Tahikardija je simptom koji predstavlja povećanje broja otkucaja srca (srčana frekvencija) iznad fiziološke granice.[1] Kod čoveka fiziološka granica zavisi od životnog doba, a kod odraslih ljudi ona iznosi više od 100 otkucaja u minutu.[2]

Tahikardija
LatinskiTachycardia
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostkardiologija
MKB-10I47-I49, R00.0
MKB-9-CM427, 785.0
MeSHD013610

Povećanje srčane frekvencije može biti deo fizioloških pojava u telu čoveka. Primeri toga su tahikardija kao posledica pojačanih metaboličkih potreba (npr. fizički napor), posledica pada krvnog pritiska - refleksna tahikardija, ili tahikardija kao posledica stimulacije srca direktno živcima i hormonima simpatičkog nervnog sistema (npr. kod psihičke napetosti ili straha). Tahikardija može nastati i zbog patoloških procesa srca ili patoloških procesa koje primarno ne zahvataju srce (npr endokrini poremećaji, poremećaji ravnoteže elektrolita).[3]

Podela uredi

 
Standardni 12-kanalni EKG je najvažniji i najjednostavniji test za identifikaciju pacijenta sa mehanizmi nepravilnog srčanog rada

Tahikardije se mogu podeliti na:[4]

  • Sinusna tahikardija - tahikardija najčešće nastala u sklopu normalnih fizioloških procesa (napor), ili kao kompenzacija posledica (npr. anemija, hipovolemija, hipotenzija), ili kao posledica patoloških procesa (npr. hipertireoza)
  • Ventrikularna tahikardija - patološka aritmija srca čiji je uzrok u mišiću komore srca
  • Supraventrikularna tahikardija - patološka aritmija srca čiji je uzrok u srcu, ali nije u mišiću komore srca (ima izuzetaka zbog tradicionalnih razloga)

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Bellet S. Clinical Disorders of the Heart Beat. Philadelphia, Pa: Lea & Febiger; 1963. 144-5.
  2. ^ Krahn, Andrew D.; Yee, Raymond; Klein, George J.; Morillo, Carlos (decembar 1995). „Inappropriate sinus tachycardia: evaluation and therapy”. J Cardiovasc Electrophysiol. 6 (12): 1124—8. PMID 8720214. S2CID 44516317. doi:10.1111/j.1540-8167.1995.tb00391.x. .
  3. ^ Josephson ME, Zimetbaum PJ, Buxton AE, Marchlinski FE. Tachyarrhythmias. Harrison TR, Resnik WR, Isselbacher KJ, et al, eds. Harrison’s Principles of Internal Medicine [serial online]. New York, NY: McGraw-Hill; 2001.
  4. ^ Xie, B.; Thakur, R. K.; Shah, C. P.; Hoon, V. K. (maj 1998). „Clinical differentiation of narrow QRS complex tachycardias”. Emerg Med Clin North Am. 16 (2): 295—330. PMID 9621846. doi:10.1016/S0733-8627(05)70005-5. 

Spoljašnje veze uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).