Hipofosfatazija (engl. Hypophosphatasia) ili nedotatak alkalne fosfataze (fosfoetanolaminurija)[1], retka je metabolička bolest kostiju. Klinički simptomi su heterogeni, od blaže osteomalacije kostiju pa sve do duboke hipomineralizacije skeleta, respiratornim problemima ili napadima koji mogu biti uzroci nedostatka Vitamina B6.[2] Nedostatak tkivne nespecifične alkalne fosfataze u osteoklastima i hondrocitima narušava mineralizaciju kostiju, što dovodi do rahitisa ili osteomalacije.[3] Prevalencija hipofosfatazije za sada nije poznata; neke studije procenjuju da je učestalost teških oblika 1:100 000 dok neke studije procenjuju veću prevalenciju blažih bolesti.[4] [5]

Hipofosfatazija
Alkalna fosfataza
SpecijalnostiOrtopedija, pedijatrija, Endokrinologija
SimptomiPostoje različiti simptomi: osteopatija, hipomineralizacija skeleta, respiratorni kompromis
Vreme pojaveTokom rođenja
TrajanjeDoživotno
TipoviPerinatalna, Infantilna, Hipofosfatazija u detinjstvu, Hipofosfatazija kod odraslih
UzrociMutacija ALPL gena
Dijagnostički metodSveobuhvatan metabolički panel test, rengen, genetičko testiranje
LečenjeEnzimska supstituciona terapija, lekovi
PrognozaTeški perinatalni oblici su smrtonosni; ostali mogu pokazati samo umerene simptome
Frekvencija1:100 000

Simptomi

uredi

Postoji izuzetan niz simptoma koji u velikoj meri zavise od starosti pacijenta, oni mogu biti od relativno blagih kao na primer, problemi kostiju ili sa zubima u odrasloj dobi, pa sve do smrti fetusa u materici. [6] Iako je okarakterisano nekoliko kliničkih podtipova bolesti, na osnovu starosti u kojoj su otkrivene lezije skeleta, bolest se uočava kao jedan kontinuirani spektar komplikacija.[7] Zbog različitih simptoma koji se mogu pojaviti kod bolesnika ponekad može doći do netačne ili promašene dijagnoze.[8]

Neki od osnovnih simptoma bolesti mogu biti:

Tipovi

uredi

Prema dobi javljanja prvih znakova i težini bolesti izdvojeno je šest glavnih kliničkih oblika: perinatalni, infantilni, dečiji, adultni, pseudohipofosfatazija i odontohipofosfatazija. Premda je navedena podela bolesti korisna u klasificiranju Hipofosfatazije, postoji značajna varijabilnost kliničkog izražaja te se smatra kao klinički kontinuum.[9]

Perinatalna hipofosfatazija

uredi

Perinatalna hipofosfatazija je najsmrtonosniji oblik hipofosfatazije. Duboka hipomineralizacija dovodi deformacije lobanje, deformisanih ili skraćenih udova tokom porođaja i brže smrti usled respiratorne insuficijencije uzrokovanog zatezanjem disanja, smanjeniog kapaciteta uskog, zvonolikog, rahitično promijenjenog prsnog koša i hipoplazije pluća.[10] Slučaj mrtvorođene bebe nije neuobičajeno. Novorođenčad koja uspe da preživi pate od sve većeg respiratornog kompromisa zbog omekšavanja kostiju (osteomalacija) i nerazvijenih pluća (hipoplastika). Epilepsija (epileptični napadi) se može javiti u tom dobu i može biti smrtonosna.[11] Regije nemineralizovane kosti u razvoju mogu da se šire i zadiraju u prostor koštane srži, što može dovesti do mijeloftizne anemije. Ponekad može doći do potpunog odsustva okoštavanja u jednom ili više pršljenova. U lobanji, pojedinačne kosti mogu kalcificirati samo u svojim centrima.[12][13]

Infantilna hipofosfatazija

uredi

Infantilna hipofosfatazija se javlja u prvih 6 meseci života. U toj dobi dolazi do neadekvatnog povećanja telesne težine i lošeg hranjenja. Često se u ovom trenutku pojavljuje i rahitis. Kod dece se mogu pojaviti problemi u grudnom košu što može dovesti do respiratornih problema i upale pluća. Znakovi rahitisa odraz su abnormalne kalcifikacije ploča rasta što dovodi do zastoja u rastu i deformiteta kosti. Radiološki se na dugim kostima zamjećuju proširenja metafize, iskrivljenja dugih kostiju i hipomineralizacija, a za HP su karakteristična ograničena područja kalcificiranog osteoida koji se protežu od ploče rasta u metafizu kao radiolucentni defekti u obliku jezika.[14] Povišen nivo kalcijuma u ​​krvi (hiperkalcemija) i urinu (hiperkalcenurija) je takođe čest i može dovesti do problema sa bubrezima i povraćanje koje se primećuje kod ove bolesti.

Hipofosfatazija u detinjstvu

uredi

Hipofosfatazija u detinjstvu ima promenljivu kliničku sliku. Kao rezultat defekata u razvoju zubnog cementa, mlečni zubi se često gube pre 5. godine.[15] U većini slučajeva se prvo gube sekutići; ponekad se svi zubi izgube pre vremena. Na rendgenskim snimcima zuba mogu se pokazati uvećane pulpne komore i kanali koji su karakteristični za rahitis.[16]

Pacijenti imaju problema sa hodanjem, ukočenost i bol kao i slabost mišića, naročito u butinama, što je u skladu sa neprogresivnom miopatijom. Klinička slika pokazuje defekte kalcifikacije i karakteristične koštane defekte blizu krajeva velikih dugih kostiju. Mogu se zapaziti i zadebljanje ručnih i donjih nožnih zglobova, kao i rahitična krunica i izražene čeone izbočine. Česti simptomi su: zastoj u rastu, česti prelomi i niska gustina kostiju (osteopenija). Kod težih slučajeva, lobanjske kosti mogu se prerano spojiti, uprkos pojavi otvorenih fontanela na radiografskim snimcima. Preuranjeno spajanje kostiju može povećati intrakranijalni pritisak. [17]

Hipofosfatazija odraslih

uredi

Hipofosfatazija kod odraslih može biti povezana sa rahitisom, ranim gubitkom zuba praćen relativno dobrim zdravljem. Osteomalacija dovodi do bolnih stopala zbog lošeg zarastanja preloma ako do togaa dođe zbog rahitisa. Nelagodnost u butinama ili kukovima usled pseudofraktura butne kosti može se razlikovati od drugih tipova osteomalacije po njihovoj lokaciji u bočnim korteksima butne kosti.[18]

Neki pacijenti pate od taloženja kristala kalcijum pirofosfat dihidrata sa povremenim napadima artritisa koji izgleda kao rezultat povišenih nivoa endogenog neorganskog pirofosfata. Iako je PPi u osnovi moćan inhibitor minerilizacije, može doći do paradoksalnog taloženja kristala hidroksiapatita u tetivama, što dovodi do bolnih periartikularnih kalcifikacija, najčešće u ramenima, laktovima, zglobovima, kukovima ili Ahilovim tetivama. Ovi pacijenti takođe mogu patiti od degeneracije zglobne hrskavice i pirofosfatne artropatije. Rendgenski snimci pokazuju pseudofrakture u bočnim kortiksima proksimalnog femora, a pacijenti mogu patiti i od osteopenije, hondrokalcinoze, pirofosfatne artropatije i kalcificiranog periartritisa.

Genetika

uredi

Hipofosfatazija je povezana sa molekularnim defektom u genu koji kodira tkivnu nespecifičnu alkalnu fosfatazu (ALPL). ALPL je enzim koji je vezan za spoljnu površinu osteoklasta i hondrocita, ćelija koji se nalaze u šupljinama vanćelijskog matriksa, tzv. lakunama. ALPL hidrolizuje nekoliko supstanci, uključujući neorganski pirofosfat koji inhibira mineralizaciju i piridoksal 5'-fosfat (PLP), glavni oblik vitamina B. PLP enzim ima ulogu u procesu mineralizacije kostiju, a njegova nedostatna funkcija uzrokuje rahitis ili osteomalaciju.[19][20][21]6.

Kada je enzimska aktivnost niska, neorganski pirofosfat se sakuplja izvan ćelija u ekstracelularnom matriksu kostiju i zuba i inhibira stvaranje minerala hidroksiapatita, glavne komponente za očvršćavanje kostiju, izazivajući rahitis kod novorođenčadi i dece i osteomalaciju (meke kosti) i odontomalaciju (mekih zuba) kod dece i odraslih. PLP je glavni oblik vitamina B6 i mora biti defosforilisan pomoću PLP-a pre nego što može da prođe kroz ćelijsku membranu.[22][23] Nedostatak vitamina B6 u mozgu ometa sintezu neurotransmitera, što može izazvati napade kao i sakupljanje kristala u zglobovima.[24]

Dijagnoza

uredi

Stomatološki nalazi

uredi

Hipofosfatazija se često otkriva zbog ranog gubitka mlečnih zuba sa netaknutim korenom. Loša denticija je primećena i kod odraslih. Cement je tkivo koje uz parodontni ligament učvršćuje položaj zuba u alveolarnoj kosti. Radiološki je proširena pulpna komora i kanal zuba. Smanjena je visina grebena alveolarne kosti, a može se videti i hipoplazija cakline ili odgođeno izbijanje zubi.[25]

Laboratorijsko ispitivanje

uredi
 
Alkalna fosfataza

Simptom koji najbolje karakteriše hipofosfataziju je niska serumska aktivnost enzima alkalne fosfataze (ALP). Generalno, niži nivoi aktivnosti enzima mogu biti upoređeni sa težim simptomima. Smanjenje aktivnosti ALP dovodi do povećanja piridoksal 5'-fosfata (PLP), koji je glavni oblik vitamina B6, u krvi, iako nivoi vitamina B6 u tkivima mogu biti u normalnom nivou. Nivoi neorganskog pirofosfata (PPi) u urinu su povišeni kod većine pacijenata sa hipofosfatazijom. za kliničke i radiološke znakove, pri postavljanju dijagnoze HP ključno je mjerenje i ispravna interpretacija aktivnosti ALP. Alkalna fosfataza katalizira hidrolizu monoestera fosfatne kiseline i alkohola (pH >9). Metoda određivanja enzimske aktivnosti ALP temelji se na merenju brzine hidrolitičke razgradnja p-nitrofenilfosfata, enzim sa sistematskim imenom 4-nitrofenilfosfat fosfohidrolaza, pri čemu se oslobađa p-nitrofenol.[26][27]

Genetska analiza

uredi

Svi klinički podtipovi hipofosfatazije su praćeni genetskim mutacijama u genu koji kodira TNSALP, a koji je lokalizovan na hromozomu 1p36.1-34 kod ljudi (ALPL; OMIM#171760). Otprilike 388 različitih mutacija je opisano u TNSALP genu.[28]

Tretmani

uredi

Od oktobra 2015. godine, FDA je odobrila asfotazu alfa (Strensik) za lečenje hipofosfatazije.

Postoje neki dokazi koji podržavaju upotrebu teraparatida kod odraslih.[29][30][31][32]

Trenutni tretman se sastoji od ublažavanja simptoma, održavanja nivoa kalcijuma i primene fizičkih, profesionalnih, stomatoloških i ortopedskih intervencija, ako je to potrebno.

Hiperkalcemija kod novorođenčadi može zahtevati ograničenje unosa kalcijuma u ​​​​ishrani ili davanje kalciuretika. Ovo treba raditi pažljivo kako se ne bi povećala demineralizacija skeleta koja je posledica same bolesti.[33]

Fizikalna terapija potrebna je pacijentima s teškim oblicima hipofosfatazije, s ciljem da se smanje respiratorne komplikacije koje mogu smanjiti fizičku aktivnost i izdržljivost, zbog toga je jako bitno ojačati muskulaturu pacijenta. Pacijenti zbog hipotonije i pojačane lomljivosti kostiju često imaju lošiju finu i grubu motoriku. Vrlo je važna radna terapija kod dece. Fizikalna terapija je takođe neophodna u svim oblicima bolesti nakon hirurških zahvata ili saniranja preloma.[34]

Reference

uredi
  1. ^ „hypophosphatasia”. Genetics Home Reference. 
  2. ^ „Hypophosphatasia”. NORD (National Organization for Rare Disorders) (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-24. 
  3. ^ Whyte MP (2001). „Hypophosphatasia”. Ur.: Scriver CR, Beaudet AL, Sly WS, Valle D, Vogelstein B. The Metabolic & Molecular Bases of Inherited Disease. 4 (8th izd.). New York: McGraw-Hill. str. 5313—29. ISBN 978-0-07-913035-8. 
  4. ^ Fraser D (maj 1957). „Hypophosphatasia”. The American Journal of Medicine. 22 (5): 730—46. PMID 13410963. doi:10.1016/0002-9343(57)90124-9. 
  5. ^ García-Fontana C, Villa-Suárez JM, Andújar-Vera F, González-Salvatierra S, Martínez-Navajas G, Real PJ, et al. (jul 2019). „Epidemiological, Clinical and Genetic Study of Hypophosphatasia in A Spanish Population: Identification of Two Novel Mutations in The Alpl Gene”. Scientific Reports. 9 (1): 9569. Bibcode:2019NatSR...9.9569G. PMC 6606844 . PMID 31267001. doi:10.1038/s41598-019-46004-2. 
  6. ^ Fukushima K, Kawai-Kowase K, Yonemoto Y, Fujiwara M, Sato H, Sato M, et al. (april 2019). „Adult hypophosphatasia with compound heterozygous p.Phe327Leu missense and c.1559delT frameshift mutations in tissue-nonspecific alkaline phosphatase gene: a case report”. Journal of Medical Case Reports. 13 (1): 101. PMC 6480864 . PMID 31014398. doi:10.1186/s13256-019-2045-4 . 
  7. ^ Colazo JM, Hu JR, Dahir KM, Simmons JH (februar 2019). „Neurological symptoms in Hypophosphatasia”. Osteoporosis International. 30 (2): 469—480. PMID 30215116. S2CID 52273027. doi:10.1007/s00198-018-4691-6. 
  8. ^ „Hypophosphatasia May Be Misdiagnosed as Fibromyalgia: A Single Center Experience”. ACR Meeting Abstracts (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-05. 
  9. ^ „Genetics of Bone Biology and Skeletal Disease || Hypophosphatasia - [PDF Document]”. fdocuments.in (na jeziku: engleski). Pristupljeno 24. 2. 2022. 
  10. ^ Jaruratanasirikul S, Chanvitan P (decembar 1999). „Hypophosphatasia: the importance of alkaline phosphatase in bone mineralization”. Journal of the Medical Association of Thailand = Chotmaihet Thangphaet. 82 (12): 1268—72. PMID 10659574. 
  11. ^ Baumgartner-Sigl S, Haberlandt E, Mumm S, Scholl-Bürgi S, Sergi C, Ryan L, et al. (jun 2007). „Pyridoxine-responsive seizures as the first symptom of infantile hypophosphatasia caused by two novel missense mutations (c.677T>C, p.M226T; c.1112C>T, p.T371I) of the tissue-nonspecific alkaline phosphatase gene”. Bone. 40 (6): 1655—61. PMID 17395561. doi:10.1016/j.bone.2007.01.020. 
  12. ^ Millán, José Luis; Plotkin, Horacio (2012-09-01). „Hypophosphatasia - pathophysiology and treatment”. Actualizaciones en Osteologia. 8 (3): 164—182. ISSN 1669-8975. PMID 25254037. 
  13. ^ Villa-Suárez, Juan Miguel; García-Fontana, Cristina; Andújar-Vera, Francisco; González-Salvatierra, Sheila; de Haro-Muñoz, Tomás; Contreras-Bolívar, Victoria; García-Fontana, Beatriz; Muñoz-Torres, Manuel (2021-04-21). „Hypophosphatasia: A Unique Disorder of Bone Mineralization”. International Journal of Molecular Sciences. 22 (9): 4303. PMC 8122659 . PMID 33919113. doi:10.3390/ijms22094303 . 
  14. ^ Whyte, Michael P.; Leung, Edward; Wilcox, William R.; Liese, Johannes; Argente, Jesús; Martos-Moreno, Gabriel Á; Reeves, Amy; Fujita, Kenji P.; Moseley, Scott; Hofmann, Christine (jun 2019). „Natural History of Perinatal and Infantile Hypophosphatasia: A Retrospective Study”. The Journal of Pediatrics. 209: 116—124.e4. PMID 30979546. S2CID 111390216. doi:10.1016/j.jpeds.2019.01.049. Pristupljeno 24. 2. 2022. 
  15. ^ „Hypophosphatasia Signs and Symptoms”. Hypophosphatasia.com. Arhivirano iz originala 15. 10. 2014. g. Pristupljeno 10. 9. 2014. 
  16. ^ Foster, Brian L.; Nociti, Francisco H.; Somerman, Martha J. (februar 2014). „The Rachitic Tooth”. Endocrine Reviews. 35 (1): 1—34. ISSN 0163-769X. PMC 3895863 . PMID 23939820. doi:10.1210/er.2013-1009. 
  17. ^ Vogt, Marius; Girschick, Hermann; Schweitzer, Tilmann; Benoit, Clemens; Holl-Wieden, Annette; Seefried, Lothar; Jakob, Franz; Hofmann, Christine (2020-08-18). „Pediatric hypophosphatasia: lessons learned from a retrospective single-center chart review of 50 children”. Orphanet Journal of Rare Diseases. 15 (1): 212. ISSN 1750-1172. PMC 7436954 . PMID 32811521. doi:10.1186/s13023-020-01500-x . 
  18. ^ Marini, Francesca; Brandi, Maria Luisa (2017). „Atypical femur fractures: a distinctive tract of adult hypophosphatasia”. Clinical Cases in Mineral and Bone Metabolism. 14 (3): 324—328. ISSN 1724-8914. PMID 29354161. doi:10.11138/ccmbm/2017.14.3.324. 
  19. ^ Magnesium and vitamin D's co-factors, by John Jacob Cannell, M.D. citing The Lancet; The Vitamin D Council Архивирано на сајту Wayback Machine (27. фебруар 2012)
  20. ^ TheFreeDictionary > rickets In turn citing: The American Heritage Medical Dictionary Copyright 2007 (mentioning vitamin D and phosphates) adn *Mosby's Dental Dictionary, 2nd edition. Copyright 2008 (mentioning vitamin D and calcium)
  21. ^ „Mineral tessellation in bone and the Stenciling Principle for extracellular matrix mineralization”. 
  22. ^ „Biological stenciling of mineralization in the skeleton: Local enzymatic removal of inhibitors in the extracellular matrix”. 
  23. ^ „Mineral tessellation in bone and the Stenciling Principle for extracellular matrix mineralization”. 
  24. ^ Mornet, E. (1. 5. 2017). „Genetics of hypophosphatasia”. Archives de Pédiatrie (na jeziku: engleski). 24 (5): 5S51—5S56. PMID 29405932. doi:10.1016/S0929-693X(18)30014-9. Pristupljeno 24. 2. 2022. 
  25. ^ „Principles of Bone Biology” (PDF). Pristupljeno 25. 2. 2022. 
  26. ^ Attias, J.; Bonnet, J.L. (1972). „A specific alkaline p-nitrophenylphosphatase activity from baker's yeast”. Biochim. Biophys. Acta. 268 (2): 422—430. PMID 4554643. doi:10.1016/0005-2744(72)90338-5.  Nepoznati parametar |name-list-style= ignorisan (pomoć)
  27. ^ Attias, J.; Durand, H. (1973). „Further characterization of a specific p-nitrophenylphosphatase from baker's yeast”. Biochim. Biophys. Acta. 321 (2): 561—568. PMID 4357666. doi:10.1016/0005-2744(73)90199-x.  Nepoznati parametar |name-list-style= ignorisan (pomoć)
  28. ^ Choida V, Bubbear JS (2019-01-01). „Update on the management of hypophosphatasia”. Therapeutic Advances in Musculoskeletal Disease. 11: 1759720X19863997. PMC 6676257 . PMID 31413732. doi:10.1177/1759720X19863997. 
  29. ^ Lawrence, John E.; Saeed, Danish; Bartlett, Jonathan; Carrothers, Andrew D. (2017). „Adult-onset hypophosphatasia diagnosed following bilateral atypical femoral fractures in a 55-year-old woman”. Clinical Cases in Mineral and Bone Metabolism. 14 (3): 347—353. ISSN 1724-8914. PMC 5762228 . PMID 29354166. doi:10.11138/ccmbm/2017.14.3.347. 
  30. ^ Whyte, Michael P. (april 2016). „Hypophosphatasia - aetiology, nosology, pathogenesis, diagnosis and treatment”. Nature Reviews. Endocrinology. 12 (4): 233—246. ISSN 1759-5037. PMID 26893260. S2CID 20805434. doi:10.1038/nrendo.2016.14. 
  31. ^ Camacho, Pauline M.; Mazhari, Alaleh M.; Wilczynski, Cory; Kadanoff, Ruth; Mumm, Steven; Whyte, Michael P. (avgust 2016). „Adult Hypophosphatasia Treated with Teriparatide: Report of 2 Patients and Review of the Literature”. Endocrine Practice. 22 (8): 941—950. ISSN 1530-891X. PMID 27042741. doi:10.4158/EP15890.OR. 
  32. ^ Whyte, Michael P.; Mumm, Steven; Deal, Chad (april 2007). „Adult hypophosphatasia treated with teriparatide”. The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 92 (4): 1203—1208. ISSN 0021-972X. PMID 17213282. doi:10.1210/jc.2006-1902 . 
  33. ^ Barcia JP, Strife CF, Langman CB (maj 1997). „Infantile hypophosphatasia: treatment options to control hypercalcemia, hypercalciuria, and chronic bone demineralization”. The Journal of Pediatrics. 130 (5): 825—8. PMID 9152296. doi:10.1016/S0022-3476(97)80029-7. 
  34. ^ Coe JD, Murphy WA, Whyte MP (septembar 1986). „Management of femoral fractures and pseudofractures in adult hypophosphatasia”. The Journal of Bone and Joint Surgery. American Volume. 68 (7): 981—90. PMID 3745261. doi:10.2106/00004623-198668070-00004. 

Literatura

uredi



 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).