Fočanska Aleksandrida

Fočanska Aleksandrida je pozniji prepis srednjovjekovnog romana o životu cara Aleksandra Makedonskog. Pronašao ju je Zdravko Kajmaković 1958. u Foči. Izvorna knjiga je po predanju iz manastira Piva. Štampana je 1754. godine i vezana je za jeromonaha Vikentija Sokolovića. Posle njega knjiga je čuvana kod potomaka njegove porodice i tako do danas sačuvana u dobrom stanju kod porodice Kulidžan u Trebinju.

O rukopisu

Fočanska Aleksandrida je relativno dobro sačuvana, ne nedostaje joj ni jedna stranica teksta, ukoričena je u drvene korice obložene kožom a ima ukupno 111 listova teksta i 4 lista zapisa sa čituljom poznate fočanske porodice Sokolovića i jednom basnom o postanku gamadi. Listovi knjige veliki su 11,4 : 16,5 cm, a tekst, sa 20 redova na jednoj stranici, pisan u jednoj koloni, širok je 9,5 cm, a dug 13,5 cm. Tekst Aleksandride pisan je crnim mastilom i perom, jednim ne mnogo ispisanim rukopisom, a pismo je nešto izmjenjena polukurzivna bosanska ćirilica. Papir je prost, tipičan za poznije tursko doba u našim krajevima, sa bijelom mrežom linija u tehnici "vodenog tiska". Na 1 cm dolazi 7 horizontalnih ovakvih linija, a na 2,5 cm dolazi jedna vertikalna linija. Stranice su paginirane sa ćirilskim slovima brojčane vrijednosti. Crvenim slovima obilježen je samo naslov u cjelini i prva slova nekih ličnih i geografskih imena, kao i počeci poglavlja.

Prepisana je sa nekog starijeg teksta koji je već bio prilagođen narodnom govoru i popularno skraćen sažimanjem pojedinih sporednijih opisa ili njihovim izbacivanjem. Zbog toga fočanska Aleksandrida obiluje nejasnoćama, pogrešno shvaćenim pojmovima i nelogičnostima. Ako uzmemo u obzir da je knjiga sačuvana u cjelini i da je zbog toga vrlo dobar primjerak one grupe ovih romana, koji su, nakon dugog procesa prepisivanja i prilagođavanja savremenom narodnom govoru, pretrpjeli znatne izmjene kako u pogledu preglednosti, sažetosti i jezika, tako i u negativnom pravcu — u smislu udaljavanja od originala, izvjesne degeneracije teksta i, s tim u vezi, nejasnoće — fočanska Aleksandrida, ipak, predstavlja vrlo dobar i interesantan primjerak, koji se ističe između ostalih Aleksandrida 18. vijeka, ako ni po čemu drugom a ono po svojoj potpunosti i očuvanosti.