Teodora Anđel Vatac

супруга Леополда VI, војвоткиња од Аустрије

Teodora Anđel ( grč. Θεοδωρα Αγγελινα ; 1190 — 23. jun 1246 ) je bila supruga Leopolda VI od Austrije, sa njim je imala više dece. U detinjstvu ju je njen deda, car Aleksije III Anđel, koristio kao političko oruđe za privrženost oblasnih moćnika Ivanka i Dobromira Hrsa. Njene veridbe ili brakovi sa njima prekinuti su jer ih je car uzastopno zarobio.

Teodora Anđel Vatac
Lični podaci
Datum rođenja1190
Mesto rođenjaKonstantinopolj,
Datum smrti23. jun 1246.(1246-06-23) (55/56 god.)
Mesto smrtiKahlenberg,
Porodica
SupružnikLeopold VI Austrijski, Ivanko, Dobromir Hrs
PotomstvoMargaret of Austria, Queen of Bohemia, Fridrih II, vojvoda Austrije, Constance of Babenberg, Leopold Babenberský, Agnes of Babenberg (1205-1226), Gertrud von Babenberg, Heinrich der Grausame von Österreich
RoditeljiIsak Komnin Vatac
Ana Komnin Anđel
DinastijaAngelina

Identitet uredi

Naučnici su dugo osporavali identitet žene Leopolda VI. Srednjovekovni izvori beleže samo njeno ime Teodora i da je bila unuka vizantijskog cara.[1] Savremeni naučnici, počev od Georga Juriča 1894. godine, nudili su različita mišljenja o tome ko je bio taj car, a neki smatraju Teodoru unukom cara Isaka II Anđela (r. 1185–1195, 1203–1204), dok su drugi smatrali da je to bio Aleksije III Anđel (1195–1203).[2]Drugi su pak tumačili naptis ne kao unuku kao u klasičnom latinskom, već kao nećaku, ili čak pranećakiu, što je bilo uobičajenije značenje reči u srednjem veku.[3]

Sada je konačno identifikovana[4] [5] kao ćerka Isaka Komnina Vataca, unuka vizantijskog vojskovođe Teodora Vataca i purpurne princeze Evdokije Komnin, ćerke cara Jovana II Komnina (r. 1118–1143), [6] i Ane Komnin Anđel, druge kćeri cara Aleksija III Anđela).[7]

Život uredi

Njeni roditelji su se venčali 1190. godine ili nešto pre, a Teodora je rođena ubrzo nakon toga, pošto je 1203. godine tek ulazila u četrnaestu godinu.[8]

Veridba za Ivanka i Dobromira Hrsa uredi

Njen otac je unapređen u čin sevastokratora kada je Aleksije III stupio na presto 1195. godine,[9] ali je u leto iste godine uhvaćen tokom pohoda na bugarske pobunjenike pod Asenom i zatočen u bugarskoj prestonici. Trnovu, gde je umro u proleće 1196. godine.[10] [11]

Prema jednoj priči koju je preneo savremeni hroničar Nikita Honijat, Isak je igrao ulogu u atentatu na Asena od strane nezadovoljnog bugarskog bojara Ivanka: Isak je navodno obećao Ivanku Teodorinu ruku, u zamenu za delo.[12][13] Isak je umro pre Asenovog ubistva,[14] ali pošto je Ivanko ubio Asena i pobegao na vizantijski dvor, gde je stupio u carsku službu, car Aleksije III ga je verio za Teodoru da bi učvrstio njegovu vernost.[15] [16] Zbog njene mladosti — Honijat opisuje buduću mladu kao „dete koje je progovorilo“[15] — brak, ako ga je ikada i postojao, nikada nije zaključen; Teodora je ostala u Carigradu, dok je Ivanko digao ustanak 1199. godine, da bi bio uhvaćen i zatvoren na prevaru.[17] [18]

Ubrzo nakon toga, Teodoru je iskoristio car Aleksije III da stekne odanost drugog regionalnog balkanskog vojskovođe, Dobromira Hrsa, koji je 1201. godine podigao ustanak zajedno sa nezadovoljnim vizantijskim generalom Manojlom Kamicesom. Hrs je već bio oženjen Kamicesovom ćerkom, ali je spremno prihvatio carevu ponudu i predao tvrđave Pelagoniju (današnji Bitolj) i Prilep, koje je zauzeo, carevim snagama.[19] [20]Ubrzo nakon toga, car Aleksije III se takođe okrenuo protiv Hrsa i zarobio ga.[21]

Brak sa vojvodom Leopoldom VI od Austrije i potomstvo uredi

Teodora se 1203. godine udala za daljeg rođaka, Leopolda VI, vojvodu od Austrije.[5] [22] Njen muž je umro 1230. godine i ona je kasnije postala monahinja u manastiru Klosternojburg.[23] Tamo je umrla 23. juna 1246, navodno od tuge zbog smrti njenog sina Fridriha II u borbi protiv Mađara osam dana ranije.[23][24]

Leopold i Teodora su imali sedmoro dece:[23]

  • Margareta, vojvotkinja od Austrije (1204—28. februar 1266)
  • Agnes od Austrije (19. februar 1205 — 29. avgust 1226)
  • Leopold od Austrije (1207–1216) pao je sa drveta i umro
  • Henrik II, vojvoda od Modlinga (1208—28. novembar 1228)
  • Gertruda od Austrije (1210–1241)
  • Fridrih II, vojvoda Austrije (25. april 1211 — 15. jun 1246)
  • Konstancija Austrijska (6. april 1212 — 5. jun 1243)

Predstave u umetnosti uredi

Teodora je prikazana na porodičnom stablu iz kasnog 15. veka kuće Babenberg u manastiru Klosternojburg severno od Beča. Zajedno sa suprugom, ona je takođe jedna od istorijskih ličnosti Ankeruhra, monumentalnog mehaničkog sata u centru Beča.

Reference uredi

  1. ^ Rhoby 2004, str. 388–389, 390
  2. ^ Rhoby 2004, str. 389–390
  3. ^ Rhoby 2004, str. 390–391
  4. ^ Rhoby 2004, str. 391–395
  5. ^ a b Preiser-Kapeller 2011, p. 70.
  6. ^ Varzos 1984, str. 437–439
  7. ^ Varzos 1984, str. 742
  8. ^ Varzos 1984, p. 742 (note 68)
  9. ^ Varzos 1984, str. 746
  10. ^ Choniates 1984, str. 255–257
  11. ^ Varzos 1984, str. 753–75
  12. ^ Choniates 1984, str. 257–258
  13. ^ Varzos 1984, str. 697
  14. ^ Varzos 1984, str. 697, 754
  15. ^ a b Choniates 1984, str. 259
  16. ^ Varzos 1984, str. 697, 698
  17. ^ Choniates 1984, str. 281–282, 284–285
  18. ^ Varzos 1984, str. 704–709
  19. ^ Choniates 1984, str. 293–294
  20. ^ Varzos 1984, str. 710–712
  21. ^ Varzos 1984, str. 756
  22. ^ Varzos 1984, str. 697, 742
  23. ^ a b v Rhoby 2004, str. 396
  24. ^ Neukam 2013, str. 231

Literatura uredi

  • Choniates, Nicetas (1984). O City of Byzantium: Annals of Niketas Choniatēs. Detroit: Wayne State University Press. ISBN 0-8143-1764-2. .
  • Neukam, Susanna (2013). Schweigen ist Silber, Herrschen ist Gold: Die Babenbergerinnen und ihre Zeit. Amalthea. ISBN 978-3-85002-822-6. .
  • Preiser-Kapeller, Johannes (2011). "Von Ostarrichi an den Bosporus. Ein Überblick zu den Beziehungen im Mittelalter" [From Ostarrichi to the Bosporus: An Overview of Relations in the Middle Ages]. Pro Oriente Jahrbuch 2010 (in German). Vienna: 66–77.
  • Rhoby, Andreas (2004). "Wer war die "zweite" Theodora von Österreich? Analyse des Quellenproblems" [Who was the "second" Theodora of Austria? Analysis of the Sources]. Wiener Byzantinistik und Neogräzistik. Beiträge zum Symposion "Vierzig Jahre Institut für Byzantinistik und Neogräzistik der Universität Wien im Gedenken an Herbert Hunger" (Wien, 4.–7. Dezember 2002). Byzantina et Neograeca Vindobonensia XXIV (in German). Vienna. pp. 387–396.
  • Varzos, Konstantinos (1984). Η Γενεαλογία των Κομνηνών [The Genealogy of the Komnenoi] (PDF) (in Greek). Vol. B. Thessaloniki: Centre for Byzantine Studies, University of Thessaloniki. OCLC 834784665.