Topličko-jablanički kraj

Географски регион у Србији

Topličko jablanički kraj je geografski region u Srbiji. Predstavlja deo Južnog Pomoravlja u širem smislu, odnosno levu ili zapadnu obalu sliva Južne Morave. Preciznije ovaj kraj obuhvata samo slivove Jablanice i Toplice, levih pritoka Južne Morave, Veternice i Puste reke(ali ne i kosovsko Pomoravlje, koje je priključeno Južnom Pomoravlju). Topličko jablanički kraj je na jugu ograničen kosovskim Pomoravljem, na istoku Južnim Pomoravljem, na severu Jastrepcom i Rasinom, a na zapadu Ibarsko kopaoničkim krajem. Ovaj kraj obuhvata površinu od 4172 km².

U Topličko jablaničkom kraju mogu se izdvojiti manji krajevi kao što su Pustorečki, Veternički i Kosanički kraj u slivovima istoimenih reka. Sliv Jablanice obuhvata površinu od 895 km², Toplice 2180 km², Puste reke 585 km², Veternice 515 km² i Kosanice 386 km².[1]

Reljef

uredi

U Topličko jablaničkom kraju se nalazi više planina među kojima su najveće: Jastrebac, severno od reke Toplice, Radan (1409m), na razvođu i granici Pustorečkog prema Kosaričkom kraju, Goljak na granici Jablaničkog kraja prema kosovskom Pomoravlju(razvođu Jablanice prema Krivoj reci) i poznata planina Kukavica(1441m) na razvođu između sliva Veternice i Južne Morave.

Jastrebac (1492m) se sastoji od Velikog i Malog Jastrepca. Ova rodopska planina pruža uporednički oko 45 km. Jastrebački horst je izgrađen od škriljaca. Oko njega su spuštene Toplička, Niško Aleksinačka i Kruševačka kotlina. Kroz škriljce Jastrepca prbile su se andezitsko dacitske žice.[1]

Klima

uredi

Topličko jablanički kraj pokazuje znatne klimatske razlike. Toplička kotlina ima župnu klimu, u Leskovačkoj kotlini se prepliću svojstva župne klime sa panonskim i egejski uticajima, a na planinama preovlađuju odlike subalpske klime. U ostalom delu je izražena umerenokontinentalna klima, a stepske odlike(podneblje i vegetacija) se lokalno javljaju.[1]

Vododržljivo zemljište, i pored nedovoljnih padavina, omogućuje postojanje većeg broja reka, rečica, potoka i izvora. Najveći tokovi ovog kraja su: Toplica sa Kosanicom, Pusta reka, Jablanica i Veternica.

Toplica (130km) izvire sa više krakova na Kopaoniku, a u Južnu Moravu utiče prema Kurvingradu. Ona je po dužini najveća leva ritoka Južne Morave. Toplica u gornjem toku teče kroz usku i do 500 m duboku dolinu. Od Kuršumlije dolina joj postaje mnogo šira i plića. Kod Prokuplja se probija kroz jedno suženje (rtna epigenija Hisarske suteske). Toplica je bogata vodom i daje Južnoj Moravi 13 m³/sek.

Toplica

Kosanica (38km) je najveća pritoka Toplice. Njena dolina je kompozitna. Prosečan proticaj Kosanice pri ušću kod Kurćumlije iznosi 3 m³/sek, ali zbog bujičarskog karaktera njen proticaj može da dostigne 33 m³/sek u proleće i u jesen, dok leti može da padne do 0,2 m³/sek.

Pusta reka(46km) protiče kroz prostranu dolinu i na celom toku jako vijuga. Njeno ušće u Jućnu Moravu je sasvim blisko ušću Toplice.

Jablanica(85km) postaje od Tularske i Golemobanjske reke. Do Lebana, Jablanica teče kroz usku i duboku dolinu, koja se mestimično proširuje do 500, Nizvodno od Lebana ona ulazi u Leskovačko polje, po kojem teče u dužini od 48 km. Jablanica daje južnoj Moravi 6,4 m³/sek.

Veternica(75km) protiče kroz usku i do 300 m duboku dolinu, sa manjim proširenjima. Nizvodno od sela Vina, ona krivuda po prostranoj plitkoj dolini. Pri povodnju se izliva, te sa obe strane reke, kod sela Miroševca, na dužini od 10 km, javlja barovito polje. Veternica daje Južnoj Moravi 4 m³/cek.[1]

Stanovništvo i privreda

uredi

Topličko jablanički kraj je odavno nastanjen, o čemu svedoče arheološki nalazi. Stanovnici Kosanice potiču sa Kosova, iz Sandžaka i Crne Gore. U donjoj Toplici, Pustoj reci, Jablanici i Poljanici provlađuju doseljenici južnomoravskih i vardarskih krajeva, a ima oaza dinarskih doseljenika, naseljenika sa Kosova i Metohije i šopskog stanovništva. Krajem XVII veka nasilja Turaka postala su neizdrživa za srpsko stanovništvo Toplice, te se ono iseljavalo preko Save i Dunava. Napuštenu zemlju su naselili Albanci, koji su se u Toplici zadržali do 1878. godine. Posle oslobođenja južnih krajeva Srbije, oni su se najvećim delom povukli iz Crne Gore, Vojvodine i Dalmacije.

Toplički i Jablanički kraj međusobno se znatno razlikuju u privrednom pogledu. Toplica je plodnija, pogodnija za zemljoradnju i bogatija rudama od privredno siromašnih Jablaničkog i Pustorečkog krja, koji imaju više uslova za stočarstvo. U donjoj Toplici, odnosno Dobriču, odlično uspevaju žita, voće i grožđe (poznato crno vino "prokupac"). Razvijeno rudarstvo u Topličkom kraju pruža osnove Prokuplju (industrijskom centru Toplice) da se razvije u manji industrijski centar celog Južnog Pomoravlja. U poljoprivrednom Jablaničkom kraju ostale privredne grane nisu se razvile. Kotlinski deo Jablanice je privredno aktivniji od planinskog dela ovog kraja, što je slučaj i sa Pustorečkim i Veterničkim krajem. Ovi krajevi su zaostaliji od Toplice, jer im ranije nije posvećena potrebna pažnja. Otuda je Toplčičko jablanički kraj u celini privredno slabo razvijen. To je pretežno privredni kraj sa novim rudarstvom u Toplici, koja je i poljoprivredno najaktivnija. U okolini Prokuplja ima feldspata, koji predstavlja sirovinu za keramike i elektroporculana. U okolini grada ima i grafita, kao i azbesta.[1]

Naselja

uredi

Prokuplje (16000 st.) pokraj reke Toplice, je središte Topličke kotline i vodeće mesto cele teritorije između kosovskog Pomoravlja, Kopaonika, Rasine i doline Južne Morave. To je staro naselje (rimski Hameum, rčki Kamplos, turski Urćub). Prokuplje je više trgovački i upravni grad, sa novom industrijom. Pored savremene predionice, u Prokuplju je podignut kombinat obojenih metala. U gradu se proizvodi vatrostalni materijal i postoje fabrike: azbestnih proizvoda, filca, stakla, nameštaja i tekstila.

Pogled na grad Prokuplje

Selo Aleksandrovo, u Dobriču, nalazi se zapadno od Niša. Pošzo je ušorenu(panonskog tipa) i naseljeno Srbima iz Vojvodine (najviše iz Banata) nazivaju ga Banaćansko selo.

Kuršumlija (3700 st.) je po veličini drugo naselje Toplice, a glabno meto Kosanice. Ona je, kao i Prokuplje, staro mesto kraj pruge Niš–Priština. Kuršumlija ima ime turskog porekla (kuršum=olovo). U srednjem veku se zvala Toplica. U ovom nekadašnjem središtu Nemanjićke države dve crkve imale su krovove od olova, te su Turci naselje nazvali Kuršumlijom. Nedavno je u Kuršumliji podignuta savremeno opremljena fabrika šperploča.

Lebane u dolini Jablanice, je malo tipično drumsko naselje. Oko 7 km severno od ove varošice nalazi se poznati Caričin grad, čuveno arheološko nalazište, nekadašnji centar Vizantije, u tada dobro naseljenom području Jablanice i Puste reke. Iskopavanjem je otkriven grad iz vremena cara Justinijana, koji su u VII veku nastanili Sloveni. Caričin grad, uz rimski Naisus (Niš) i Hammeum (Prokuplje), svedoče o današnjoj naseljenosti sliva Južne Morave, koji se ni do danas nije ravnomerno razvio. U Lebanu postoji tekstilna i prehrambena industrija.[1]

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d đ “Geografske oblasti Socijalističke federativne republike Jugoslavije“, Dr. Jovan Đ. Marković