Хималајски мрки медвед
Himalajski mrki medved (lat. Ursus arctos isabellinus), takođe poznat kao himalajski crveni medved ili Džu-Tedž, podvrsta je mrkog medveda (Ursus arctos). Živi u regionu Himalaja, na severu Pakistana do Dačigama i Kašmira. To je najveći sisar u regionu — mužjaci dostižu do 220 centimetara, dok su ženke malo manje. Ovaj medved je svaštojed i, kao i svi ostali medvedi, i on spava tokom zime. Iako je prisutan u velikom broju zaštićenih područja, on postaje sve ređi zbog gubitka staništa i progona od strane ljudi, pa je postao "kritično ugrožena vrsta". Pretpostavlja se da bi ova vrsta (slična tibetskom plavom medvedu) mogla da bude razlog za postojanje legende o Jetiju.[1][2]
| Himalajski mrki medved | |
|---|---|
.jpg)
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | |
| Podvrsta: | U. a. isabellinus
|
| Trinomijalno ime | |
| Ursus arctos isabellinus | |
| |
| Areal himalajskog mrkog medveda (Ursus arctos isabellinus) | |
Opis
urediKod himalajskog mrkog medveda postoji polni dimorfizam. Mužjaci su dugi između 150 i 220 centimetara, dok su ženke duge 137 do 183 centimetara. Himalajski mrki medved je najveća životinja na Himalajima i obično je peščane ili crvenkasto-smeđe boje.
Rasprostranjenost
urediHimalajski mrki medved nastanjuje Nepal, Tibet, severnu Indiju i sever Pakistana. Spekuliše se da je ova vrsta medveda izumrla u Butanu.
Ponašanje i ekologija
urediMedved zimu provodi u hibernaciji od oktobra do aprila ili maja. Hibernaciju provede u jazbinama i pećinama.
Ishrana
urediHimalajski mrki medved je svaštojed i jede travu, korenje i druge biljke, kao i insekte i male sisare; takođe voli da jede voće i povrće. Vreba i velike sisare, kao što su ovce i koze. Odrasli medved uglavom jede pre izlaska sunca i kasno popodne.
Status i konzervacija
uredi
Međunarodna trgovina je zabranjena zakonom o zaštiti životne sredine u Pakistanu. Leopard Fodndacija iz Pakistana sprovodi istraživanje o trenutnom statusu himalajskog mrkog medveda na Pamiru u Gilgit-Baltistanu, obećavajući stanište za medvede i druge divlje životinje koje imaju veze sa populacijom medveda u Pakistanu do centralne Azije. Projekat takođe ima cilj da istraži sukobe između ljudi i medveda, da promoviše toleranciju za medvede u regionu kroz ekološko obrazovanje, za šta je SLF dobila sredstva od princa Bernharda Priroda i Alertis.[3] Za razliku od svog američkog rođaka, koji se nalazi u dobrom broju, himalajski mrki medved je kritično ugrožen. Ljudi ih ubijaju zbog njihovog krzna i kandži za ukrasne svrhe, dok unutrašnje organe koriste za spravljanje lekova. Ubijaju ih i pastiri kako bi zaštitili svoju stoku i njihov dom je uništen ljudskim zadiranjem. U Himačalu, njihov dom su utočišta divljači Kugti i Tundah i region plemena Čamba. Njihova procenjena populacija je samo 20 u Kugti i 15 u Tundahu. Stablo koje nosi cvet (države) Himachal - buranš - omiljeno je okupljalište ovih medveda. Zbog visoke vrednosti stabla buranš, stabla se komercijalno seku što uzrokuje dalje uništavanje doma mrkog medveda.[4] Himalajski mrki medved je kritično ugrožena vrsta u nekim njihovim područjima s populacijom od samo 150—200 u Pakistanu. Populacije u Pakistanu se sporo razmnožavaju, male su, i opadaju zbog gubitka staništa, fragmentacije, krivolova i lova s psima (namamljivanje medveda je vid zabave, kada medveda uhvate u klopku i onda muče medveda psima).[3]
Povezanost s Jetijem
uredi
"Džu-Teh" je nepalski pojam, takođe povezan s legendom o Jetiju ili snežnim čovekom s kojim je ponekad zamenjen ili pogrešno identifikovan. Tokom ekspedicije Dejli Mejla za snežnim čovekom 1954. godine, Tom Stobart je naišao na "Džu-Teha". To je ispričao Ralfu Izardu, dopisniku ekspedicije Dejli Mejla u svojoj knjizi Avantura Odvratnog snežnog čoveka.[5] Izveštaj je takođe štampan u Dejli Mejlu o depeši ekspedicije 7. maja 1954. godine. [1] Međutim, kako Tom Stobart nije starosedelac iz regije, njegova identifikacija je samo utemeljena na pretpostavci da je prepoznao životinju koju nikada pre nije video na osnovu vrlo dvosmislenih dokaza. Tibetanski starosedioci opovrgli su da se Džu-Teh odnosi na bilo koju vrstu medveda (značenje "jahač stoke"), a naziv se koristi u područjima u kojima medvedi nisu pronađeni. Džordž Eberhart u knjizi Tajnovita stvorenja, Vodič za Kriptozoologiju[6], kaže da je problem rezultat zamene Džu-Teha s različitim stvorenjima poznatijim kao Dre-Mo, a da je jedan svakako medved. Eberhart kaže da "postoji znatna sumnja da su meštani izrekli ikakve takve tvrdnje."
Reference
uredi- ^ The Japan Times, 18 September 2003.
- ^ BBC News — Yeti's 'non-existence' hard to bear
- ^ a b „Alertis Secures Grant”. http://www.alertis.nl/. Pristupljeno 18. 7. 2013. Spoljašnja veza u
|website=(pomoć)[mrtva veza] - ^ „Missing snowman”. http://www.thehindu.com/. Pristupljeno 20. 11. 2014. Spoljašnja veza u
|website=(pomoć) - ^ Ralph Izzard. (1955). „The Abominable Snowman Adventure”. Hodder and Staoughton. „no”
- ^ Džordž Eberhart, Tajnovita stvorenja, Vodič za Kriptozoologiju, Klio Knjige 2002, članci DžU-Teh str. 151 i Dre-Mo str. 148-149
Literatura
uredi- "Status and Affinities of the Bears of Northeastern Asia", by Ernst Schwarz Journal of Mammalogy 1940 American Society of Mammalogists.
- Ogonev, S.I. 1932, "The mammals of eastern Europe and northern Asia", vol. 2, pp. 11–118. Moscow.
- Pocock R.I, "The Black and Brown Bears of Europe and Asia" Part 1. Journal or Bombay Natural History Society., vol. 35, no. 4, pp. 772–823, figs 1-11. July 15, 1932.
- Ursus arctos, by Maria Pasitschniak, Published 23 April 1993 by "The American Society of Mammalogists"
- John A. Jackson, "More than Mountains", Chapter 10 (pp 92) & 11, "Prelude to the Snowman Expedition & The Snowman Expedition", George Harrap & Co, 1954
- Ralph Izzard, "The Abominable Snowman Adventure", this is the detailed account by the Daily Mail correspondent on the 1954 expedition to find the "Snowman", Hodder and Staoughton, 1955.
- Charles Stonor, "The Sherpa and the Snowman", recounts the 1955 Daily Mail "Abominable Snowman Expedition" by the scientific officer of the expedition, this is a very detailed analysis of not just the "Snowman" but the flora and fauna of the Himalaya and its people. Hollis and Carter, 1955.
- John A. Jackson, "Adventure Travels in the Himalaya" Chapter 17, "Everest and the Elusive Snowman", 1954 updated material, Indus Publishing Company, 2005.
- Bear species found in India
![[1]](https://web.archive.org/web/20110718130301/http://www.cabernet.demon.co.uk/JAJ/images/DT-RB.jpg){kind=link}