Teorije o poreklu čoveka

Nedavnim afričkim poreklom modernog čoveka se u paleoantropologiji naziva široko prihvaćen model opisivanja porekla i ranih migracija anatomski modernog čoveka.[1] Hipoteza da ljudi imaju zajedničko poreklo (monogeneza) je prvi put objavljena u knjizi Čarlsa Darvina Poreklo čoveka (1871).[2] Taj koncept se smatrao spekulativnim do 1980-ih, kada je potkrepljen proučavanjem današnje mitohondrijalne DNK s jedne strane i dokaziva zasnovanim na fizičkoj antropologiji starijih uzoraka s druge.

Jedan od modela ljudske migracije zasnovan na mitohondrijkoj DNK

Starost ljudskog roda i australopitek uredi

Starost ljudskog roda procenjuje se na oko tri miliona godina, a najstariji poznati čovekovi ostaci pronađeni su u jugoistočnoj Africi i svrstani su u grupu australopiteka (južni majmun). U dugoj evoluciji australopitek je bio prelazni tip između čoveka i životinje. Izložen opasnosti od životinja, pračovek je pronalazio nove načine za opstanak i postepeno se razvijao.

Homo habilis uredi

Iako suviše sporo, australopitek je tokom milion godina evoluirao u novi tip pračoveka nazvan spretni (vešti) čovek (homo habilis) koji je imao znatno veći mozak. Homo habilis je prvo biće na Zemlji koje je počelo da izrađuje oruđa od kamena i kostiju. Ta ljudska vrsta se iz jugoistočne Afrike raširila na evroazijske prostore.

Homo erektus uredi

Milion godina od nastanka homo habilis je toliko uznapredovao da se veličinom mozga i složenijom izradom oruđa potpuno razlikovao od svog afričkog pretka. Naučnici su taj praktično novi tip nazvali uspravni čovek (homo erektus). Ostaci homo erektusa su pronađeni u Indoneziji na ostrvu Java i Kini (sinantrop), Evropi i Africi. U vremenu između četristo hiljada godina i trista hiljada godina pre nove ere homo erektus je je naučio da koristi vatru, ali još uvek nije bio u stanju da je upali. Upotreba vatre uzdigla je čoveka i učinila ga nadmoćnim u odnosu na životinjski svet jer se pomocću nje štitio od hladnoće i zveri, a u lovu na mamute služila mu je kao oružje.

Neandertalac uredi

Iz roda homo erektusa izdvojio se neandertalac, čiji su ostaci pronađeni u dolini Neandertal u Nemačkoj, ali on je sporedna grana čovekove evolucije.

Homo sapiens uredi

Pre oko 45 000 godina pojavila se nova ljudska vrsta, kromanjonac (homo sapiens - razumni čovek) koji je pronađen u Francuskoj u pećini Kromanjon. Imao je svest o svom postojanju i govorni jezik. Ova ljudska vrsta je potisla neandertalce i ostavila je trajna dela na zidovima mnogih pećina.

Reference uredi

  1. ^ Haviland, William A.; McBride, Bunny; Walrath, Dana (2009). The Essence of Anthropology. Cengage Learning. str. 90. ISBN 9780495599814. Pristupljeno 14. 06. 2011.  Pronađeni su suvišni parametri: |author2= i |last2= (pomoć)
  2. ^ Lafreniere, Peter (2010). Adaptive Origins: Evolution and Human Development. Taylor & Francis. str. 90. ISBN 9780805860122. Pristupljeno 14. 06. 2011. 

Dodatna literatura uredi

Spoljašnje veze uredi