Dečji fond Ujedinjenih nacija (engl. United Nations Children’s Fund), verb. skr. Unicef (od engl. UNICEFakr. skr. UNICEF), je međunarodni fond za decu i omladinu, koji se brine o kvalitetu njihovog životnog standarda.[2][3] Finansira se u celosti dobrovoljnim prilozima vlada i fondacija, kao i firmi i građana. Agencija je među najrasprostranjenijim i najprepoznatljivijim organizacijama socijalne zaštite u svetu, sa prisustvom u 192 zemlje i teritorije.[4] Aktivnosti UNICEF-a uključuju pružanje imunizacije i prevenciju bolesti, sprovođenje lečenja dece i majki sa HIV-om, poboljšanje ishrane dece i majki, poboljšanje sanitarnih uslova, promovisanje obrazovanja i pružanje hitne pomoći kao odgovor na katastrofe.[5]

Dečji fond Ujedinjenih nacija
United Nations Children's Fund
Logo UNICEF-a
SkraćenicaUNICEF (UNICEF)
OsnivačUjedinjene nacije
Datum osnivanja11. decembar 1946.
(kao United Nations International Children's Emergency Fund)
  • 1953.
    (ime promenjeno u United Nations Children's Fund)
Tipspecijalizovana agencija UN
SedišteSjedinjene Američke DržaveNjujork
Švajcarska Ženeva
Glavni izvršni direktorCatherine M. Russell
Matična organizacijaGeneralna skupština Ujedinjenih nacija
Ekonomski i socijalni savet Organizacije ujedinjenih nacija
Budžet$5,009,557,471[1]
Veb-sajtwww.unicef.org

Unicef je osnovan 11. decembra 1946. godine na Osnivačkoj skupštini Ujedinjenih naroda. Iste godine, Generalna skupština Ujedinjenih nacija osnovala je UNICEF da dalje institucionalizuje posleratnu pomoć.[6] Godine 1950, njegov mandat je proširen kako bi se bavio dugoročnim potrebama dece i žena, posebno u zemljama u razvoju. Iako je 1953. godine ime promenjeno u „Fond ujedinjenih naroda za decu“ (United Nations Children's Fund), zadržan je poznati akronim.[7] Prvobitna ideja za osnivanje fonda bila je pomoć deci Evrope nakon završenog Drugog svetskog rata. Unicefovi zadaci su se sa vremenom menjali. Nakon Evrope, Unicef je usmerio pomoć na druge delove sveta, kako bi pomogao deci u Africi, Aziji i Južnoj Americi. Unicefova pomoć je ponovno usmerena na Evropu i to na njen istočni deo nakon pada socijalizma u tom delu Evrope.

UNICEF se u potpunosti oslanja na dobrovoljne priloge vlada i privatnih donatora. Njegov ukupan prihod iz 2020. bio je 7,2 milijarde dolara; od čega su partneri iz javnog sektora doprineli sa 5,45 milijardi dolara.[8] Njime upravlja 36-člani izvršni odbor koji utvrđuje politike, odobrava programe i nadgleda administrativne i finansijske planove. Odbor se sastoji od predstavnika vlade koje bira Ekonomski i socijalni savet Ujedinjenih nacija, obično na trogodišnji mandat.

Unicefovi programi naglašavaju razvoj usluga na nivou zajednice za promovisanje zdravlja i dobrobiti dece. Najveći deo njenog rada je na terenu, sa mrežom koja uključuje 150 kancelarija u zemljama, centralama i drugim objekatima, i 34 „nacionalna komiteta“ koji sprovode svoju misiju kroz programe razvijene sa vladama domaćinima. Sedam regionalnih kancelarija pruža tehničku pomoć kancelarijama u zemljama po potrebi, dok njegovo odeljenje za snabdevanje — sa sedištem u Kopenhagenu i Njujorku — pomaže da se obezbedi preko 3 milijarde dolara kritične pomoći i usluga.[9]

Zastava Unicefa

U 2018. godini, UNICEF je pomogao u rođenju 27 miliona beba, dao petovalentne vakcine za oko 65,5 miliona dece, obezbedio obrazovanje za 12 miliona dece, lečio četiri miliona dece sa teškom akutnom neuhranjenošću i odgovorio na 285 humanitarnih hitnih slučajeva u 90 zemalja.[10] UNICEF je dobio priznanje za svoj rad, uključujući Nobelovu nagradu za mir 1965. godine, Nagradu Indira Gandi 1989. i Nagradu princeze od Asturije 2006. godine. Tokom pandemije Kovida-19 2020. godine UNICEF, zajedno sa Svetskom zdravstvenom organizacijom i drugim agencijama, objavljeno uputstvo o zdravom roditeljstvu.[11]

Istorija uredi

Stvaranje uredi

Već u septembru 1943. poljski zdravstveni specijalista Ludvik Rajhman je sugerisao u članku objavljenom u Slobodnom svetu pod naslovom „Zdravstvena služba Ujedinjenih nacija — Zašto ne?“ da zdravstvenu službu treba ugraditi u buduću međunarodnu organizaciju. Takođe je predložio „porez na zdravlje“ koji plaćaju države članice.[12]

Na kraju UNRRA, Rajchman je predložio da se njena preostala sredstva iskoriste za program ishrane dece koji su već finansile SAD.[13] Organizacija je osnovana rezolucijom 57(I) Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 11. decembra 1946. i nazvana je Međunarodnim dečijim fondom Ujedinjenih nacija (UNICEF). Za njenog prvog predsedavajućeg, Rajhman je izabrao Morisa Patea iz Komisije za pomoć u Belgiji da upravlja agencijom i „da razmišlja o organizovanju akcije, fonda za dobrobit dece, pre svega žrtava rata“.[13] Rajhman, kao šef specijalnog podkomiteta UN i uz podršku La Gvardija, Herberta Huvera i Morisa Patea, predstavio je rezoluciju Generalnoj skupštini. [12] Od privremene agencije za hitnu pomoć 1946. koja je pružala hranu i odeću deci i majkama raseljenim u Drugom svetskom ratu, agencija je 1953. godine postala stalna Organizacija UN,[13] i proširila svoje napore ka opštim programima zaštite dece.

Upravljanje uredi

 
UNICEF-care tent in Sudan

UNICEF relies on country offices to help carry out its work through a unique program of cooperation developed with the host government. The programs seeks to develop practical strategies for fulfilling and protecting the rights of children and women. Regional offices guide this work and provide technical assistance to country offices as needed. Overall management and administration of the organization take place at its headquarters in New York City.

The office of the secretary of the executive board helps maintain an effective relationship between the executive board and the UNICEF secretariat, and organizes field visits by board members.[14][15][16]

 
UNICEF School in a box contains basic educational items for one teacher and 40 students

Nacionalni komiteti Unicefa uredi

U 34 zemlje postoje nacionalni komiteti, od kojih je svaki osnovan kao nezavisna lokalna nevladina organizacija. Njihova primarna funkcija je prikupljanje sredstava iz privatnog sektora, jer UNICEF u potpunosti zavisi od dobrovoljnih priloga.[17] Nacionalni komiteti zajedno čine oko jednu trećinu godišnjeg prihoda agencije, uključujući od korporacija, organizacija civilnog društva, oko šest miliona pojedinačnih donatora širom sveta.

Promocija i prikupljanje sredstava uredi

U Sjedinjenim Državama, Nepalu i nekim drugim zemljama, UNICEF je poznat po svom programu „Trik-ili-poslastica za UNICEF“ u kojem deca prikupljaju novac za UNICEF iz kuća u kojima u Noći veštica korinđaju, ponekad umesto slatkiša. Program je prekinut u Kanadi 2006. godine.[18]

UNICEF je prisutan u 191 zemlji i teritoriji širom sveta, ali nije uključen u devet drugih (Bahami, Brunej, Kipar, Letonija, Lihtenštajn, Malta, Mauricijus, Monako, Singapur i Tajvan).[19]

Mnogi ljudi u razvijenim zemljama prvi put čuju za rad UNICEF-a kroz aktivnosti jednog od 36 nacionalnih komiteta UNICEF-a. Ove nevladine organizacije (NVO) su prvenstveno odgovorne za prikupljanje sredstava, prodaju UNICEF-ovih čestitki i proizvoda, stvaranje privatnih i javnih partnerstava, zalaganje za prava deteta i pružanje druge podrške. SAD fond za UNICEF je najstariji nacionalni komitet, osnovan 1947. godine.[20]

Velika vojvotkinja Marija Tereza ​​od Luksemburga je 19. aprila 2007. imenovana za eminentnog advokata UNICEF-a za decu,[21] u kojoj je ulozi posetila Brazil (2007),[22] Kinu (2008),[23] i Burundi (2009).[24]

Britanski maloprodajni lanac Tesko je 2009. godine koristio slogan „Sitnina za Boga” kao reklamu, koji je zaštićen od strane UNICEF-a za dobrotvorne svrhe, ali ne i za komercijalnu ili maloprodajnu upotrebu. Ovo je navelo agenciju da izjavi: „prvi put u istoriji Unicefa da je neko komercijalno lice namerno krenulo da kapitalizuje jednu od naših kampanja i nakon toga ošteti tok prihoda od kojeg zavisi nekoliko naših programa za decu“. Zatim su pozvali javnost „kojoj je dobrobit dece na srcu, da pažljivo razmotre koga podržavaju kada vrše potrošačke izbore“.[25][26] Taj slogan takođe podržava australijska avio-kompanija Kantas, oslanjajući se na putnike da prikupljaju sredstva preko date koverte od 1991. godine, i prikupila je preko 36 miliona dolara, sa preko 19.500 kg novčića svake godine.[27] Ljudi koji često lete takođe mogu da koriste svoje milje za donacije.[28] Norman Gilespi, izvršni direktor UNICEF-a u Australiji, rekao je „Ako bi nam svaki putnik Kantasa koji putuje u zemlji dao samo nekoliko svojih zaboravljenih novčića svaki put kada putuju, to bi malo promenilo njihov dan, ali bi učinilo ogromnu razliku u spasavanju života dece“.[29]

Nagrade uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ UNICEF Annual Report 2015 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. oktobar 2017). unicef.org
  2. ^ „United Nations Children's Fund | United Nations System Chief Executives Board for Coordination”. www.unsystem.org. Arhivirano iz originala 10. 11. 2019. g. Pristupljeno 2019-11-10. 
  3. ^ „UNICEF | Definition, History, & Facts”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-02-12. 
  4. ^ „Where we work”. www.unicef.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-02-12. 
  5. ^ Luk Van Wassenhove; Joachim Mikalsen; Charles Delagarde (27. 4. 2017). „Agility Under Pressure”. Insead. 
  6. ^ „Learning from experience: 1946–1979”. www.unicef.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-02-12. 
  7. ^ „About UNICEF - FAQ”. UNICEF. What does the acronym UNICEF stand for?. Pristupljeno 4. 4. 2017. 
  8. ^ „UNICEF Integrated Budget 2018-2021” (PDF). 23. 6. 2017. 
  9. ^ „Supplies and Logistics”. UNICEF. Pristupljeno 28. 1. 2020. 
  10. ^ „UNICEF annual report 2018”. www.unicef.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-02-12. 
  11. ^ „Interim Guidance for COVID-19 Prevention and Control in Schools”. unicef.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-09-20. 
  12. ^ a b Balinska, Marta Alexandra. "Ludwik Rajchman: international health leader." World health forum 1991; 12 (4): 456-465. 1991.
  13. ^ a b v Morris, Jennifer M. The Origins of UNICEF, 1946–1953. Lexington Books, 2015. p.35
  14. ^ „How UNICEF works”. UNICEF (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 31. 1. 2017. g. Pristupljeno 2017-06-06. 
  15. ^ „Home”. UNICEF (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2017-06-06. 
  16. ^ „Bureau”. UNICEF (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2017-06-06. 
  17. ^ Presentation – UNICEF’s Resource Development Architecture Key Trends and Challenges Arhivirano 11 jul 2015 na sajtu Wayback Machine. UNICEF. Retrieved on 2014-10-21.
  18. ^ „UNICEF ends Halloween program in Canada”. CBC News. 30. 5. 2006. Pristupljeno 10. 10. 2020. 
  19. ^ „Information by country”. UNICEF. 2014-03-17. Arhivirano iz originala 5. 12. 2013. g. Pristupljeno 2014-08-03. 
  20. ^ US Fund for UNICEF, unicefusa.org Arhivirano oktobar 24, 2007 na sajtu Wayback Machine
  21. ^ Press center – HRH Grand Duchess of Luxembourg becomes Eminent Advocate for Children Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. april 2021). UNICEF. Retrieved on 2012-03-26.
  22. ^ Brazil – UNICEF Eminent Advocate for Children visits AIDS projects in São Paulo Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. april 2021). UNICEF. Retrieved on 2012-03-26.
  23. ^ China – Summer camp aims to help children in China affected by AIDS Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. april 2021). UNICEF. Retrieved on 2012-03-26.
  24. ^ Burundi – Grand Duchess Maria Teresa of Luxembourg visits Burundi Arhivirano 4 mart 2016 na sajtu Wayback Machine. UNICEF. Retrieved on 2012-03-26.
  25. ^ "Unicef accuses Tesco of misusing charity slogan" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. maj 2011). The Irish Times, July 25, 2009 (2009-07-07). Retrieved on 2012-03-26.
  26. ^ Tesco in clash with UNICEF – Irish, Business. Independent. ie. July 26, 2009. Retrieved on 2012-03-26.
  27. ^ „Community partnerships | Qantas AU”. www.qantas.com. Pristupljeno 2020-09-10. 
  28. ^ „| oneworld”. www.oneworld.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-15. 
  29. ^ „Unicef & Qantas Launch New Campaign – Save A Child With The Power Of Five”. ttwasia.com (na jeziku: engleski). 2014-05-19. Pristupljeno 2020-09-10. 

Spoljašnje veze uredi