Franc Babinger
Franc Babinger (nem. Franz Babinger; Vajden in der Oberpfalc, 15. januar 1891 — Drač, 23. jun 1967) je bio nemački istoričar i jedan od pionira turkologije.[1]
Franc Babinger | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 15. januar 1891. |
Mesto rođenja | Vajden in der Oberpfalc, Nemačko carstvo |
Datum smrti | 23. jun 1967.76 god.) ( |
Mesto smrti | Drač, Albanija |
Obrazovanje | Univerzitet Ludvig Maksimilijan u Minhenu |
Do početka Prvog svetskog rata studirao je indologiju na Minhenskom univerzitetu. Tokom rata boravio je na Bliskom istoku gde je jedno vreme bio oficir za vezu u štabu Mustafe Kemala. Postao je univerzitetski profesor u Berlinu 1922. Sukobio se sa novim, nacističkim vlastima, pa je izbegao u Rumuniju gde je predavao na univerzitetima u Bukureštu i Jašiju.[1] U Zapadnu Nemačku vratio se 1948. kada je preuzeo novoosnovanu katedru za istoriju i kulturu Bliskog istoka i turkologiju na Minhenskom univerzitetu. Penzionisan je 1958. godine. Bio je član mnogih naučnih udruženja između ostalih i Bavarske akademije nauka u Minhenu i Akademije nauka u Getingenu. Za dopisnog člana JAZU biran je 1931. i 1953. godine. Sarađivao je i sa srpskim istoričarima kojima je omogućio da se upoznaju sa tada nedostupnim turskim dokumentima. Prikupljao je važne turske rukopise na tlu Jugoslavije i ti rukopisi bili su temelj Orijentalne zbirke JAZU.
Proučavao je čitavu istoriju Osmanskog carstva, ali se najviše interesovao za 15. i 16. vek.[1] Njegov naučni opus izuzetno je obiman. Obuhvata stotine članaka i više knjiga. Proučavajući osmanske hroničare i pisce istorija napisao je priručnik koji je i danas značajan za proučavaoce osmanske istorije. Njegova biografija Mehmeda Osvajača prvi put je izdata 1953. godine i od tada je prevedena na mnoge jezike i bila je izuzeto popularna za jedno istoriografsko delo. Napisao je 122 članka za lajdensku Enciklopediju islama. Veliku pažnji posvetio je proučavanju i objavljivanju osmanskih istorijskih izvora.
Reference uredi
- ^ a b v „Franc Babinger”. Istorijska biblioteka. Pristupljeno 3. 2. 2019.