Cemeski zaliv

Црноморски залив

Cemeski ili Novorosijski zaliv (rus. Цемесская бухта; Новороссийская бухта) maleni je zaliv i prirodna luka u severoistočnom delu akvatorije Crnog mora, na jugozapadu Rusije. Celom svojom akvatorijom nalazi se na teritoriji Krasnodarske pokrajine, odnosno njenog Novorosijskog i Gelendžičkog gradskog okruga. U zapadnom delu zaliva nalazi se morska luka Novorosijsk, druga najvažnija ruska crnomorska luka odmah posle Sevastopolja. Jedina reka koja se uliva u zaliv je Cemes, maleni vodotok dužine svega oko 14 km.

Cemeski zaliv
Pogled na zaliv sa Markotha
LokacijaIstočna Evropa
Koordinate44° 41′ 04″ S; 37° 50′ 18″ I / 44.684322° S; 37.838449° I / 44.684322; 37.838449
PritokeCemes
Okean/moreCrno more
Zemlje basena Rusija
Maks. dužina15 km
Maks. širina9 km
Pros. dubina24 m
Maks. dubina27 m
Salinitet18‰
Dužina obale115 km
NaseljaNovorosijsk, Kabardinka
Cemeski zaliv na karti Krasnodarskog kraja
Cemeski zaliv
Cemeski zaliv
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi
1 Shore length is not a well-defined measure.

Cemeski zaliv je oivičen istočnom obalom Abrauskog poluostrva na zapadu, severoistočno i istočno ka zalivu se strmo spuštaju obronci Markotskih planina. Dužina zaliva je oko 15 km, maksimalna širina oko 9 km, sa otvorenim morem je povezan moreuzom širine oko 9 km, a ukupna dužina obala je oko 15 kilometara. Maksimalna dubina vode u zalivu je 27 metara, prosečno oko 24 metra, dok se u srednjem delu zaliva nasuprot rta Penaj nalazi Penajski plićak sa dubinama vode oko 5 metara. Salinite se kreće u vrednostima od oko 18. Iako se voda u zalivu nikada ne mrzne, saobraćaj u zimskom delu godine jako otežavaju jaki udari bure čiji pojedini udari mogu da iznose i do 29 m/s.

U severozapadnom delu zaliva se nalazi grad Novorosijsk, dok je na istočnoj obali selo Kabardinka.

Dana 31. avgusta 1986. u zalivu je došlo do sudara putničkog parobroda „Admiral Nahimov” i teretnog broda „Petar Vasjov” i tom prilikom poginule su 423 osobe. Bila je to jedna od najvećih pomorskih katastrofa u akvatoriji Crnog mora.[1].

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Maksim Faйtelьberg (režissёr) (2006). Russkiй «Titanik». Dožitь do rassveta. VGTRK. Pristupljeno 04. 11. 2018. 

Spoljašnje veze uredi