Uticaj radarskog zračenja na zdravlje

Radarsko zračenje je elektromagnetno zračenje i jedan od oblika nejonizujućeg zračenja koje nema dovoljnu energiju fotona (jer je manja od 12,4 eV) da bi izvršili jonizaciju u biološkom materijalu ali i pored toga svojim dejstvom, frekvencije od reda 100 kHz (300 kHz) до 300 GHz, može imati negativan uticaj po zdravlje čoveka i njegovu životnu sredinu.

U današnje moderno doba sa svih strana smo okruženi radarskim sistemima, što najbolje ilustruje shema (dela) radarske mreža u SAD, pa se logično nameće pitanje kako i na koji način to zračenje deluje na ljude i na njihovo zdravlje?
Treba posebno istaknuti, da se od svih oblika elektromagnetnog zračenja treba štititi tek kada su ona posledica ljudske delatnosti (...jer veštački izvori EM zračenja predstavljaju civilizacijski „rizik“ delimično i zbog toga jer su daleko jačeg intenziteta nego prirodni izvori EM zračenja...) a posledice su često povezane s nekim suptilnim aspektom (npr. problemi ponašanja, alergije) ili s priličnim vremenskim razmakom od mogućeg inicijalnog uzorka i stvarno uočenog efekta. Zato opis rizika od elektromagnetnog zračenja izazvanog radarom (zbog često nekritičnog odnosa inženjera i korisnika brojnih radara koji potcenjuju ili precenjuju njegove opasnosti) mora i treba počivati na epidemiološkim opažanjima što je u današnjim istraživanjima nezaobilazni izvor relevantnih podataka.[1]

Kako je primena radara široko rasprostranjena njihovim zračenjem je „pokriven“ veći deo Zemljine površine (vidi sliku desno). Sa radarskim uređajima neposredno radi čovek ali pod njegovim uticajem mogu biti ne samo operateri ili rukovaoci radara i mehatroničari [a], već i stanovništvo[b] i životna sredina u njihovom okruženju.

Kako na principu predostrožnost počiva jedan od osnovnih principa politike zaštite životne sredine i ljudskog zdravlja, naučnici mnogih struka i grana medicine neprestano istražuju po čoveka, njegovo zdravlje i životnu sredinu opasnosti od radarskog (i drugih oblika) zračenja i ako ih ima koje su i kolike su njihove posledice. Shodno tome oni otkrivaju sigurno nezanemarive opsnosti od nejonizujućeg zračenja[3] i pomažu u donošenju pozitivnih zakonskih propisa, preduzimanju odgovarajućih zaštitnih mera i drugih mera medicinske prevencije i zdravstvene zaštite, ...a uslovi i dozvoljenost korišćenja izvora radarskog zračenja-radara, od posebnog interesa, određuje odnos između koristi koju njihova primena pruža društvu i potencijalnog rizika koji može nastupiti zbog njihovog štetnog dejstva tokom njihovog korišćenja... [2].

Patofiziologija

uredi

Nejonizujuće zračenje, za razliku od jonizujućeg, je elektromagnetno zračenja koje nema dovoljno energije za uklanjanje elektrona iz atoma ili molekula kako bi formiralo jon (ili naelektrisane čestice) u toku međusobnog sudara. Umesto toga, ono prenosi energiju drugim česticama, i obično dovodi do toplotnog efekta (zagrevanja)[4]. Nejonizujuće zračenja podrazumeva frekvencije elektromagnetnog spektra u rasponu od 1 herca (Hz) do 3×1010 Hz (300 gigaherca) i talasne dužine u rasponu od 10-9 metara i niže do 10-7 metara. Kako se frekvencija ovih talasa smanjuje, povećava se talasna dužina, a smanjuje se energija.

Moderne bežične komunikacije, radari i drugi izvori elektromagnetnog zračenja koriste mikrotalasna područja koja na zemlji ne proizvodi nikakav prirodan izvor, zbog toga se sve više ukazuje na potrebu kvalitetnijeg sagledavanja i svestranijeg pristupa zaštiti Zemlje od prirodi nepoznatog ljudskom rukom stvorenog elektromagnetnog zračenja.

Radarski uređaji spadaju u izvore nižefrekventnih oblika nejonizujućeg zračenja, kao što su to i uređaji tipa mikrotalasne rerne, uređaji za radio-navigaciju, satelitsku komunikacije, emisiona tehnika radija i televizije, i razni drugi uređaji za komunikacije uključujući tu i uređaje za dvosmernu radio vezu i mobilne telefone.

Savremena istraživanja sve više se bave istraživanjem nelinearnih efekata elektromagnetnog zračenja i materije, tj učincima koji posredno utiču na fiziologiju i funkciju pojedinih bioloških celina, na za sada naučno još nedovoljno izučen način. Radarsko zračenje kao i drugo nejonizujuće zračenje šire se prostorom i prvo ozračuje površinu čovečjeg tela gde jednim delom zraci bivaju reflektovani a drugim delom pednetriraju - prodiru u telo i bivaju delimično ili poptpuno apsorbovani, deponujući energiju zračenja u tkivu. Deponovana energija koju radarsko zračenja donosi u telo najvažniji je proces međudelovanja zračenja i tkiva i ona se može izmeriti u današnje vreme projektovanim savremenim uređajima (npr uređajem engl. RAHAM - Radiation Hazard Meter)[5].

Dubina penetracije - prodora u telo je faktor od značajnog uticaja za efekat visokih frekvencija zračenja na biološke sisteme. To najviše zavisi od frekvencije. Elektromagnetna polja u opsegu od jednog megaherca (MHz), prodiru oko deset do 30 cm u telo. U frekvencijskom opsegu za mobilne komunikacije mreže, koje je oko 1 gigaherca (GHz), elektromagnetno polje prodire samo nekoliko santimetara u biološko tkivo. Za frekvencije iznad 10 gigaherca (GHz) koje se koriste u radarskoj opremi, penetriraju do dubina ispod jednog milimetra. Na još višim frekvencijama apsorpcija elektromagnetskih polja nastaje samo na površini kože[6].

Akutni efekti po ljudsko zdravlje mogu nastati nakon direktnog izlaganja visokim nivoima ove vrste zračenja i mogu biti ozbiljne opekotine, elektrošokovi, pa čak i smrt (kod osoba sa ugrađenim pejsmejkerom ili sličnim implamtatom [v]).

Hronični efekti po ljudsko zdravlje nakon dugotrajnog direktnog izlaganja ovoj vrsti zračenja su manje jasni. Veliki broj istraživača pokušao je dovesti u vezu izloženost radarskom zračenju i pojavu ozbiljnih oboljenja kao što su leukemija i rak mozga. Međutim, ni jedan eksperiment nije ponovljen pod istim uslovima pa se nije došlo do istih rezultata. U poslednje vreme pojavljuje se veliki broj studija o tome da radarsko zračenje može izazvati mutagene efekte kod ljudi ili životinja. Veći deo donosi zaključke da radarsko zračenje ne može štetno delovati na ljudski organizam na taj način, ali postoje i one koje govore da bi se to ipak moglo dogoditi. Jedna od tih je studija MAES-a govori da zračenje ljudskih ćelija frekvencijom 954 MHz pri 1.5 V/kg nije izazvalo direktno oštećenje DNK lanca, ali je povećala broj hromozoma oštećenih hemijskim kancerogenom.[7]

Doze radarskog zračenja

uredi

Biološki efekti radarskog zračenja i njihov uticaj na zdravlje najsigurnije se procenjuju biodozimetrijom (merenjem biološkog odgovora organizma na različite doze zračenja), tj mikroskopskim posmatranjem promena ili aberacija na hromozomima u krvnim ćelijama periferne krvi.[8]

Maksimalan nivoi izlaganja RF zračenju (koji se odnose na ljude za osmočasovno radno vreme)
JUS N. NO.205:1990
frekvencijski opseg Kvadrat srednje vrednosti E polja, E² Kvadrat srednje vrednosti H polja, H² Srednja gustina fluksa snage S
-
(V/m)2
(A/m)2
W/m² (mW/cm²)
300 kHz ≤ 3 MHz
3,77 x 105
2,65
1000 (100)
> 3 MHz ≤ 30 MHz
3,392 x 106/f2
23,9/f2
9 000/f2 (900/f2)
> 30 MHz ≤ 300 GHz
3,77 x 103
2,65 x 10-2
10 (1)

U svakodnevnoj praksi doze radarskog zračenja koje mogu biti od uticaja na zdravlje dele se na[8];

  • Male doze, izazivaju povišenje temperature u pojedinim tkivima i organima i elektromagnetni interferentni uticaj na srčani pejsmejker i druge elektronske implantate. [g]
  • Srednje doze, izazivaju: neurovegetativne smetnje slične onima kod neuroza, (tzv. radarski sindrom), promene u spermatozoidima testisa, zamućenje očnog sočiva i umereno smanjenje broja krvnih zrnaca.
  • Velike doze, mogu izazvati hromozomske aberacije u 0,5-2,5% (npr. kod osoba koje su popravljale radarski uređaj, duže vreme, bez zaštitne odeće, u snopu jačine preko 100 mW/cm²). Vrlo retki istraživači navode da bi nakon dejstva ovih doza hromozomske aberacije u ćelijama mogle zloćudno mutirati u rak.
Očekivane karakteristike tipičnih radara visoke vršne snage[9]
Sistem f(GHz) P(kW) Pmax(mW/cm2) Udaljenost u km od antene za gustinu od 10 mW/cm² Udaljenost u km od antene za gustinu od 1 mW/cm² Udaljenost u km od antene za gustinu od 0,1 mW/cm²
Acquisition radar
FPN-40
9.0
0.18
12.8
0.028
0.111
0.351
Acquisition radar
ARSR
1.335
20
111
0.147
0.465
1.47
Tracking radar
Hawk Hi Power
9.8
4.7
800
0.108
0.344
1.08
Tracking radar
no.1
2.85
12
34.2
9.392
1.24
3.93
Tracking radar
no. 2
1.30
150
55.7
1.75
5.52
17.5

Mere zaštite

uredi

Povećana upotreba električnih i elektronskih uređaja, uključujući i brz rast telekomunikacionih sistema (npr, satelitskih sistema), radio i televizijskih predajnike, mobilne telefonije i radarskih instalacija sve više je stvorila mogućnost izlaganja ljudi elektromagnetnoj energije i u isto vreme izazvala, zabrinutost zbog mogućih neželjenih efekata po zdravlje.

Zato je u sve većem broju zemalja, briga o zaštiti na radu i javnom zdravlju dovela je do razvoja mera zaštite od nejonizujućeg zračenja. Više zemalja uvelo je preporuka ili zakonodavstvo koje se bavi zaštitom od prekomernih efekata nejonizujuće energije u mikrotalasnom opsegu (300 MHz do 300 GHz) i radiofrekventnom opsegu (100 kHz do 300 MHz), dok u drugima, postoji tendencija je da se revidiraju postojeći standardi i usvoje manje divergentne norme koje ograničavaju izlaganje. Svi ovi kriterijumi u brojnim dokumentima treba da daju korisne informacije za razvoj nacionalnih mera zaštite protiv nejonizujućeg zračenja u gorenavedenom opsegu.

Ograničenja ili referentne vrednosti (EU) koje prikazuju na kojoj je udaljenosti od antene predajnika, u pravcu glavnog snopa, zračenje radara u dozvoljenim granicama.[10]
Izvor Frekvencija Tipična snaga prenosa Mereno na tipičnoj udaljenosti od predajnika /tipična vrednost izloženosti Referentna vrednost u EU Ograničenje
(26. BImSchV)
Vazduhoplovni radari
1 GHz - 10 GHz
0,2 kW - 2,5 MW
-
43,5 - 61 V/m (odgovara 5 - 10 W/m²), dodatno ograničenje za vršne vrednosti
Od 43,5 - 61 V/m (odgovara 5 - 10 W/m²), dodatno ograničenje za vršne vrednosti
Brodski radari
1 GHz-10 GHz
0,1 - 0,25MW
100 m u pravcu glavnog snopa/10 W/m²
1 km u pravcu glavnog snopa/0,1 W/m²
43,5 - 61 V/m ili 5-10 W/m², dodatno ograničenje za vršne vrednosti
Od 43,5 do 61 V/m (odgovara 5 - 10 W/m²), dodatno ograničenje za vršne vrednosti
Saobraćajni radari
9 GHz-35 GHz
Snaga 0,5-100 mW
3m/0,25 W/m²
10 m/< 0,01 W/m²
61 V/m ili 10 W/m²
-

Uređivanje zaštite od radarskog zračenja u R. Srbiji prema Zakonu iz 2009, zasniva se na sledećim načelima[11]:

  • načelo zabrane - izlaganje radarskim zračenjima iznad propisane granice i svako nepotrebno izlaganje radarskim zračenjima nije dozvoljeno;
  • načelo srazmernosti - uslovi i dozvoljenost korišćenja izvora radarskog zračenja (radara) od posebnog interesa se određuju i cene prema koristi koju njihovo korišćenje pruža društvu u odnosu na potencijalne rizike nastupanja štetnog dejstva usled njihovog korišćenja, uzimajući u obzir nivo i trajanje izloženosti stanovništva u konkretnom slučaju, starosnoj i zdravstvenoj strukturi potencijalno izloženog stanovništva, način, vreme i mesta korišćenja takvog izvora, prisustvo drugih izvora sa različitim frekvencijama, kao i druge relevantne okolnosti konkretnog slučaja;
  • načelo javnosti - podaci o radarskim zračenjima dostupni su javnosti.

Na osnovu ovih načela sprovođenje zaštite od radarskog zračenja kako u R. Srbiji tako i u većini zemljama sveta prvenstveno se zasniva na preduzimanju sledećih zakonskih i drugih mera[12]:

  • propisivanje granica izlaganja radarskom zračenju;
  • otkrivanje prisustva i određivanje nivoa izlaganja radarskom zračenju;
  • određivanje uslova za korišćenje radara od posebnog interesa;
  • obezbeđivanje organizacionih, tehničkih, finansijskih i drugih uslova za sprovođenje zaštite od radarskog zračenja;
  • vođenje evidencije o radarima i izvorima njihovog zračenja koji su od posebnog interesa;
  • označavanje izvora radarskog zračenja od posebnog interesa i zone opasnog zračenja na propisani način;
  • sprovođenje kontrole i obezbeđivanje kvaliteta izvora radarskog zračenja od posebnog interesa na propisani način;
  • primena sredstava i opreme za zaštitu od radarskog zračenja;
  • kontrola stepena izlaganja radarskom zračenju u životnoj sredini i kontrola sprovedenih mera zaštite od radarskog zračenja;
  • obezbeđivanje materijalnih, tehničkih i drugih uslova za sistematsko ispitivanje i praćenje nivoa radarskog zračenja u životnoj sredini;
  • obrazovanje i stručno usavršavanje kadrova u oblasti zaštite od radarskog zračenja u životnoj sredini;
  • informisanje stanovništva o zdravstvenim efektima izlaganja radarskim zračenjima i merama zaštite i obaveštavanje o stepenu izloženosti radarskim zračenjima u životnoj sredini.

Posledice[13]

uredi
 
  • Gustina radarskog zračenja koja u krugu do 94 m od predajnika najčešće ne prelazi 10 mW/cm², u tom prostoru i sa tom snagom zračenje po zdravlje najčešće može izazvati zanemarive posledice, kao što su prolazne hromozomske aberacije, katarakta, anemija itd.
  • U krugu do 200 m mogu nastati minimalne ili bezazlene, promene na hromozomima, tzv. promene u fazama.
  • Na udaljenostima većim od 200 m radarsko zračenje ne izaziva nikakve promene.

Za osobe koja se mogu slučajno (zadesno) naći u blizini radarskog uređaja važno je znati da što su u momentu ozračenja na većoj udaljenosti od predajnika, opasnosti po njihovo zdravlje je manje jer je sa udaljenošću i manja gustina snage emitovanih radarskih talasa. Tako osobe koje nisu u krugu kretanja zaposlenih (koje vrše opsluživanja radara), nego su van kruga od 94 m ne moraju strahovati za oštećenje svoga zdravlja, jer van kruga od 200 m oštećenje zdravlja uopšte nije moguće. Takođe ono je nemoguće npr. ispod palube broda ili unutar kabinskog (putničkog) prostora aviona.

Kod zaposlenih lica na radaru posledice po njihovo zdravlje zavise od gustine snage radarskog zračenja u krugu od 94 m (u kome se one najčešće kreću i borave u toku opsluživanja radara):

  • zračenja do 1 mW/cm² ne zahteva nikakvu kontrolu zdravlja zaposlenog osoblja na radarima jer ne izaziva nikakve posledice;
  • zračenja od 5 do 10 mW/cm² najčešće ne izazivaju promene, ali se preventivno zdravlje osoblja izloženog ovom zračenju, ipak redovno kontroliše;
  • zračenja od 10 do 20 mW/cm² izaziva jedino pad mitotskih aktivnosti u hromozomima jedra. Zdravlje osoblja izloženog ovom zračenju redovno se kontroliše, a vreme boravka na radu ograničava srazmerno veličini osmočasovne doze;
  • zračenja preko 20 mW/cm² izaziva hromozomske aberacije koje su, međutim, reverzibilne, tj nakon izvesnog vremena nestaju Zdravlje osoblja izloženog ovom zračenju redovno se kontroliše, a vreme boravka na radu ograničava srazmerno veličini osmočasovne doze;
  • zračenja preko 100 mW/cm² izazivaju teža oštećenja zdravlja i najčešće nastaju zadesno (slučajno) ili usled nepoštovanja propisanih mera zaštite na radu.

Potencijalno opasni radari

uredi
Radari antiraketnog štita SAD čija zračenja mogu biti potencijalno opasna po zdravlje i okolinu
X-Band (SBX)- plutajući radar grupe-X
Perl Harbor plutajući radar grupe-X na polupotopljenom brodu MV Blue Marlin.
Radar Vigor Shipyards u Sijetlu.

U zvaničnom saopštenjau Agencije za raketnu odbranu SAD o potencijalnim opasnostim po živi svet i okolinu moćnih plutajućih radara grupe -X (X-Band -SBX) u sistemu antiraketne odbrane SAD, navode se sledeće potencijalne opasnosti po živi svet i okolinu;[14]

  • "Bezbednost koja je veliki problem kod radara ove grupe Zabrinutost je opravdana, ako se zračenje emituje u oblastima naseljenim stanovništvom (npr u toku održavanja radara dok je u luci), pa tada nastojimo da ograničimo ono što radimo - pravcima i nivoima jačine polja."
  • Takođe postoji potencijalna opasnost da radari, mogu da ometaju rad aviona, automobila, pejsmejkera i drugih elektronskih implantata ugrađenih u telo čoveka kao i drugih elektronskih uređaje pri njihovom prolazu kroz radaraski snop.
  • Zvaničnici mornarice SAD su takođe priznali da ovi radari mogu da izazovu aktiviranje „elektro-eksplozivnih sredstava“ kao što su npr automobilski vazdušni jastuci i izbaciva sedišta u vojnim avionima.
  • Od Plutajućih radara grupe-X očekuje se da njegovo zračenje bude manje od 2 stepena ispod površine vode, što ne bi trebalo da ima negativnih uticaja na kitove ili morske kornjače bar pola inča ispod površine mora, uz pretpostavku da je "malo verovatno da će pojedinačni primerci biti na ili znatno iznad površine vode značajnije duže vreme u okviru glavnog snopa ... kada je radarska platforma i njegov radar operativan."

Kako bi se sprečile neželjene posledice ovi radari će biti testirani 20 puta mesečno po 10 do 20 minuta u isto vreme dok su u privezu.

Perspektive

uredi

Brojna pitanja o elektromagnetnim zagađenjima i dalje su kontroverzna. Ako pojedini ciklusi živih bića zavise od ritma magnetnog polja Zemlje, ako solarne magnetne oluje izazivaju promene u ponašanju, mentalne bolesti ili samoubistvo, možemo očekivati da iznad naših glava nametnuta elektromagnetna moderne tehnologija takođe može imati uticaj.[15]

Važeće kriterijumi (koji se uglavnom odnose na termalne-toplotne uticaje) bili bi najbolji izgovor da se studioznije izvrši procena dugoročnog uticaj zračenja na živa bića. Trenutno postoje mnogobrojni propisi u vezi sa bezbednim izlaganjem radarskom zračenju koji imaju veliku raznolikost, pre svega zbog velike materijalne koristi od njihove upotrebe u brojnim ljudskim delatnosti i praktično nezamislivog života bez njih[16].

Zato danas u svetu nastaju sve veći društveni problemi, kako zbog eksponencijalnog rasta elektromagnetnog zagađenja u nekim populacijama, tako i zbog nedostatka adekvatne regulative i/ili nejasnoća u nekim oblastima. Jedan od otvorenih pitanja naučne i političke javnosti je problem - gornje granice izloženosti koja je bezopasne za živa bića, i dali su trenutna zakonska ograničenja odgovarajuća ili ne?[17]

Neki od zaključaka 2. Radionice za kulturu zaštite od zračenja, održane u Čarlstonu, Južna Karolina, SAD 10-11. februar 2011[18]
  • Delujte „kao dobar roditelj“ (personalizacija)
  • Imajte stalno u vidu rizik i karakteristike u vezi sa situacijom po pitanju izloženosti (srazmerno, srazmerno riziku)
  • Sve mora biti jednostavno i praktično
  • Delujte prirodno i jednostavno (kao druga priroda)
  • Budite dosledni u nadzoru i stalno propagirajte bezbednost.

Napomene

uredi
  1. ^ Operateri ili rukovaoci su lica koje neposredno rade sa radarom a mehatroničari lica koja rade na opslužiivanju savremenih radarskih sistema, održavanju i montaži komponenti radarskih sistema i vrše nadzor radarskih sistema.[2].
  2. ^ Pod stanovništvom izloženom radarskom zračenju smatraju se lica svih godina starosti, pola i zdravstvenog stanja koja obavljaju sve životne aktivnosti u zoni radarskog zračenja i ne moraju biti svesna da su izložena radarskom zračenju i ne moraju da poznaju štetne efekte ovog zračenja.[2]
  3. ^ Zbog mogućeg srčanog zastoja izazvanog poremećajem rada pejsmejkera velikom koncentracijom nejonizujućeg zraćenja, na prometnim aerodromi na posebno označenim mestima postavljeni su mobilni defibrilatori.
  4. ^ Termičko (zagrevajuće) dejstvo radarskog zračenja nastaje kod doza većih od 10 mW/cm², i neposredno zavisi od: frekvencije, intenziteta, dimenzija biološkog sistema i dubine prodiranja.

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  1. ^ (jezik: hrvatski) Ivica P, Marija S. M, Đani B RF-nejonizujuće zračenje „PP prezentacija” (PDF). Pristupljeno 27. 4. 2013. 
  2. ^ a b v Zakon o zaštiti od nejonizujućih zračenja. "Sl. glasnik RS", br. 36/09 od 15.05.2009
  3. ^ „Tagungsband, Bamberger Mobilfunk-Ärzte-Symposium 29.01.2005, Otto-Friedrich Universität, Markushaus, pp. 3, .pdf, 400,2 KB” (PDF). Pristupljeno 27. 4. 2013. 
  4. ^ (jezik: engleski) Wetsel WC.„Hyperthermic effects on behavior.”. Int J Hyperthermia. 27 (4): 353—73. 2011. .
  5. ^ (језик: енглески) „Application Notes: Radiation Hazard Measuring Systems”. Архивирано из оригинала 13. 09. 2011. г. Приступљено 27. 4. 2013. 
  6. ^ (језик: енглески)„Bundesamt für Strahlenschutz Biological effects due to energy absorption and heating. Архивирано из оригинала 11. 02. 2012. г. Приступљено 27. 4. 2013. 
  7. ^ Herman P. Schwan Biological Effects on Non-Ionizing Radiations: Cellular Properties and Interactions Annual Meetings 1986, of NATIONAL COUNCIL ON RADIATION PROTECTION AND MEASUREMENTS
  8. ^ а б (језик: хрватски) Ivica Prlić i sar. Putovi izlaganja i izloženost stanovništva u Hrvatskoj izvorima elektromagnetskog zračenja, „Archives of Industrial Hygiene and Toxicology, Vol.61 No.Suplement November 2010.”. Приступљено 27. 4. 2013. 
  9. ^ National Health and Welfare, Canada (1977) based on Hankin et al. (1976)
  10. ^ „Electromagnetic Fields > High Frequency Fields > Basic Principles”. Архивирано из оригинала 08. 07. 2013. г. Приступљено 27. 4. 2013. 
  11. ^ Zakon o zaštiti od nejonizujućih zračenja, "Sl. glasnik RS", br. 36/09 od 15.05.2009 Principi, član 3. stav 1-3 Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2016)
  12. ^ Zakon o zaštiti od nejonizujućih zračenja, "Sl. glasnik RS", br. 36/09 od 15.05.2009 Mere zaštite od nejonizujućeg zračenja, član 4. Архивирано на сајту Wayback Machine (5. mart 2016)
  13. ^ Linda Rosenstock; Mark R. Cullen; Carl Andrew Brodkin; Carrie A Redlich (2005). „Radiation”. Textbook of Clinical Occupational and Environmental Medicine (Second izd.). Elsevier Saunders. str. 855—879. ISBN 978-0-7216-8974-6. 
  14. ^ (jezik: engleski) Hawai'i could get missile-tracking radar „honoluluadvertiser.com”. 2003. Pristupljeno 27. 4. 2013. 
  15. ^ (jezik: španski) „Contaminación magnética y enfermedades debidas a las Líneas de Alta Tensión”. Arhivirano iz originala 29. 09. 2010. g. Pristupljeno 27. 4. 2013. 
  16. ^ Riadh W.Y. Habash, Electromagnetic Fields and Radiation: Human Bioeffects and Safety. ISBN 978-0-8247-0677-7., Marcel Dekker Inc,2002}}
  17. ^ (jezik: španski)„Contaminación magnética y enfermedades debidas a las Líneas de Alta Tensión”. Arhivirano iz originala 29. 09. 2010. g. Pristupljeno 27. 4. 2013. 
  18. ^ (jezik: engleski) „The Second IRPA International Workshop on Radiation Protection Culture was held at the Embassy Suites Hotel in Charleston, South Carolina, USA on 10 – 11 February 2011”. Pristupljeno 27. 4. 2013. 

Biblografija

uredi
  1. Michaelson, S. M. (1975). Fundamentals and Applied Aspects of Nonionizing Radiation. New York: Plenum.
  2. Wilkening, G. M. (1991). "Nonionizing Radiation." In Patty's Industrial Hygiene and Toxicology, eds. G. D. Clayton and F. E. Clayton. New York: Wiley.
  3. Ducatman, A. M., and Haes, D. L., Jr. (1994). "Nonionizing Radiation." In Textbook of Clinical Occupational and Environmental Medicine, eds. L. Rosenstock and M. R. Cullen. Philadelphia, PA: W. B. Saunders Company.

Spoljašnje veze

uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).