Hokej na ledu na Zimskim olimpijskim igrama 2014.

Hokej na ledu je bio deo programa Zimskih olimpijskih igara 2014. koje su održane u ruskom gradu Sočiju. Bio je to ukupno 23. put da je hokej ne ledu bio delom olimpijskog programa. Olimpijski hokejaški turnir se održavao u periodu od 8. do 23. februara 2014. u dvoranama Boljšoj arena (kapaciteta 12.000 mesta) i Šajba arena (kapaciteta 7.000 mesta) u Sočiju.[1][2]

Hokej na ledu na ZOI 2014.
BorilišteBoljšoj arena
Šajba arena
Datum8–23 februar 2014.
Br. učesnika468 iz 14 zemlje
Hokej na ledu na
zimskim olimpijskim igrama 2014.
Turnir   muškarci   žene  
Kvalifikacije   muškarci   žene  
Sastavi   muškarci   žene  

Na turniru je učestvovalo ukupno 20 reprezentacija, 12 u muškoj i 8 u ženskoj konkurenciji, odnosno ukupno 468 hokejaša (od tog broja 168 su bile žene). Reprezentacija Kanade odbranile je titule u obe konkurencije osvojene 4 godine ranije u Vankuveru. Medalje su osvojile još i selekcije Švedske i Finske u muškoj i Sjedinjenih Država i Švajcarske u ženskoj konkurenciji. Za najkorisnijeg igrača muškog dela turnira proglašen je krilni igrač selekcije Finske Temu Selene, dok je za najkorisniju igračicu proglašena golmanica selekcije Švajcarske Florens Šeling.

Osvajači medalja uredi

Discipline      
Muškarci   Kanada   Švedska   Finska
Žene   Kanada   Sjedinjene Države    Švajcarska

Ledene dvorane uredi

Utakmice hokejaškog olimpijskog turnira održavale su se u Boljšoj areni kapaciteta 12.000 sedećih mesta i Šajba areni kapaciteta 7.000 mesta. Dimenzije klizališta u obe dvorane (60х30 metara) bile su u skladu sa pravilima Međunarodne hokejaške federacije (IIHF).[3]

Utakmice ženskog dela turnira igrane su u Šajba areni, dok su jedino mečevi za medalje igrani u Boljšoj areni,[4][5] dok je većina utakmica muškog turnira igrana u većoj dvorani (u Šajba areni je odigrano svega 7 utakmica muškog turnira).[6][7].

Ledena dvorana Boljšoj
Kapacitet: 12.000 mesta
Šajba arena
Kapacitet: 7.000 mesta
   

Satnica takmičenja uredi

  Satnica hokejaškog turnira na ZOI 2014.
Februar 2014. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. Ukupno
Muškarci GF GF GF GF GF B1/4 1/4 1/2 BM F 1
Žene GF GF GF GF GF GF 1/4 1/2 BM, F 1
       Grupna faza        B1/4 - barađ za četvrtfinale        Četvrfinale        Polufinale        Finale i meč za bronzu


Muški turnir uredi

U muškom delu turnira učestvovalo je ukupno 12 reprezentacija sa maksimalno 25 igrača u timu (ukupno 300 hokejaša). Direktan plasman na olimpijsku turnir u Sočiju obezbedilo je 9 najbolje plasiranih hokejaških reprezentacija na rang listi IIHF-a formiranoj nakon Svetskog prvenstva 2012. godine, dok su preostala 3 mesta popunjena kroz kvalifikacije u kojima su učestvovale ukupno 24 reprezentacije.

Turnir je održan po istom sistemu kao i na ZOI 2010. u Vankuveru. U osnovnoj fazi ekipe su podeljene u 3 grupe sa po 4 tima, a igralo se po sistemu svako sa svakim. Tri pobednika svake od grupa i najboljerangirana drugoplasirana selekcija obezbedile su direktan plasman u četvrfinale turnira, dok je preostalih 8 reprezentacija razigravalo za četvrfinale po eliminacionom sistemu. Dalje se igralo po eliminacionom sistemu sve do utakmica za medalje.[8]

 
Najkorisniji igrač turnira Temu Selene

Odigrano je ukupno 30 utakmica i postignut je 141 gol, ili 4,7 golova po utakmici. Zlatnu medalju osvojila je reprezentacija Kanade koja je jedina takmičenje završila sa maksimalnim učinkom od 6 pobeda u 6 odigranih utakmica. Kanađani su u finalnom meču sa ubedljivih 3:0 pobedili selekciju Švedske. Bronzanu medalju osvojila je selekcija Finske zahvaljujući pobedi nad Sjedinjenim Državama od 5:0. Za najkorisnijeg igrača turnira proglašeno je desno krilo reprezentacije Finske Temu Selene koji je u momentu odigravanja utakmice za treće mesto imao 43 godine i 234 dana čime je postao najstarijim osvajačem olimpijske medalje u hokeju na ledu.[9] Selane je takođe oborio i olimpijski rekord po broju osvojenih poena na olimpijskim turnirima sa ukupno 43 indeksna poena. Bile su mu to ukupno 6. olimpijske igre u karijeri.[10] Za najboljeg napadača turnira proglašen je Amerikanac Fil Kesel, najbolji odbrambeni igrač je Erik Karlson iz Švedske, dok je za najboljeg golmana poroglašen Kanađanin Keri Prajs.

Centar reprezentacije Letonije Vitalij Pavlov bio je pozitivan na doping testu na zabranjeni stimulans metilheksanamin i automatski je izbačen sa olimpijskog turnira.[11]

Švedski igrač Niklas Bekstrem takođe je bio pozitivan na zabranjenu supstancu pseudoefedrin zbog čega je propustio nastup u finalnoj utakmici.[12] Iako je i B uzorak bio pozitivan i pokazivao nedozvoljene koncentracije pomenute supstance, istraga koju je međunarodna antidoping agencija okončala u avgustu 2014. nije dokazala da je igrač namerno uzimao nedozvoljena sredstva, već da ih je uneo slučajno kroz lek protiv alergije Loratadin. Bekstrem je naknadno uručena srebrna medalja.[13][14].

     
Osvajači
medalja
  Kanada
Džejmi Ben
Patris Beržeron
Džej Boumister
Džef Karter
Sidni Krozbi
Dru Dauti
Met Dušen
Rajan Geclaf
Den Hemjus
Dankan Kit
Kris Kunic
Roberto Luongo
Patrik Marlo
Rik Neš
Kori Peri
Aleks Pjetrandželo
Keri Prajs
Patrik Šarp
Majk Smit
Martan San Lui
Pernel Karl Suban
Džon Tavares
Džonatan Tejvz
Mark Eduard Vlašić
Ši Veber
  Švedska
Danijel Alfredson
Niklas Bekstrem
Patrik Berglund
Aleksandar Edler
Oliver Ekman-Larson
Jonas Enrot
Jimi Erikson
Jonatan Erikson
Lui Eriskon
Jonas Gustavson
Karl Hagelin
Niklas Jalmarson
Markus Johanson
Erik Karlson
Niklas Kronval
Markus Kriger
Gabrijel Landeskog
Henrik Lundkvist
Gustav Nikvist
Džoni Oduja
Danijel Sedin
Jakob Silfverberg
Aleksandar Stin
Henrik Talinder
Henrik Zeterberg
  Finska
Juhamati Altonen
Aleksandar Barkov
Mikael Granlund
Juso Hijetanen
Jarko Imonen
Jusi Jokinen
Oli Jokinen
Leo Komarov
Sami Lepiste
Petri Kontiola
Lauri Korpikoski
Lase Kukonen
Jori Lehtere
Kari Lehtonen
Oli Mete
Anti Niemi
Anti Pilstrem
Tuka Rask
Tuomo Rutu
Sakari Sulminen
Sami Salo
Temu Selene
Kimo Timonen
Osi Venenen
Sami Vatanen

Ženski turnir uredi

U ženskom delu turnira učestvovalo je ukupno 8 reprezentacija sa maksimalno 21 igračicom u timu (maksimalno 168 hokejašica). Direktan plasman na olimpijski turnir u Sočiju obezbedilo je uz domaćina i 5 najbolje plasiranih hokejaških reprezentacija na rang listi IIHF-a formiranoj nakon Svetskog prvenstva 2012. godine, dok su preostala 2 mesta popunjena kroz kvalifikacije u kojima su učestvovalo ukupno 20 reprezentacija.[15][16][17].

U prvom delu ekipe su bile podeljene u dve grupe sa po 4 tima. Grupe su formirane na osnovu plasmana na IIHF rang listi, tako da su se u grupi A nalazile 4 najbolje plasirane selekcije, a u grupi B preostala 4 tima. U grupnoj fazi igralo se po sistemu svako sa svakim. Dve najbolje plasirane selekcije iz grupe A obezbedile su direktan plasman u polufinale, dok su trećeplasirani i četvrtoplasirani tim iz grupe A razigravali u četvrfinalu sa dve prvoplasirane ekipe iz grupe B za preostala dva mesta u polufinalu. Dve poslednje plasirane selekcije iz grupe B su razigravale sa poraženim iz četvrtfinala za plasman od 5. do 8. mesta.

Odigrane su ukupno 22 utakmice, postignuto je ukupno 106 golova ili u proseku 4,8 golova po utakmici. Zlatnu medalju ponovo je, po četvrti put u nizu osvojila selekcija Kanade koja je u finalnom meču savladala selekciju Sjedinjenih Država sa 3:2. Švajcarska je sa 4:3 pobedila selekciju Švedske i osvojila bronzanu medalju. Bila je to i prva olimpijska medalja u istoriji ženskog hokeja za Švajcarsku, i uopšte prva medalja nakon 66 godina (još od ZOI 1948). Za najkorisniju igračicu turnira izabrana je golmanica švajcarskog tima Florens Šeling koja je ujedno proglašena i za najboljeg golmana. Individualna priznanja pripala su još i Finkinjama Jeni Hirikoski za najbolju odbrambenu i Mihele Karvinen kao najbolju igračicu u napadu.

     
Osvajači
medalja
  Kanada
Megan Agosta Marčano
Džilijen Eps
Melodi Daust
Lora Fortino
Džejna Heford
Hejli Irvin
Brijana Džener
Rebeka Džonston
Šarlin Labon
Ženevijev Lakas
Žoslin Larok
Megan Mikelson
Karolin Uelet
Mari Filip Pulen
Lorin Ružo
Natali Spuner
Šenon Sabadoš
Džen Vejkfild
Ketrin Vard
Tara Vočhorn
Hejli Vikenhajzer
  SAD
Kejsi Belami
Megan Bozek
Aleksandra Karpenter
Džuli Ču
Kendal Kojn
Brijana Deker
Megan Dugan
Lindzi Fraj
Amanda Kesel
Hilari Najt
Žoslin Lamuro
Monik Lamuro Kols
Žizel Marvin
Brajana Maklaflin
Mišel Pikard
Žozefin Puki
Moli Šaus
En Šleper
Keli Stak
Li Steklejn
Džesi Veter
  Švajcarska
Janine Alder
Livija Altman
Sofi Antamaten
Laura Benc
Sara Benc
Nikol Bulo
Romi Egiman
Sara Forster
Angela Frauši
Džesika Luc
Džulija Marti
Stefani Marti
Alina Miler
Katrin Nabholc
Evelina Raseli
Florens Šeling
Lara Štalder
Febe Stanc
Anja Štifel
Nina Vajdaher

Bilans medalja uredi

Plasman Ekipa Zlato Srebro Bronza Ukupno
1   Kanada 2 0 0 2
2   Sjedinjene Američke Države 0 1 0 1
  Švedska 0 1 0 1
3   Finska 0 0 1 1
  Švajcarska 0 0 1 1
Ukupno: 5 zemalja 2 2 2 6

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Bolshoi Ice Dome, Pristupljeno 29. 4. 2013.
  2. ^ Shayba Arena, Pristupljeno 29. 4. 2013.
  3. ^ Morozov, Vladimir. „Po kakim pravilam razыgraюt olimpiйskie nagradы hokkeistы”. Bolьšoй sport. 
  4. ^ „Women Games Preliminary Round” (na jeziku: engleski). sochi2014.iihf.com. Arhivirano iz originala 29. 11. 2014. g. Pristupljeno 03. 02. 2015. 
  5. ^ „Women Games Play-off” (na jeziku: engleski). sochi2014.iihf.com. Arhivirano iz originala 29. 11. 2014. g. Pristupljeno 03. 02. 2015. 
  6. ^ „Men Games Preliminary Round” (na jeziku: engleski). sochi2014.iihf.com. Arhivirano iz originala 18. 01. 2015. g. Pristupljeno 03. 02. 2015. 
  7. ^ „Men Games Play-off” (na jeziku: engleski). sochi2014.iihf.com. Arhivirano iz originala 18. 01. 2015. g. Pristupljeno 03. 02. 2015. 
  8. ^ „Olympics”. Iihf.com. Pristupljeno 8. 2. 2014. 
  9. ^ Kevin Oklobzija (22. 2. 2014). USA Today http://www.usatoday.com/story/sports/olympics/sochi/2014/02/22/teemu-selanne-finland-bronze-medal/5728847/.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  10. ^ Dave Lozo (22. 2. 2014). „Olympic Hockey 2014: Finnish Flash Teemu Selanne Cements His Legacy”. Bleacher Report. 
  11. ^ „Hokkeist sbornoй Latvii poйman na upotreblenii dopinga”. Delfi.lv.  Nepoznati parametar |datepublished= ignorisan (pomoć)
  12. ^ „Bэkstrem ne sыgral v finale iz-za položitelьnoй doping-probы”. Sports.ru.  Nepoznati parametar |datepublished= ignorisan (pomoć)
  13. ^ „Bэkstrem polučil serebrяnuю medalь sočinskoй Olimpiadы”. RBK.  Nepoznati parametar |datepublished= ignorisan (pomoć)
  14. ^ „Bэkstrem polučil serebrяnuю medalь Olimpiйskih igr”. Sport-Эkspress.  Nepoznati parametar |datepublished= ignorisan (pomoć)
  15. ^ „Women’s Olympic Qualification Structure” (na jeziku: engleski). iihf.com. Arhivirano iz originala 04. 02. 2015. g. Pristupljeno 03. 02. 2015. 
  16. ^ Manninen, Henrik. „Soldiers to the Olympics” (na jeziku: engleski). sochi2014.iihf.com. Arhivirano iz originala 04. 02. 2015. g. Pristupljeno 03. 02. 2015.  Nepoznati parametar |datepublished= ignorisan (pomoć)
  17. ^ Merk, Martin. „21 players smile” (na jeziku: engleski). sochi2014.iihf.com. Arhivirano iz originala 04. 02. 2015. g. Pristupljeno 03. 02. 2015.  Nepoznati parametar |datepublished= ignorisan (pomoć)

Spoljašnje veze uredi