Traumatska amputacija

Traumatske amputacije (lat. amputatio thraumatica) je traumom izazvano kompletno ili inkompletne odvajanje uda (> 50% cirkumferencije uda) ili nekog drugog dela tela praćena ireverzibilnim oštećenjem cirkulacije. Odvojeni deo tela se zove amputat, a naziva se i replantat ukoliko postoji mogućnost da se ponovo uspostavi kontinuitet ekstremiteta, odnosno replantacija (usađivanje) uda.

Traumatska amputacija
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostHirurgija
Ortopedija
Urgentna medicina
MKB-10T14.7
MeSHD000673

Epidemiologija uredi

Morbiditet

Traumatski amputacija može nastati na bilo kom delu tela, uključujući ruke, šake, prste ruke, noge, stopala, nožne prste, uši, nos, očne kapke i genitalije. Amputacije gornjih udova čine više od 65% traumatski amputatacija.

Starost i pol

Iako se traumatska amputacija može javiti u bilo kom uzrastu, kod većina žrtava ona je nastala u starosti između 15 i 40 godina šivota. [1]

Kod osoba muškog pola traumatske amputacije su češće (oko 80%).[2]

Uzroci

Na osnovu istraživanja sprovedenih u Srbiji traumatske amputacije na udovima najčešće nastaju motornom testerom i cirkularom u 41%, potom sekirama 14,6%; krunjačemi beraečem u 12,5%; presama i u saobradaju u 10,4%; kaišem i strugom u 10,4%; sajlama, užadima, lancima i bušilicom u 9% i venčanom burmom 2,1%.

Mehanizam povređivanja uredi

 
Obostrana amputacija izazvana nagaznom minom

Prema mehanizmu povređivanja, amputacije može biti:

Mehanizam povređivanja u velikoj meri određuje tip povrede, širinu zone povrede, i stepen oštećenja tkiva. Zona oštećenja ili destrukcije je područje povrede u okviru koga je došlo do narušavanja anatomskog integriteta. Zona oštećenja može biti; od nekoliko milimetara kod sekotina, par santimetara kod razderina, nekoliko desetina santimetara kod avulzija,[3] dok kod konkvasacija ona zahvata po pravilu ceo amputirani deo, i narušava anatomiju oštećenog dela tela do „neprepoznavanja“.[4]

Anatomska lokalizacija uredi

Gornji udovi

Traumatske amputacije gornjih udova obuhvataju sledeće anatomske delove; prste (falange), šaku (metakarpalni deo), zglob (karpalni deo), podlakticu, nadlakticu (rameni deo), lopaticu (lopatični deo) i ključnu kost.

Vaskularne strukture koje su oštećene nakon traumatske amputacije gornjih udova obuhvataju; potključnu, pazušnu, brahijalnu, radijalnu i ulnarnu arteriju.

Nervne strukture oštećene nakon traumatske amputacije gornjih udova obuhvataju; pazušni, radijalni i ulnarni nerv.

Donji udovi

Traumatske amputacije donjih udova obuhvataju sledeće anatomske delove; karlicu (ilijačni, pelvični, pubični deo), gornji deo noge (butna kost, čašica), potkolenicu (tibija i/ili fibula) i stopalo (tarzalni deo i falange nožnih prstiju)

Vaskularne struktura uključuju; trbušnu aortu, butnu, prednju i srednju potkoleničnu arteriju.

Na donjim udovima od nerava nakon traume mogu biti oštećeni; išijadični i perinealni nrv.[5]

Etiopatogeneza uredi

Traumatski amputacije najčešće nastaju u fabrikama, na farmama, tokom rada u kući ili u saobraćajnim nesrećama. Prirodne katastrofe, rat i teroristički napadi takođe mogu izazvati traumati traumatsku amputaciju.

Klinička slika uredi

Objektivno,[6] kliničkom slikom dominira:

  • Potpuno ili delimično odsečen ud.
  • Krvarenja (može biti minimalna ili ozbiljnu, u zavisnosti od lokacije i prirode povreda)
  • Bol (stepen bola nije uvek u vezi sa težinom povrede ili količine krvarenja)
  • Kod delimične amputacije amputirani delovi su izmenjeni unakaženi, ali i dalje delimično vezana za mišiće, kosti, tetiva, ili kožu.
  • U slučaju obilnog krvarenja bolesnik može biti u hipovolemijskom šoku.
  • Traumatska amputacija može biti udružena i sa povredama drugih delova tela i organa.

Terapija uredi

Glavni cilj terapije traumatske amputacije je pre svega pokušaj replantacija (makroreplantacija iznad ručnog ili skočnog zgloba i mikroreplantacija ispod ili distalno od ručnog zgloba kada se mora primenitu mikrohirurške tehnika). Ovaj oblik lečenja može se sa velikim uspehom sprovesti sam na mikrohirurgiji u urgentnim centrima, gde treba uputiti povređenog.[7]

Indikacije i kontraindikacije za replantaciju [8] uredi

Apsolutne indikacije

U apsolutne indikacije za uspešno lečenje traumatske amputacije spadaju:

  • Sve amputacije kod dece,
  • Amputacije palca, i više od 2 amputirana prsta,
  • Amputacija podlaktice i šake na nivou ručnog zgloba.
Apsolutne kontraindikacije

Apsolutno kontraindikovane,[9] koje ograničavaju lečenje traumatske amputacije su:

  • Amputacije udružene sa drugim smrtonosnim povredama (teška povreda glave, grudnog koša, abdomena)
  • Hemodinamska nestabilnost bolesnika
  • Ireverzibilni gubitak tkiva povređenog uda, teška nagnječenja (konkvasacija)
  • Aamputacije na više nivoa,
  • Samopovređivanje,
  • Prisustvo hroničnih bolesti (šećerna bolest, periferna vaskularna oboljenja, srčana oboljenja).

Postupak replantacije uredi

Sam postupak replantacije uda obuhvata:

  • Filsaciju preloma
  • Tenorafiju - suturu ili šav tetive
  • Revaskularizaciju - ušivanje vena, arterija, arteriola
  • Neurorafiju - ušivanje nerva
  • Lečenje defekata mekih tkiva i kože lokalnim ili udaljemim - slobodnim režnjevima

Protokol čuvanja amputata do replantacije uredi

  • Amputat (bez čišćenja na terenu) treba umotati u sterilnu gazu, potom u kesu koja se potapa u fiziološki rastvor sa ledom da bi se postigla temperatura do 4 0S, čime se dobija u vremenu i smanjuje potreba amputata za kiseonikom. Naime ovim postupkom se dobija na vremenu jer; tetive, koža i kosti tolerišu toplu ishemiju u trajanju do 12 časova, a do 24 časa hladnu, dok mišići podležu mionekrozi posle 6 časova tople i 12 časova hladne ishemije. Hlađenje amputata treba biti dozirano čime se produžava tolerancija na nedostatak cirkulacije (pre svega hipoksiju zbog nedostatka kisenika).[10]
  • Rana na mestu amputacija previja se, sterilnom gazom, a austavljanje krvarenja izvodi se sterilnom gazom (bez velikog čiščenja i bez direktnog hvatanja krvnih sudova)
  • Preko dve venske linije, kod povređene osobe odmah se započinje sa davanjem fiziološkog rastvora ili Hartmanovog rastvora.
  • Primena antišok terapije je obavezna i obuhvata davanje: analgetika (opioidi), benzodiazepini,
  • Antitetanuslna zaštita i primena antibiotika parenteralno, takođe je obavezna.[11]
  • Terapija sa kontinuirano sprovodi, uz obavezno praćenje vitalnih parametara povređenog, sve do replantacije.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ „Amputation Statistics by Cause. Limb Loss in the United States.”. National Limb Loss Information Center. Pristupljeno 12. 3. 2016. 
  2. ^ Fact Sheets, InfoSheets and Hazard Alerts. LIMB LOSS RESOURCE CENTER. Pristupljeno 12. 3. 2016. 
  3. ^ Stevanovic M, Vucetic C, Bumbasirevic M, Vuckovic C. Avulsion Injuries of the Thumb. J Plast Reconstr Surg 1991; 87(6): 1099-104.
  4. ^ . Komatsu S, Tamai S. Successful replantation of a completely cut-off thumb. Plast Reconstr Surg 1968; 42: 375-6.
  5. ^ Hubble M, Hubble J. Principles of Advanced Trauma Care. Albany: Delmar Thompson Learning, 2002.
  6. ^ Gross KR, Collier BR, Riordan WP Jr, Morris JA Jr. Wilderness trauma and surgical emergencies. In: Auerbach PS, ed. Wilderness Medicine. 6th ed. Philadelphia, PA: Elsevier Mosby; 2011:chap 21
  7. ^ Moorell D. Management of amputations. In: Roberts JR, Hedges JR, eds. Roberts and Hedges' Clinical Procedures in Emergency Medicine. 6th ed. Philadelphia, PA: Elsevier Saunders; 2013:chap 47.
  8. ^ Abdić, Nermin A. Replantacije i revaskularizacije, Aktuelni tekst”. Medical, Izdanje Br. 48. Pristupljeno 12. 3. 2016. 
  9. ^ Johansen K, Daines M, Howey T, Helfet D, Hansen ST Jr. (1990). Objective criteria accurately predict amputation following lower extremity trauma. J Trauma. 30 (5): 568–72; discussion 572–3.
  10. ^ Halluksa HM. Management of amputations. In: Roberts JR, Hedges JR, eds. Clinical Procedures in Emergency Medicine. 5th ed. Philadelphia: Saunders Elsevier; 2009: 113-32.
  11. ^ Neil Watson: Hand Injuries and Infections Cower Medical Publishing,ISBN 978-0-906923-80-1.

Spoljašnje veze uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).