Hadžiefendićeva legija

Hadžiefendićeva legija ili Muslimanska legija je bila dobrovoljačka muslimanska milicija i domobranska jedinica sastavljena skoro isključivo od muslimana iz tuzlanskog kraja tokom Drugog svetskog rata. Jedinicu je krajem decembra osnovao bivši rezervni major Jugoslovenske vojske Muhamed Hadžiefendić, koji je stupio u Hrvatsko domobranstvo. Do kraja godine, legija je počela osnivanjem šest bataljona u severoistočnoj Bosni.

Osnivač i komandant Hadžievendićeve legije - Muhamed Hadžievendić

Legija je bila najjača i uspešnija muslimanska milicija u tuzlanskom kraju i borila se protiv partizana i četnika u severoistočnoj Bosni između decembra 1941. i oktobra 1943. Do aprila 1942. bila je efektivno van kontrole Hrvatskog domobranstva, iako je ono nastavilo da dostavlja oružje i municiju legiji. Članovi legije su činili jezgro dobrovoljaca koji su pristupili u Handžar diviziju sredinom 1943. što je doprinelo slabljenju legije i njenom uništenju od strane partizana prilikom zauzimanja Tuzle oktobra 1943.

Dejstvo uredi

U decembru 1941, pre raskola između partizana i četnika u istočnoj Bosni, dve vojske sačinjene pretežno od Srba su sprovele par odmazda protiv muslimanskih sela kao odgovor na raniji ustaški teror nad Srbima. Osnivanje Hadžiefendićeve legije je bio odgovor Muslimana na ove napade. Do kraja decembra 1941. počeli su da se osnivaju bataljoni legije u Bijeljini, Brčkom, Gračanici, Puračiću, Živinicama i Tojšiću.[1] Regruti koji su pristupili u Legiju bili su uglavnom muslimanski regruti koji su odbili da stupe u Hrvatsko domobranstvo.[2]

U januaru Ozrenski partizanski odred je sklopio sporazum sa četničkim kapetanom Dragoslavom Račićem za „čišćenje muslimanskih sela od Hadžiefendićeve milicije”.[3] Legija je na kraju postala najsnažnija i najuspešnija muslimanska milicija u tuzlanskoj regiji i do aprila 1942, narasla je na 5.000-6.000 ljudi.[2] Do ovog trenutka, ustaški zvaničnici u Tuzli su već izveštavali da Legija ne priznaje ustašku vlast i da faktički deluje kontrole Hrvatskog domobranstva. Uprkos tome i zahtevima redarstva NDH da se ona raspusti, Legija je nastavila da dobija oružje i municiju od jedinica Hrvatskog domobranstva u svojoj zoni delovanja, pošto su se jedinice Hrvatskog domobranstva oslanjali na podršku Legije u borbama protiv partizana i četnika.[2]

U jesen 1942, grupa bosanskohercegovačkih Muslimana je svoje stavove formulisala u obliku memoranduma adresiranog na Hitlera sa ciljem da Bosna i Hercegovina steknu drugačiji status od onoga koji je imala u okviru NDH. Jedna od tačaka memoranduma je bio zahtev da se Hadžiefendićeva legija, koja je već brojala 6.000 ljudi, bude ojačana prebacivanjem svih muslimana iz Ustaške vojnice i Domobranstva. Tu novu vojsku bi trebalo da naoružavaju i kontrolišu Nemci.[4]

Vođstvo ustaša opiralo se željama bosanskih muslimana za autonomijom i zasebnom vojnom jedinicom, pa je u proleće 1943. raspustilo Hadžiefendićevu legiju koju su Nemci planirali da iskoriste kao jezgro za osnivanje 13. SS divizije Handžar.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Hoare 2007, str. 269.
  2. ^ a b v Redžić 2005, str. 91.
  3. ^ Hoare 2006, str. 170–171.
  4. ^ Tomasevich 2002, str. 496.

Literatura uredi