Хари Потер и Камен мудрости

Hari Poter i Kamen mudrosti (engl. Harry Potter and the Philosopher's Stone) je prvi deo serijala o Hariju Poteru, za koji je planirano sedam knjiga. Knjige je za decu napisala engleska književnica Džoan Ketlin Rouling. Glavni lik je dečak čarobnjak Hari Poter. Ova knjiga je prvi put izašla 30. juna 1997. godine, a izdavač je bio Blumsburi (Bloomsbury Publishing Plc) iz Londona. Knjiga je prevedena na oko 60 jezika. Po knjizi je 2001. godine snimljen i istoimeni film.

Hari Poter i Kamen mudrosti
Korice knjige srpskog izdanja
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovHarry Potter and the Philosophers Stone
AutorDž. K. Rouling
Dizajner koricaMeri Grandpre
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Žanr / vrsta delafantastika
Izdavanje
IzdavačUjedinjeno Kraljevstvo UK Bloomsbury
Srbija SRB Evro Đunti[1]
Datum30. jun 1997.
Broj stranicaUjedinjeno Kraljevstvo UK 265
Srbija SRB 259[1]
Tip medijatvrde korice
Prevod
PrevodilacVesna Roganović
Draško Roganović
Hronologija
NaslednikHari Poter i Dvorana tajni

Radnja knjige uredi

 UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Radnja počinje sa sasvim običnom britanskom porodicom Darsli. Nju čine Vernon Darsli, njegova žena Petunija i njihov sin Dadli Darsli. Darslijevi su preterano normalna porodica. Naime, oni ne podnose bilo šta što ima imalo veze i sa čim neverovatnim i iole neobičnim. Međutim, u noći 1. novembra 1981. godine, čovek zvani Albus Dambldor pojavljuje se kod njihove kuće, a mačka koja je tu celog dana stajala transformiše se u ženu, Minervu Mek Gonagal.

Dambldor i Mek Gonagalova pričaju o nedavnom padu Lorda Voldemora, jednog od najmoćnijih mračnih čarobnjaka svih vremena, koji je terorisao ceo magijski i nemagijski svet i dečaku koji ga je zaustavio, Hariju Poteru. Voldemor je ubio Harijeve roditelje i pokušao da ubije Harija, ali to mu nije uspelo, jer je Harija štitila izvesna drevna magija koju mu je podarila njegova majka. Naime, ona je umrla da bi ga spasla, te Voldemor nije mogao ni da ga dodirne. Kletva se vratila Voldemoru te je on je ostao bez moći i izgubio svoje telo i oblik. Ubrzo dolazi Rubijus Hagrid koji donosi malu bebu Harija Dambldoru. Jedini trag kletve na Hariju je ožiljak u obliku munje na njegovom čelu. Dambldor, Mek Gonagalova i Hagrid ostavljaju Harija Darslijevima, jedinim živim rođacima koji su mu ostali (Petunija Darsli i Harijeva majka Lili Poter bile su rođene sestre).

Iako su ga prihvatili, Darslijevi stalno omalovažavaju Harija i favorizuju svog sina Dadlija.

Nekoliko dana pre svog jedanaestog rođendana, Hari dobija misteriozno pismo. Još misterioznije bilo je to što pismo donose sove. Teča Vernon ne da Hariju da ga pročita, ali sledećeg dana dolazi još jedno, i svakog sledećeg posle toga, jer teča Vernon ta pisma baca, ne dajući ih Hariju.

U pokušaju da izbegne beskrajno dostavljanje pisama, teča Vernon se sa porodicom i Harijem seli. Kada pisma nastavljaju da dolaze, on beži sve dalje i dalje, dok ne dođe u malenu kolibu na ostrvu usred okeana. Jedne noći je došao Hagrid, da lično da Hariju pismo u kom ga obaveštavaju da je primljen na Hogvorts, školu za veštice i čarobnjake.

Iako su se Darslijevi u početku protivili, Hagrid vodi Harija u Dijagon aleju da kupi knjige čini i čarobni štapić. On objašnjava Hariju zašto je čuven u čarobnjačkom svetu, jer je doveo do pada Voldemora.

Na Hogvortsu, zamku koji se nalazi negde na severu Britanije, Hari sklapa prijateljstvo sa Ronom Vizlijem i Hermionom Grejndžer. Takođe se rađa i neprijateljstvo sa Drakom Melfojem.

Harija, Rona i Hermionu je magičan Šešir za razvrstavanje stavio u školsku kuću Grifindor, poznatu po hrabrosti i srčanosti, dok je Melfoj otišao u Sliterin, kuću koja je dala sve dosad poznate mračne čarobnjake, a njeni pitomci se ističu lukavstvom i ambicijom. Ostale kuće su Haflpaf, u kojoj se ceni prijateljstvo, marljivost i poštenje, i Rejvenklo, u koju dospevaju najinteligentniji učenici. Sve su nazvane po osnivačima Hogvortsa.

Hari nalazi novu opsesiju: kvidič, čarobnjački sport, i postaje jedan od najboljih igrača u istoriji škole.

Glavni zaplet se stvara oko Kamena mudrosti, legendarne supstance koja svom vlasniku pretvara svaki metal u čisto zlato i stvara eliksir besmrtnosti. Njega je stvorio slavni alhemičar iz 14. veka Nikolas Flamel koji je i dalje živ zahvaljujući eliksiru. Hari otkriva da Voldemor pokušava da ga ukrade kako bi preko eliksira povratio telo i moći i sumnja da za to koristi jednog od profesora, Severusa Snejpa.

Hari, Ron i Hermiona će proći kroz niz prepreka i zamki da bi došli do Kamena i spasli ga od Snejpa. Ipak, kada otkrije mesto gde se čuva Kamen, Hari će tu naći drugog profesora, Kvirela. On, a ne Snejp, je pomagao Voldemoru da dobije Kamen. Voldemor je u obliku duha obitavao u Kvirelovom telu, i bio mu je drugo lice, koje mu se nalazilo na potiljku, pa je zbog toga Kvirel nosio turban. Kvirel je naredio Hariju da pogleda u ogledalo Žudnje, jer je u njemu bila sakrivena tajna kako doći do Kamena. To ogledalo oslikava najveću želju srca osobe koje se u njega zagleda. Hari, koji je očajnički želeo da spasi Kamen od Voldemora, video je sebe sa njim u džepu. Ubrzo se uverio da mu se Kamen stvarno stvorio tamo.

Voldemor otkriva da je Kamen kod Harija i naređuje Kvirelu da ga ubije. Zbog žrtve koju je njegova majka dala da bi ga spasila, Voldemor i Kvirel nisu mogli da dotaknu Harija. Pri dodiru su trpeli ogroman bol. Voldemor je opet pobegao, a Kvirela je ostavio da umre. Dambldor je objasnio Hariju da je Kamen dobio iz ogledala zato što je bilo začarano da ga da samo onome ko je hteo da ga uzme, ali ne i da ga koristi. On i Nikolas Flamel su se dogovorili da je najbolje za sve da ga unište, kako su na kraju i uradili.

Knjiga u Srbiji uredi

Na srpskom jeziku knjiga je prvi put objavljena u izdanju Narodne knjige 2004.[2] godine, a zatim u izdanju kuće Evro đunti 2008.[3] Knjigu su preveli Vesna i Draško Roganović.[3]

Izvori uredi

  1. ^ a b Hari Poter I Kamen Mudrosti-Evro Giunti[mrtva veza], Pristupljeno 29. 4. 2013.
  2. ^ „Osnovna škola "MIROSLAV ANTIĆ" - Palić”. Skopalic.edu.rs. Pristupljeno 10. 1. 2012. 
  3. ^ a b „Evro giunti”. Evro giunti. Arhivirano iz originala 29. 10. 2011. g. Pristupljeno 10. 1. 2012.