Fosil (lat. fossus, u doslovnom prevodu „onaj koji je zakopan“)[1] je očuvani ostatak organizma, njegovog dela ili tragova života. Fosili daju podatke o razvoju organskog sveta u prošlosti, kako se životna sredina menjala kroz geološku prošlost, o evoluciji i biogeografiji živih bića. Fosili su mnogo raznovrsniji nego stene u kojima se nalaze i pružaju više mogućnosti za određivanje redosleda i starosti događaja u Zemljinoj kori. Fosili se najčešće sačuvaju u sedimentnim stenama, dok se u metamorfnim stenama javljaju veoma retko. Fosile i istoriju života proučava nauka paleontologija kroz svoje discipline.

Okamenjeno drvo stvoreno permineralizacijom. Unutrašnja struktura i godovi su očuvani tokom procesa.

Paleontologija je proučavanje fosila: njihove starosti, načina formiranja i evolucionog značaja. Uzorci se obično smatraju fosilima ako su stariji od 10.000 godina.[2] Najstariji fosili stari su oko 3,48 milijardi godina[3][4][5] do 4,1 milijarde godina.[6][7] Zapažanje u 19. veku da su određeni fosili povezani sa određenim slojevima stena dovelo je do prepoznavanja geološke vremenske skale i relativne starosti različitih fosila. Razvoj tehnika radiometrijskog datiranja početkom 20. veka omogućio je naučnicima da kvantitativno izmere apsolutnu starost stena i fosila na kojima se nalaze.

Postoje mnogi procesi koji dovode do fosilizacije, uključujući permineralizaciju, livenje i kalupe, autigenu mineralizaciju, zamenu i rekristalizaciju, supresiju, karbonizaciju i bioimuraciju.

Fosili se razlikuju po veličini, od bakterija od 1 mikrometra (1 µm) bacteria[8] do dinosaurusa i drveća, dugačkih nekoliko metara i teških mnogo tona. Fosil obično prezervira samo deo pokojnog organizma, obično onaj deo koji je bio delimično mineralizovan tokom života, kao što su kosti i zubi kičmenjaka, ili hitinski ili krečnjački egzoskeleti beskičmenjaka. Fosili se takođe mogu sastojati od tragova koje je organizam ostavio za života, poput tragova životinja ili izmeta (koproliti). Ove vrste fosila nazivaju se fosilni tragovi ili ihnofosili, za razliku od telesnih fosila. Neki fosili su biohemijski i nazivaju se hemofosili ili biopotpisi.

Podela uredi

 
Nautiloidni fosil.
 
Fosil Mesolimulus walchi

Fosili mogu biti:

  • Pravi fosili“, koji se dele na:
  1. karakteristične fosile - to su fosili koji imaju vrlo malo vertikalno rasprostranjenje, tj. veoma brzu evoluciju. Oni su ograničeni na naslage taložene u jednom kraćem geološkom razdoblju, a imaju veliko geografsko rasprostranjenje.
  2. perzistentne fosile - fosili koji imaju veoma veliko vertikalno rasprostranjenje, tj. veoma sporu evoluciju, tako da na osnovu njih nije moguća odredba starosti sedimenata koji ih sadrže.
  3. facijalne fosile - to su fosili koji karakterišu jednu određenu sredinu. Oni su usko ograničenih ekoloških svojstava i njihov nalazak u jednom sloju je dobar indikator nekadašnje životne sredine. Najtipičniji primer facijalnih fosila su sprudotvorni korali. Na osnovu njih izvodi se zaključak da je sediment nastao pod sledećim uslovima: toplo more, mala dubina, mnogo svetla, velika količina kiseonika i čista voda normalnog saliniteta.
  • Subfosili - to su fosili iz istorijskog doba, koji nisu prošli ceo put fosilizacije.
 
Mineral piroluzit
  • Pseudofosili - to su tvorevine neorganskog porekla, koje podsećaju na neku biljku. Obično je to dendritični agregat minerala piroluzita.
  • Tragovi života, koji se dele na:
  1. tragove kretanja
  2. tragove hranjenja (tragovi po sedimentu, ubadanje i bušenje sedimenata, tragovi boravka, koproliti).
  • Živi fosili“ - to su predstavnici vrsta koji su i dalje živi, a koji su nastali u daljoj geološkoj prošlosti, koji žive na malim i izolovanim mestima, i nisu bitno evoluirali od nastanka.

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ Oxford English Dictionary. Oxford University Press. Arhivirano iz originala 11. 1. 2008. g. Pristupljeno 17. 6. 2013. 
  2. ^ „theNAT :: San Diego Natural History Museum :: Your Nature Connection in Balboa Park :: Frequently Asked Questions”. Sdnhm.org. Arhivirano iz originala 10. 5. 2012. g. Pristupljeno 5. 11. 2012. 
  3. ^ Borenstein, Seth (13. 11. 2013). „Oldest fossil found: Meet your microbial mom”. Associated Press. Arhivirano iz originala 29. 6. 2015. g. Pristupljeno 15. 11. 2013. 
  4. ^ Noffke, Nora; Christian, Christian; Wacey, David; Hazen, Robert M. (8. 11. 2013). „Microbially Induced Sedimentary Structures Recording an Ancient Ecosystem in the ca. 3.48 Billion-Year-Old Dresser Formation, Pilbara, Western Australia”. Astrobiology. 13 (12): 1103—24. Bibcode:2013AsBio..13.1103N. PMC 3870916 . PMID 24205812. doi:10.1089/ast.2013.1030. 
  5. ^ Brian Vastag (21. 8. 2011). „Oldest 'microfossils' raise hopes for life on Mars”. The Washington Post. Arhivirano iz originala 19. 10. 2011. g. Pristupljeno 21. 8. 2011. 
    Wade, Nicholas (21. 8. 2011). „Geological Team Lays Claim to Oldest Known Fossils”. The New York Times. Arhivirano iz originala 1. 5. 2013. g. Pristupljeno 21. 8. 2011. 
  6. ^ Borenstein, Seth (19. 10. 2015). „Hints of life on what was thought to be desolate early Earth”. Excite. Yonkers, NY: Mindspark Interactive Network. Associated Press. Arhivirano iz originala 23. 10. 2015. g. Pristupljeno 2015-10-20. 
  7. ^ Bell, Elizabeth A.; Boehnike, Patrick; Harrison, T. Mark; et al. (19. 10. 2015). „Potentially biogenic carbon preserved in a 4.1 billion-year-old zircon” (PDF). Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 112 (47): 14518—21. Bibcode:2015PNAS..11214518B. ISSN 1091-6490. PMC 4664351 . PMID 26483481. doi:10.1073/pnas.1517557112 . Arhivirano (PDF) iz originala 6. 11. 2015. g. Pristupljeno 2015-10-20.  Early edition, published online before print.
  8. ^ Westall, Frances; et al. (2001). „Early Archean fossil bacteria and biofilms in hydrothermally influenced sediments from the Barberton greenstone belt, South Africa”. Precambrian Research. 106 (1–2): 93—116. Bibcode:2001PreR..106...93W. doi:10.1016/S0301-9268(00)00127-3. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi