T-6 Teksan (engl. T-6 Texan), poznat kao i Nort Ameriken Harvard (engl. North American Harvard) u Ujedinjenom Kraljevstvu je jednokrilni dvosedi avion za prelaznu letačku obuku pilota metalne konstrukcije sa uvlačivim klasičnim stajnim trapom. Proizvodio se u fabrici Nort amerken avijejšon u SAD.

T-6 Teksan

Opšte
Namena obuka pilota
Zemlja porekla  SAD  Ujedinjeno Kraljevstvo
Proizvođač North American Aviation
Prvi let 1.04.1935.
Početak proizvodnje 1936.
Uveden u upotrebu 1936.
Povučen iz upotrebe 1995.
Status neaktivan
Prvi korisnik SAD
Broj primeraka 15.495
Dimenzije
Dužina 8,84 m
Razmah krila 12,81 m
Visina 3,57 m
Površina krila 23,60 m²
Masa
Prazan 1.886 kg
Normalna poletna 2.548 kg
Pogon
Klipno-elisni motor 1 x Pratt Whitney R-1340 AN-1
Snaga 442 kW
Performanse
Brzina krstarenja 233 km/h
Maks. brzina na Hopt 335 km/h
Dolet 1.175 km
Plafon leta 7.400 m
Brzina penjanja 366 m/min

Razvoj

uredi
 
T-6 Teksan izložen u Muzeju vazduhoplovstva — Beograd.

Prototip ovog izuzetno uspelog aviona za prelaznu obuku vojnih pilota poleteo je aprila 1935. godine pod oznakom NA-16 a uskoro je pored zvaničnog imena Teksan (Texan) od pilota dobio nadimak „Leteća testera” zbog karakterističnog zvuka rada motora. Avioni isporučeni Englezima na osnovu ugovora o zajmu i najmu dobili su nov naziv - Harvard. Završetak Drugog svetskog rata nije označio i njegov kraj - Amerikanci ga koriste kao laki jurišni avion u Korejskom ratu pedesetih godina, Francuzi u Alžirskom ratu za nezavisnost, Englezi u Keniji, a Izraelci su ga koristili kao obrušavajući bombarder. Sve ukupno proizvedeno je 21.342 aviona u 200 školskih i 53 borbene varijante uključujući i lovačku.

Jugoslavija

uredi

Jugoslovenski piloti su se prvi put sreli sa ovim tipom aviona u leto 1943. kada je počela njihova preobuka u Africi u 71. OTU (jedinica za borbenu obuku) radi kasnijeg prelaska na Harikene i Spitfajere. Prvi od ukupno 11 Harvarda za JRV predati su marta 1945. u Zemuniku kod Zadra i uspešno su korišćeni za prelaznu borbenu obuku. Posebno znajačnu ulogu odigrali su po prijemu američkih F-47D u JRV, jer su piloti na njima izvodili trenažne letove pre no što su seli za komande Tanderbolta. Vremenom na neke primerke ugrađena je kamera K-24 radi korišćenja u izviđačkom puku, a pred kraj resursa korišćeni su u štabnim avioodeljenjima. Poslednja dva rashodovana su 1960. godine.

Korišćenje

uredi

Literatura

uredi
  • Komanda RV i PVO, Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Dimitrijević, Bojan (2012). Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942-1992. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-163-6. 
  • Pejčić, Predrag, Prva i Druga eskadrila NOVJ (352 Yugoslav Squadron - 351 Yugoslav Squadron), Beograd, VINC i Komanda RV i PVO,1991.

Spoljašnje veze

uredi

Izvori

uredi
  • Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa Muzeja vazduhoplovstva Beograd. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2009082810052656.