Titani

митолоштко божанство

Titani (grč. Τiτᾶνες) bili su u grčkoj mitologiji predolimpski bogovi.[1][2] Prema HesiodovojTeogoniji”, bilo je dvanaestero praroditelja djece Urana (Neba) i njegove majke, Geje (Zemlje), sa šest muških Titana: Okean, Kej, Krij, Hiperion, Japet i Hron, i šest ženskih Titanam poznatih kao Titanke (grč. Τιτανίδες): Teja, Reja, Mnemosina, Feba, Temida i Tetija. Hron se pario sa starijom sestrom Reom i zajedno su postali roditelji prve generacije Olimpskih bogova, šestero braće i sestara: Zevs, Had, Posejdon, Hestija, Demetra i Hera. Neki potomci Titana, poput Prometeja, Helija i Leta, ponekad se nazivaju Titanima.

Pad Titana, autora Kornelisa Kornelisena (1562—1638)

Titani su bili bivši bogovi, generacija bogova koja je prethodila Olimpskim bogovima. Srušeni su kao dio grčkog mita o nasljedstvu, prema kojem je Hron preuzeo vlast od svog oca Urana i vladao kosmosom sa Titanima kao svojim potčinjenima, i kako su Hron i Titani bili poraženi i zamijenjeni od kao vladajući panteon bogova od Zevsa i Olimpskih bogova, u desetogodišnjem ratu poznatom kao titanomahija. Ishod rata bio je pobjeda nad Hronom i Titanima, koji su protjerani iz gornjeg svijeta, držani u zatvoru, pod stražom u Tartaru, mada je očigledno da je nekim od Titana bilo dozvoljeno da ostanu slobodni.

Rodoslov uredi

Hesiodov rodoslov uredi

 
Hron naoružan srpskom; prema rezbaarenom dragulju (Galerie mythologique, 1811).

Prema Hesiodu, Titani potomci Urana i Geje bili su Okean, Kej, Krij, Hiperion, Japet, Teja, Reja, Temida, Mnemosina, Feba, Tetija i Hron.[3] Osam braće i sestara Titana vjenčali su se međusobno: Okean i Tetija, Kej i Feba, Hiperion i Teja i Hron i Reja. Druga dva brata Titana vjenčala su se izvan uže porodice. Japet je vjenčao svoju nećaku Klimenu, ćerku Okeana i Tetije,[a] dok je Krij vjenčao svoju polusestru Euribiju, ćerku Geje i Ponta. Dvije preostale Titanke, Temida i Mnemosina, postale su supruge svog nećaka Zevsa.

Od Okeana i Tetije poteklo je tri hiljade riječnih bogova i tri hiljade okeanidskih nimfa.[6] Od Keja i Febe potekle su Leto, druga zevsova žena, i Asterija.[7] Od Krija i Eurabije potekli su Astrej, Palant i Pers.[8] Od Hiperiona i Tejep potekle su nebeske personifikacije Helije (Sunce), Selena (Mjesec)[b] i Eos (Zora).[10] Od Japeta i Klimene potekli su Atlas,[v] Menetije, Prometej[g] i Epimetej.[13] Od Hrona i Reje potekli su Olimpski bogovi: Hestija, Demetra, Hera, Had, Posejdon i Zevs.[14] Sa Zevsom, Temida je rodila tri Hore (Doba) i tri Mojre (Sudbine),[15][d] a Mnemosina je rodila devet Muza.[17]

Dok se potomci Titana Okeana i Tetije, Hrona i Reje, Temide i Mnemosine (npr. riječni bogovi, Okeanide, Olimpski bogovi, Hore, Mojre i Muze) obično ne smatraju Titanima, potomci ostalih Titana, prvenstveno: Leto, Helije, Atlas i Prometej, sami se ponekad nazivaju Titanima.[18]

Napomene uredi

  1. ^ Jedna od Okeanida, ćerka Okena i Tetije, prema Hesiodovoj Tegoniji [4]. Međutim, prema Apolodorovoj Biblioteci [5], druga Okeanida, Azija je bila majka Atlasu, Menetiju, Prometeju i Epimeteju.
  2. ^ Iako je uobičajeno, kao ovdje, ćerka Hiperiona i Teje, u Homerskoj himni Hermesu (4), [9], Selena je umjesto toga ćerka Palanta, sin Megamedejevog.
  3. ^ Prema Platonovim Kritikama, [11], Atlas je bio sin Posejdona i smrtnice Kleito.
  4. ^ U Eshilovom Okovanom Prometeju 18, 211, 873 [12] Prometej je sin Temide.
  5. ^ Iako se u Hesiodovoj Teogoniji [16], za Mojre kaže da su ćerke Nikta (Noći).

Reference uredi

  1. ^ Hansen, str. 302
  2. ^ Grimal, str. 457s.v. Titans; Tripp, p. 579 s.v. Titans; Rose, p. 1079 s.v. Titan; Smith, s.v. Titan 1..
  3. ^ Hesiod, Theogony 133–138.
  4. ^ 351
  5. ^ 1.2.3
  6. ^ Hesiod, Theogony 337–370.
  7. ^ Hesiod, Theogony 404–409.
  8. ^ Hesiod, Theogony 375–377.
  9. ^ 99–100
  10. ^ Hesiod, Theogony 371–374.
  11. ^ 113d–114a
  12. ^ (Sommerstein, pp. 444–445 n. 2, 446–447 n. 24,538–539 n. 113)
  13. ^ Hesiod, Theogony 507–511.
  14. ^ Hesiod, Theogony 453–458.
  15. ^ Hesiod, Theogony 901–906, although at Theogony 217 the Moirai are said to be the daughters of Nyx (Night).
  16. ^ 217
  17. ^ Hesiod, Theogony 915–920.
  18. ^ Parada, str. 179s.v. TITANS; Smith, s.v. Titan 2.; Rose, p. 143 s.v. Atlas, p. 597 s.v. Leto, p. 883 s.v. Prometheus; Tripp, p. 120 s.v. Atlas, p. 266 s.v. Helius, p. 499 s.v. Prometheus.
  19. ^ Hesiod, Teogonija 132–138, 337–411, 453–520, 901–906, 915–920; Caldwell, pp. 8–11, tables 11–14.

Spoljašnje veze uredi