Cvetko Bogunović
Cvetko Bogunović (zvani Turčin) bio je dubrovački trgovac iz druge polovine 14. veka, koji je poslovao na području srpskih zemalja. Prvi put se pominje u izvorima iz 1366. godine, a sačuvan je i njegov testament iz 1416. godine. Porodične poslove je nasledio njegov sin Radoslav, koji je po očevom nadimku bio nazivan i Turčinović.[1]
Izvori iz Dubrovačkog arhiva beleže razne podatke o poslovanju Cvetka Bogunovića (lat. Çuetcho Turçino Bogunouich ili Zuetchus Turcin). U poslovima na području Popovog polja (kraj Trebinja) bio je 8. januara 1371. godine zastupnik (jemac) Gradoju Tributiniću (lat. Gradoe Tributinich ili Gradoe Tributtino) vlastelinu iz Trnova u Bosni, a u odnosu na zahtev Dubrovačke republike.[2][3]
U približno isto vreme (druga polovina 14. veka), delovali su i neki drugi dubrovački trgovci koji su se takođe prezivali Bogunovići, a među su najpoznatija dva brata: Lavrentije i Sergije.[4][5]
Dokumenti uredi
-
Sud poziva Cvetka Bogunovića, u srpskom gradu Srebrnici (Strugari, Kragujevac), da vrati dug Dubrovačkoj republici.
Izvor: HAD (Lettere. Lev., fol. 96., 15. januar 1376. godine).[7] -
Sud poziva Cvetka Bogunovića, u srpskom gradu Srebrnici (Strugari, Kragujevac), da vrati dug Dubrovačkoj republici.
Izvor: HAD (Lettere. Lev., fol. 96., 3. februar 1376. godine).[7] -
Cvetko Bogunović prodaje robinju Godimilu, Firentincu nastanjenom u Padovi.
Izvor: HAD (Liber dotium II, fol. 26., 12. avgust 1386. godine).[8]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Kurtović 2009, str. 34-37.
- ^ „Historijski arhiv u Dubrovniku“ (Diversa Cancellariæ 23, fol. 3., 8. januar 1371. godine)
- ^ Dinić 1967b, str. 42.
- ^ Ćuk 2001, str. 37-46.
- ^ Ćuk 2019, str. 431-439.
- ^ Dinić 1967a, str. 29.
- ^ a b Tadić 1935, str. 320.
- ^ Dinić 1967a, str. 46.
Literatura uredi
- Dinić, Mihailo (1967a). Iz Dubrovačkog arhiva. 3. Beograd: Naučno delo.
- Dinić, Mihailo (1967b). Humsko-trebinjska vlastela. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti.
- Kljajević, Božidar (2012). „Potomci roda Nemanjića po muškoj lozi”. Potomci Nemanjića u srpskom rodu (po ženskoj liniji): Pleme Nikšići slave sv. Luku. Beograd: Autorsko izdanje.
- Kurtović, Esad (2009). Radosalići - primjer jednokratnih prezimena srednjega vijeka. Beograd: Istorijski institut.
- Tadić, Jorjo (1935). Pisma i uputstva Dubrovačke republike: Litterae et commissiones Ragusinae. 1. Beograd: Srpska kraljevska akademija.
- Ćuk, Ruža (2001). „Dubrovačka porodica Nemanja poreklom iz Pljevalja”. Glasnik Zavičajnog muzeja. Pljevlja. 2: 37—46.
- Ćuk, Ruža (2019). Srbija i mediteranski svet u poznom Srednjem veku. Beograd: Istorijski institut.