Ustav Srbije iz 1990.

Ustav Republike Srbije usvojen je u Skupštini SR Srbije 28. septembra 1990, nakon održanog referenduma.

Glavne izmene

uredi

Ovim ustavom izbačen je iz imena Republike Srbije prefiks „socijalistička“, a pokrajini Kosovo vraćen je stari naziv Kosovo i Metohija.

Uz to, Ustav je definitivno oduzeo pokrajinama u sastavu Srbije (Vojvodina, Kosovo i Metohija) sve elemente državnosti i potvrdio odluku republičkog parlamenta iz 1989. godine

Po Ustavu, Predsednik Republike je, uz Narodnu skupštinu najviša vlast u zemlji. On predlaže Skupštini mandatara za sastav Vlade. Mandat predsednika traje pet godina. Skupština Srbije ima mandat četiri godine, i u njenom sastavu je 250 narodnih poslanika. Oni se, kao i Predsednik Republike, biraju na slobodnim, neposrednim i tajnim izborima.

Vlada je direktno odgovorna Skupštini, koja sa najmanje 126 poslanika može izabrati Vladu.

Kritika

uredi

Advokat Srđa Popović je smatrao da je donošenjem ovog Ustava Milošević Srbiju praktično izdvojio iz ustavno-pravnog poretka SFRJ, prenevši joj nadležnosti koje, po saveznom Ustavu, nije smela da ima.[1]

Ustav iz 1990. godine prestao je da važi 8. novembra 2006, kada je Narodna skupština Republike Srbije proglasila novi Ustav, donesen kao odgovor na nove okolnosti (raspad Državne zajednice SCG i osamostaljenje Srbije, očuvanje teritorijalnog integriteta države itd.). Izglasavanju novog Ustava prethodio je referendum 28. i 29. oktobra 2006. kada su građani Srbije većinom glasali za donošenje novog najvišeg pravnog akta.

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi

Izvori

uredi
  1. ^ „Raspad Jugoslavije (I)”. Peščanik (na jeziku: engleski). 2008-09-23. Pristupljeno 2021-03-09.