Fijat CR.25 (ital. Fiat CR.25) je italijanski višenamenski borbeni avion. Avion je prvi put poleteo 1937. godine. Korišćen je u toku Drugog svetskog rata kao lovac dugog doleta, izviđač srednjeg doleta, laki bombarder i avion za brzi prevoz putnika i tereta.

Fiat CR.25
Fiat CR.25
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1938.
Uveden u upotrebu1940
Statusneaktivan
Prvi korisnik Italija RA
Broj primeraka10
Dužina13,56
Razmah krila16,00
Visina3,40
Površina krila39,20
Prazan4.375
Normalna poletna6.525
Klipno-elisni motor2 x Fiat A.74 RC.38
Snaga2 x 618 kW
Maks. brzina na Hopt490 km/h
Taktički radijus kretanja945 km
Dolet2.100 km
Plafon leta9.600 m
Brzina penjanja571 m/min

Projektovanje i razvoj uredi

 
ing.Celestino Rosatelli konstruktor aviona Fiat CR.25
 
Crtež aviona Fiat CR.25 u tri projekcije
 
Motor Fiat A.74 RC.38 aviona Fiat CR.25
 
Avion Fiat CR.25 u letu iznad Alpa

Fiat CR.25 je projektovao i napravio tim inženjera Celestino Rosatelli[1] 1937. godine. Ovaj avion se pokazao kao jedna od najboljih Fiatovih višenamenskih aviona. Fiat CR.25 je bio čvrst, elegantan i dobro koncipiran avion, koji je brzo pokazao svoj potencijal. Avion se pokazao kao fleksibilan u izvršavanju nekoliko zadataka kao što su: lovac dugog dometa, noćni lovac, brzo izviđanje srednjeg dometa, laki bombarder, pa čak i za brzi putnički i kargo prevoz.

Avion je prvi put poleteo 22. jula 1937. a u operativnu upotrebu ušao 1940. godine a proizvodila ga je firma Fiat Aviazione (Fiat Aviacione).

Tehnički opis uredi

Avion Fiat CR.25 je dvomotorni višenamenski avion konzolni samonoseći niskokrilac metalne konstrukcije sa uvlačećim stajnim trapom.

Trup: Noseća konstrukcija trupa je napravljena od čeličnih cevi i profila koji su spojeni autogenim zavarivanjem. Trup je imao pravougaoni poprečni presek i dovoljno prostora da se u njega može, prema nameni aviona smestiti: pilotska kabina prostor za posadu, naoružanje i bomboluk ili putnička kabina ili kargo prostor[2].. Prednji deo trupa do iza krila je obložen aluminijumskim limom koji je zakivcima pričvršćen za noseću konstrukciju. Srednji deo trupa između krila i repa je obložen impregniranim platnom dok je rep obložen aluminijumskim limom. Sa leve strane trupa se nalaze vrata za ulazak u avion. Pilotska kabina i ostali deo trupa predstavljaju jednu celinu.

Pogonska grupa: U avion Fiat CR.25 su na krilima ugrađivani motori (dva motora) Fiat A.74 RC38 14-cilindrični vazduhom hlađenim, radijalni motor sa turbopunjačem, snage 870 КS (650 kW), pri uzletanju 960 КS (720 kW). Motor je bio obložen NACA prstenom za poboljšano hlađenje motora. Motor je imao ugrađen reduktor i trokraku Fiat- Hamiliton (Hamilton Standard 3D.41-1) elisu prečnika 2.9 m sa promenljivim korakom u letu.

Krila aviona Fiat CR.25 su sa dve ramenjače kutijastog tipa. Konstrukcija je metalna a obloga od aluminijumskog lima zakivcima pričvršćena za noseću konstrukciju[2]. Oblik krila je jednakokraki trapez koji se završavao polukružno, a osa krila je upravna na osu trupa aviona. U unutrašnjosti krila između trupa i motora su se nalazili rezervoari za gorivo a u zadnjem gornjem delu gondola motora su bili smešteni rezervoari za ulje. Sa donje zadnje strane gondola bio je prostor za smeštaj točkova i hidrauličnog sistema za uvlačenje točkova. Konstrukcija elerona je bila od durala a obloga od aluminijumskog lima

Repne površine: Rep aviona se sastoji od jednog vertikalnog i dva horizontalna stabilizatora čije su noseće konstrukcije bile sastavni deo konstrukcije trupa (čelična cevna zavarena konstrukcija) a obloge stabilizatora su bile od aluminijumskog lima pričvršćene za konstrukciju zakivcima. Kormila pravca i dva kormila dubine su napravljena od duraluminijuma sa oblogama od platna[2].

Stajni trap mu je klasičan imao je dve prednje noge sa niskopritisnim gumama, prednji točkovi su se uz pomoć hidrauličnog uređaja uvlačili u zadnje delove gondola motora u toku leta, a zadnji samo usmeravajući točak koji se u toku leta nije uvlačio u trup aviona se nalazi na repu aviona[2]. S obzirom da u gondoli motora nije bilo dosta prostora za smeštaj točka oni su u uvučenom stanju virili izvan obloge motora.

Naoružanje uredi

Naoružanje se sastojalo od tri mitraljeza Breda-SAFAT kalibra 12,7 mm, od kojih su dva bila smeštena u nosnom delu trupa, a jedan u dorzalnoj kupoli koja se nalazila na sredini trupa aviona. U Trupu je avion mogao da ponese maksimalno 700 kg bombi.

Naoružanje aviona: Fiat CR.25
Vatreno (streljačko) naoružanje
Top
Mitraljez
Broj i oznaka mitraljeza 3 h Breda SAFAT
Kalibar 12,7 mm
Bombardersko naoružanje (bombe)
Ukupna masa 700 kg
Raketno naoružanje (rakete)


Verzije uredi

  • CR.25 - dvomotorni avion napravljena dva prototipa izviđačka i bombarderska varijanta.
  • CR.25bis - strateški izviđački avioni, eskortni borbeni avioni dugog doleta, napravljeno osam predserijskih aviona.
  • CR.25 D - prototip transportnog aviona (VIP) za italijanskog vazduhoplovnog atašea u Berlinu.
  • CR.25quater - je teže naoružana verzija sa malim povećanjem površine krila i motorima od 1.175 KS, projekt je ostao na papiru[3].

Operativno korišćenje uredi

Avion Fiat CR.25 je u idejnom projektu zamišljen kao laki bombarder, na konkursu ratnog vazduhoplovstva usvojen kao eskortni lovac dugog doleta a najuspešniji u toku rata je bio kao strateški izviđač koji je korišćen od jula 1941. do januara 1943. za izviđanje i pratnju brodova i patrolirao je duž italijanske obale i Mediteranom[4]. Patrolna verzija aviona je u trupu umesto bombi imala dodatne rezervoare za gorivo. Proizvedeno je ukupno 10 primeraka ovih aviona, 8 kao predserija i 2 prototipa. Jedan od ovih aviona je adaptiran u putnički VIP avion za potrebe ambasade Italije u Berlinu.

Činjenica je, da sticajem niza nepovoljnih okolnosti, nisu iskorišćene sve mogućnosti koje je pružao ovaj izvanredan avion.

Zemlje koje su koristile avion uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Rendulić, Zlatko (2014). Lovačka avijacija 1914-1945. Valjevo: Teovid. ISBN 978-86-83395-36-1. 
  2. ^ a b v g D. Lučić: Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana, Biblioteka „Vazduhoplovnog Glasnika“, Novi Sad, 1936,
  3. ^ https://www.militaryfactory.com/aircraft/detail.php?aircraft_id=1867
  4. ^ http://1000aircraftphotos.com/APS/2522.htm

Literatura uredi

  • D. Lučić: Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana, Biblioteka „Vazduhoplovnog Glasnika“, Novi Sad, 1936,
  • Rendulić, Zlatko (2014). Lovačka avijacija 1914-1945. Valjevo: Teovid. ISBN 978-86-83395-36-1. 
  • Janić, Čedomir (2003.),Vek avijacije - [ilustrovana hronologija], Beočin: Efekt 1, ISBN 86-84905-00-8
  • Taylor, Michael J. H. (1989). Jane's Encyclopedia of Aviation. London: Studio Editions.
  • Angelucci, Enzo; Matricardi, Paolo (1976). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg. Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9. 

Spoljašnje veze uredi