Teorija kategorija

Teorija kategorija se koristi da formalizuje matematiku i njene koncepte kao kolekcije objekata i strelica (morfizama).[1] Teorija kategorija može da se koristi da formalizuje već postojeće teorije na višem nivou apstrakcije kao što su teorija skupova, teorija prstena i teorija grupa. Nekoliko termina koji se koriste u teoriji kategorija, uključujući termin "morfizam", ima različito značenje u ostalim oblastima matematike.

Kategorija sa objektima X, Y, Z i morfizmima f, g, gf, i tri identička morfizma (nisu prikazani) 1X, 1Y and 1Z.

Objekti zajednice su dati objektima koji su vrhovi grafa, a njihovi odnosi su označeni usmerenim bridovima, koji se nazivaju strelicama ili morfizmima. Svaka kategorija po definiciji uz objekte i njihove usmerene odnosa predstavljene morfizmima imaju zadato asocijativno preslikavanje kompozicije onih parova strelica koje grafički slede u nizu (kraj jedne je početak druge) i za svaki objekt je izabrana posebna strelica identiteta, kojoj je i početak i kraj na tom objektu. Na primer, kategorijama se može formalizovati zajednica svih skupova i njihovih preslikavanja kao odnosa, zajednicu svih prstenova i njihovih (homo)morfizama i zajednicu svih grupa i (homo)morfizama grupa. U tim primerima se vidi da zajednica može biti velika, tj. da čini klasu u smislu teorije skupova.

Nekolika termina korištenih u teoriji kategorija, uključujući termin „morfizam” se koriste drugačije nego u specijalizovanim situacijama u matematici. U teoriji kategorija, morfizmi moraju ispunjavati samo opšte aksiome iz teorije kategorija, a ne specifične aksiome koji se zahtevaju u nekom drugom kontekstu. Dakle, taj koncept je unutrašnji u zadanoj kategoriji.

Saunders Maklejn i Samjuel Ejlenberg su uveli koncepte kategorija, funktora i prirodnih transformacija u 1942-45 u njihovom proučavanju algebarske topologije, sa ciljem aksiomatizacije pojma prirodnosti i još nekih svojstava koja su se ponavljala u više konteksta.

Kategorija teorija ima praktičnu primenu u teoriji programskih jezika, npr. formalizacije semantike programskih jezika i korištenje monada u funkcijskom programiranju. Aksiomatski pristup strukturi kategorije (elementarna teorija kategorija) nije zavisan od aksiomatike skupova i može se izučavati kao jedan od alternativnih pristupa temeljima matematike (uz teoriju skupova, razne teorije tipova itd).

Kategorije

uredi

Kategorija C se sastoji od sledeća tri entiteta:

  • Klase ob(C), čije elemente zovemo objekti;
  • Klase hom(C), čije elemente zovemo morfizmi ili preslikavanja ili strelice. Svaki morfizam f ima svoj domen a i kodomen b.

Izraz f : ab, se čita kao "f je morfizam iz a u b".
Izraz hom(a, b) — koriste se i oznake homC(a, b), mor(a, b), ili C(a, b) — označava klasu svih morfizama iza u b.

  • Binarne operacije ∘, koju nazivamo kompozicija morfizama, tako da za bilo koja tri objekta a, b, i c, važi hom(b, c) × hom(a, b) → hom(a, c). Kompoziciju f : ab i g : bc zapisujemo gf ili gf, regulisana sa dve aksiome:
    • Asocijativnost: Ako f : ab, g : bc i h : cd onda je h ∘ (gf) = (hg) ∘ f, i
    • Identitet (matematika): Za svaki objekt x, postoji morfizam 1x : xx zvani identički morfizam x, tako da za svaki morfizam f : ab, važi 1bf = f = f ∘ 1a.
Iz aksioma se može dokazati da postoji tačno jedan identički morfizam za svaki objekt. Neki autori odstupaju od ove definicije identifikujući svaki objekt sa njegovim identičkim morfizmom.

Odnosi među morfizmima i tipovi morfizama

uredi

Relacije između morfizama (poput fg = h) često se prikazuju grafički pomoću komutativnih dijagrama, sa „tačkama” (vrhovima) predstavljajući objekte i „strelicama” predstavljajući morfizme. Komutativnost dijagrama označava da kompozicija svih morfizama uzduž bilo koja dva usmerena puta s međusobno istim početkom i međusobno istim krajem ima isti rezultat (ne yavisi od puta).

Morfizmi mogu imati bilo koja od sedećih svojstava. Morfizam f : ab je:

  • monomorfizam (generalizirajući pojam injekcije u kategoriji skupova) ako fg1 = fg2 povlači g1 = g2 za sve morfizme g1, g2 : xa.
  • epimorfizam (generalizirajući pojam surjekcije u kategoriji skupova) ako g1f = g2f povlači g1 = g2 za sve morfizme g1, g2 : bx.
  • bimorfizam ako je f istovremeno monomorfizam i epimorfizam.
  • izomorfizam ako postoji morfizam g : ba takav da je fg = 1b and gf = 1a.
  • endomorfizam ako je domen ujedno i kodomen, a = b. end(a) označava klasu endomorfizama od a.
  • automorfizam ako f je izomorfizam s istom domenom i kodomenom. aut(a) označava klasu endomorfizama od a.
  • retrakcija (sažimanje) ako desna inverzija od f postoji, t.j. ako postoji morfizam g : ba takav da fg = 1b.[2]
  • prerez (sekcija) ako leva inverzija od f postoji, t.j. ako postoji morfizam g : ba takav da gf = 1a.

Za kategoriju se kaže da je balansirana ako je svaki bimorfizam izomorfizam. Na primer, sve su Abelove kategorije balansirane.

Svaka retrakcija je epimorfizam, i svaku prerez je monomorfizam. Nadalje, sledeće tri tvrdnje su ekvivalentne:

  • f je monomorfizam i retrakcija;
  • f je epimorfizam i prerez;
  • f je izomorfizam.

Suprotna kategorija

uredi

Svakoj kategoriji   može se pridružiti suprotna kategorija   koja ima iste objekte i morfizme, no morfizmi idu u suprotni smer. Tako za svaki objekt   ima svoju suprotnu kopiju  , a za morfizam   njegovu suprotnu kopiju   sa zamenjenom domenom i kodomenom; pri tome je kompozicija definisana s  , a identitet s  . Suprotna kategorija se naziva takođe dvojstvena ili dualna kategorija kategorije  .

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Awodey, Steve (2010) [2006]. Category Theory. Oxford Logic Guides. 49 (2nd izd.). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-923718-0. 
  2. ^ Mac Lane (1978, pp. 19).

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi