Himzo Polovina

босанскохерцеговачки певач

Dr Himzo Polovina (Mostar, 11. mart 1927Plav, 5. avgust 1986) bio je bosanskohercegovački pevač i tekstopisac i jedan od najpoznatijih i najpoštovanijih izvođača sevdalinke i narodne muzike u regiji. Po zanimanju bio je lekar, tačnije neuropsihijatar.

Himzo Polovina
Lični podaci
Datum rođenja(1927-03-11)11. mart 1927.
Mesto rođenjaMostar,
 Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Datum smrti5. avgust 1986.(1986-08-05) (59 god.)
Mesto smrtiPlav,
 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
Uzrok smrtisrčani udar
Religijaislam
ObrazovanjeMedicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu
Zanimanjeneuropsihijatar
Porodica
SupružniciFikreta Medošević
DecaRubina i Edmir
RoditeljiMušan (otac)
Muzički rad
Aktivni period1953—1986.
Žanrsevdalinka · bosanskohercegovačka narodna

Mnogi smatraju da je on najprominentniji pevač i sakupljač sevdalinki svih vremena. Polovinin sakupljački i interpretativni rad starogradske (malovaroške) pesme se karakteriše kao autentično muzičko nasleđe Bosne i Hercegovine. Njegovo duboko razumevanje i znanje duha sevdalinki ostavilo je veliki trag u bosanskohercegovačkoj kulturi.

Rana mladost uredi

Kao dečak je sticao prva pevačka saznanja od svog muzikalnog oca Mušana, koji je veoma dobro svirao šargiju. Otac Mušan je voleo pesmu pa bi Himzu sa svojom braćom i sestrama poređao ispred sebe i terao da pevaju u jedan glas. Često ih je savetovao da idu u Muslimansko društvo „ITIHAD“.

Pored značajnijeg učešća u dramskoj sekciji M. D. „ITIHAD“ tu je usavršio svoje recitatorske mogućnosti. To je bilo između 1935. i 1940. godine. Pred sam Drugi svetski rat je počeo da uči violinu kod poznatog profesora i majstora violine Karla Malaceka, poreklom Čeha.

Bio je član folklornog ansambla RKUD „Abrašević“, od 1947. godine do odlaska u Sarajevo. Sa pomenutim ansamblom odlazi na turneje po selima i gradovima bivše Jugoslavije. Voleo je bogatstvo narodnih nošnji, pa ih je češće koristio na javnim nastupima i kao pevač.

Obrazovanje uredi

Godine 1950. kao student Medicinskog fakulteta bio je član Studentskog KUD „Slobodan Princip Seljo", a nastupa i sa KUD „Ivo Lola Ribar", KUD „Proleter“, ZKUD „Vaso Miskin Crni", KUD „Miljenko Cvitković", te za amaterska društva koja su imala muzičke multietničke programe.

Tokom svoje pevačke karijere završava studije medicine i postaje doktor specijalista - neuropsihijatar. U praksi uspešno primenjuje metode psihijatrije, socioterapije i muzikoterapije. Užem krugu medicinskih stručnjaka poznati su njegovi naučni radovi iz pomenutih oblasti objavljenih u stručnim publikacijama. Bio je cenjen lekar u Bolnici za mentalnu rehablitaciju Jagomir u Sarajevu sve do svoje smrti.

Pevačka karijera uredi

Pored govorne mane u izgovaranju glasa „r“ uspeo je zagolicati muzičke stručnjake pesmom: Mehmeda je stara majka karala (u kojoj imaju samo dva „r“). Tada se u Radio Sarajevu pevalo uživo. To je bilo u januaru 1953. godine kada su ga kolege nagovorile da se prijavi na audiciju pevača. Primljen je i dobio izvrsne muzičke stručnjake koji su vodili računa da od Himze naprave vrsnog umetnika.

Himzo Polovina je u pevačkoj karijeri proveo više od trideset godina. Nastupao je u zemlji i inostranstvu prenoseći slavu narodne pesme, a posebno sevdalinke. Snimio je dvadesetak gramofonskih ploča koje su dostigle milionske tiraže, kao i nekoliko audio-kaseta visoke muzičke vredosti. Napravio je veliki broj arhivskih snimaka za Radio Sarajevo. Često je nastupao na koncertima priređenim u humanitarne svrhe, po bolnicama, domovima penzionera, iznemoglih i starijih osoba, domovima za napuštenu decu, klubovima lečenih alkoholičara itd.

Polovina je pet godina pauzirao na Radio Sarajevu zbog nesporazuma sa ljudima te kuće. Slušaocima je za tih pet godina nedostajao Himzo Polovina. Tražili su ga i upućivali žalbe Radio Sarajevu. U Radio Sarajevu su govorili da način pevanja Himze Polovine ne odgovara koncepcijama i stilu koji neguju. U međuvremenu, jedan savezni žiri, ocenjujuci pevače narodnih pesama, dao je visoku ocenu Himzi Polovini, naročito ističući njegov stil i afinitet prema višim estetskim vrednostima u sadržaju pesme. I žiri je kao i slušaoci bio impresioniran kada je Himzo, kako to samo on ume, tiho i osećajno, zapevao: Nevjera je tuga golema na srcu...

Himzo je pevao skoro o svim gradovima Bosne i Hercegovine, o lepom gradu Višegradu, o postanku Banje Luke, o Saraj Bosni - Sarajevu divnom mestu, o Tuzli koju je opasala guja, o hairima koje gradi Mehmed paša Sokolović po Bosni...

Iz pesme "U lijepom starom gradu Višegradu" Dragiše Nedovića izbacio je poslednju strofu:"Ustaj isprati me moram da putujem, u Srbiju idem svome rodnom gradu, za tobom ću Kiko večno da tugujem, zašto sam te samu ostavio mladu."

Prilikom njegovog poslednjeg koncerta, u Plavu (Crna Gora) 5. avgusta 1986. godine, umro je od posledica srčanog udara. Poslednja pesma koju je otpevao bila je Emina.

Sahranjen je u groblju Bare u Sarajevu.

Nakon smrti, Himzino muzičko delo ostaje još popularnije, te mnoge radio-stanice i disko kuće presnimavaju njegove muzičke materijale i emituju ih.

Bio je oženjen sa Fikretom Medošević. Imao je kćerku Rubinu i sina Edmira.

Priznanja uredi

Za svoju umetnost primio je mnoga priznanja, među kojima: Estradnu nagradu BiH i bivše Jugoslavije. Njegove vitrine krase srebrne, zlatne i dijamantske ploče, diplome i mnoga priznanja koja je za života primio.

 
Omot za album Sevdah i suze

Zahvaljujući Himzi Polovini mnoge zaboravljene pesme su ostale zabeležene za sva vremena. Neke od njih su i:

  • Dvore gradi Komadina Mujo
  • Čudna jada od Mostara grada
  • Ikindija, sunce zalazaše
  • Poletjela dva goluba
  • Jutros prođoh kroz čaršiju
  • Voljelo se dvoje mladih
  • Otvor' vrata od hamama
  • Poljem se vija Hajdar delija
  • Mila majko šalji me na vodu

Spoljašnje veze uredi