beard et al., 1994[10]
- †Tarsius sirindhornae Chaimanee et al., 2011[11]
Reference uredi
- ^ a b v Groves, C.; Shekelle, M. (2010). „The Genera and Species of Tarsiidae”. International Journal of Primatology. 31 (6): 1071—1082. doi:10.1007/s10764-010-9443-1.
- ^ Rod Tarsius - ITIS
- ^ „Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva - Prilog I Strogo zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva”. pravno-informacioni-sistem.rs.
- ^ Simeon, S.G.F.; Duya, M.R.M; Duya, M.V.; Galindon, J.M.M.; Pasion, B.O.; Ong, P.S. (2020). „Living in small spaces: Forest fragment characterization and its use by Philippine tarsiers (Tarsius syrichta Linnaeus, 1758) in Mindanao Island, Philippines”. Primates. 61 (3): 529—542. PMID 32043166. S2CID 211075031. doi:10.1007/s10329-020-00798-2.
- ^ Grupa autora. 1982. Ilustrovana enciklopedija Priroda. Vuk Karadžić. Beograd.
- ^ a b v g Markon E, Monđini M. 2000. Sve životinje sveta. IKP Evro, Beograd.
- ^ Shekelle, Myron; Groves, Colin P.; Maryanto, Ibnu; Mittermeier, Russell A. (2017). „Two New Tarsier Species (Tarsiidae, Primates) and the Biogeography of Sulawesi, Indonesia” (PDF). Primate Conservation. 31: 61—69.
- ^ Myron Shekelle, Colin P. Groves, Ibnu Maryanto, Russell A. Mittermeier, Agus Salim und Mark S. Springer: A New Tarsier Species from the Togean Islands of Central Sulawesi, Indonesia, with References to Wallacea and Conservation on Sulawesi. Primate Conservation 2019 (33), 2019, S. 1–9 PDF Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. септембар 2019)
- ^ Tarsius Storr 1780 (tarsier) at fossilworks.org (retrieved November 24, 2018)
- ^ Beard, K. Christopher; Qi, Tao; Dawson, Mary R.; Wang, Banyue; Li, Chuankuei (1994). „A diverse new primate fauna from middle Eocene fissure-fillings in southeastern China”. Nature. 368 (6472): 607. PMID 8145845. doi:10.1038/368604a0.
- ^ Chaimanee, Y.; Lebrun, R.; Yamee, C.; Jaeger, J.-J. (2010). „A new Middle Miocene tarsier from Thailand and the reconstruction of its orbital morphology using a geometric-morphometric method”. Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences. 278 (1714): 1956—1963. PMC 3107645
. PMID 21123264. doi:10.1098/rspb.2010.2062.
Литература uredi
- Gunnell, G.; Rose, K. (2002). „Tarsiiformes: Evolutionary History and Adaptation”. Ур.: Hartwig, W.C. The Primate Fossil Record. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-66315-1.
- McKenna, M.C., and Bell, S.K. 1997. Classification of Mammals Above the Species Level. Columbia University Press, New York, 337–340 pp. ISBN 0-231-11013-8.
- Rossie, J.B.; Ni, X.; Beard, K.C. (2006). „Cranial remains of an Eocene tarsier” (PDF). PNAS. 103 (12): 4381—4385. PMC 1450180 . PMID 16537385. doi:10.1073/pnas.0509424103 .
- Nowak, R.M. (1999). Walker's Mammals of the World
(6th izd.). Johns Hopkins University Press. str. 94—97. ISBN 978-0-8018-5789-8. - Zijlstra, Jelle S.; Flynn, Lawrence J.; Wessels, Wilma (2013). „The westernmost tarsier: A new genus and species from the Miocene of Pakistan”. Journal of Human Evolution. 65 (5): 544—550. PMID 23928350. doi:10.1016/j.jhevol.2013.06.015.
- Chiamanee, Y.; Lebrun, R.; Yamee, C.; Jaeger, J.-J. (2010). „A new Middle Miocene tarsier from Thailand and the reconstruction of its orbital morphology using a geometric–morphometric method”. Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences. 278 (1714): 1956—1963. PMC 3107645 . PMID 21123264. doi:10.1098/rspb.2010.2062.
- Simons, E.L. (2003). „The Fossil Record of Tarsier Evolution”. Ur.: Wright, P.C.; Simons, E.L.; Gursky, S. Tarsiers: past, present, and future. ISBN 978-0-8135-3236-3.
- Pollock, J. I.; Mullin, R. J. (1986). „Vitamin C biosynthesis in prosimians: Evidence for the anthropoid affinity of Tarsius”. American Journal of Physical Anthropology. 73 (1): 65—70. PMID 3113259. doi:10.1002/ajpa.1330730106. Arhivirano iz originala 2012-06-28. g. Pristupljeno 2010-03-16.
- Brandon-Jones, D.; et al. (2004). „Asian primate classification”. International Journal of Primatology. 25 (1): 97—164. S2CID 29045930. doi:10.1023/B:IJOP.0000014647.18720.32.
- Groves, C.; Shekelle, M. (2010). „The Genera and Species of Tarsiidae”. International Journal of Primatology. 31 (6): 1071—1082. S2CID 21220811. doi:10.1007/s10764-010-9443-1.
- Jeremy Hance (2014-08-21). „Have scientists discovered a new primate in the Philippines?”. Mongabay Environmental News.
- „We have a new tarsier species – UP biologists”. Arhivirano iz originala 2015-07-08. g. Pristupljeno 2015-07-07.
- Shekelle, Myron; Groves, Colin P; Maryanto, Ibnu; Mittermeier, Russell A (maj 2017). „Two New Tarsier Species (Tarsiidae, Primates) and the Biogeography of Sulawesi, Indonesia”. Primate Conservation. 31 (1): 1—9.
- Soluri, K. Elizabeth; Sabrina C. Agarwal (2016). The Laboratory Manual and Workbook for Biological Anthropology. W.W. Norton. ISBN 978-0-393-91291-3.
- Shumaker, Robert W.; Benjamin B. Beck (2003). Primates in Question . Smithsonian Books. ISBN 978-1-58834-151-8.
- Shekelle, Myron; Gursky (2010). „Why tarsiers? Why now? An introduction to the special edition on tarsiers”. International Journal of Primatology. 31 (6): 937—940. S2CID 326565. doi:10.1007/s10764-010-9459-6.
- Rasmussen, D. T.; Conroy, G. C.; Simons, E. L. (1998). „Tarsier-like locomotor specializations in the Oligocene primate Afrotarsius”. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 95 (25): 14848—14850. Bibcode:1998PNAS...9514848T. PMC 24538 . PMID 9843978. doi:10.1073/pnas.95.25.14848 .
- Niemitz, Carsten (1984). Macdonald, D., ur. The Encyclopedia of Mammals . New York: Facts on File. str. 338–339. ISBN 978-0-87196-871-5.
- Rosa, M. G.; Pettigrew J. D.; Cooper H. M. (1996). „Unusual pattern of retinogeniculate projections in the controversial primate Tarsius”. Brain, Behavior and Evolution. 48 (3): 121—129. PMID 8872317. doi:10.1159/000113191.
- Collins, C. E.; Hendrickson, A.; Kaas, J. H. (2005). „Overview of the visual system of tarsius”. The Anatomical Record Part A: Discoveries in Molecular, Cellular, and Evolutionary Biology. 287 (1): 1013—1025. PMID 16200648. doi:10.1002/ar.a.20263 .
- Ramsier, Marissa A.; Cunningham A.J.; Moritz G.L.; Finneran J.J.; Williams C.V.; Ong P.S.; Gursky-Doyen S.L.; Dominy N.J. (2012). „Primate communication in the pure ultrasound”. Biology Letters. 8 (4): 508—11. PMC 3391437 . PMID 22319094. doi:10.1098/rsbl.2011.1149.
Spoljašnje veze uredi
Vikivrste imaju više informacija o članku Tarzijeri.
- Philippine Tarsier Foundation
- Tarsier.org Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. januar 2022), an international research and conservation project
- Tarsiers (Tarsiidae) na sajtu Wayback Machine (arhivirano oktobar 15, 2004), Singapore Zoological Gardens Docents, 2000
- Gron, Kurt J. (jul 2008). „Primate Factsheets: Tarsier (Tarsius) Taxonomy, Morphology, & Ecology”. National Primate Research Center, University of Wisconsin–Madison.
- Tarsier UK, Charitable Organisation for the Philippine Tarsier