Cerebralna angiografija

Cerebralna angiografija-arteriografija je kontrastna invazivna radiološka metoda pregleda krvnih sudova mozga. Metoda se sastoji u injiciranju hidrosolubilnog jodnog kontrastnog sredstva u karotidnu ili vertebralnu arteriju (krvne sudove vrata), ili kroz u tu svrhu napravljene brojne specijalne katetere, koji se prethodno uvode u krvni sud, a zatim se oni trajno snimaju (prosevtljavanjem X - zracima), primenom rendgen tehnike (fluoroskopije) na 35 mm bioskopskom-filmu ili digitalno. Zapis (na filmu ili slika na monitoru fluroskopa), krvnih sudova mozga zove se angiogram.[1][2]

Cerebralna angiografija

(radiološka i neurološka

procedura)
Cerebralna angiografija, nakon injekcije kontrasta u levu vertebralnu arteriju
ICD-9-CM88.41
MeSHD002533
MedlinePlus003799

Istorija

uredi

Tehniku cerebralne angiografije je prvi put 1927, primenio portugalski lekar i neurolog Antonio Moniz kako bi unošenjem kontrastnog sredstva u krvne sudove uz pomoć rendgena načinio moždanu angiografiju u cilju dijagnoze nekoliko vrsta nervnih oboljenja, kao što su tumori, arterijske bolesti i druge malformacije arterija i vena mozga. Antonio Moniz je danas priznat kao jedan od pionira u ovoj oblasti, koji je za doprinos medicini nagrađen Nobelovom nagradom za fiziologiju i medicinu 1949.[3]

Cerebralna angiografija ima za cilj da utvrdi anatomiju i stepen opstrukcije lumena arterija mozga. Informacija dobijene cerebralnom angiografijom uključuju i određivanje lokalizacije, dužine i prečnika arterija, prisustvo i težinu začepljenja lumena; kao i procenu kvaliteta protoka krvi. Ona može jasno „oslikati“ i vrstu lezije (aterom, tromboza, disekcija, spazam kao i prisustvo i stepen kolateralnih krvnih sudova.[4]

Cerebralna angiografija je trenutno jedina metoda koja tačno može da utvrdi stepen intraluminalne opstrukcije (suženja ili začepljenja) krvnih sudova mozga. Ona pokazuje patološke promene u lumenu krvnog suda, a ne ukazuje na etiologiju bolesti ili na neopstruktivne aterosklerotične lezije.

Cerebralna angiografija ima tri osnovna cilja u dijagnostici bolesti krvnih sudova mozga;

  • Utvrđivanje prirode bolesti krvnih sudova i njenog ekstenziteta, kada dijagnoza nije jasna i ne može da se isključi neinvazivnim ispitivanjem.
  • Utvrđivanje najpogodnijeg i potencijalno najuspešnijeg načina lečenja (lekovi, perkutana interventna ili hirurških revaskularizacija).
  • Praćenje efekata lečenja na pojavu restenoze, tromboze i progresiju ili regresiju ateroskleroze.

Indikacije

uredi

Moždani udar je nagli ispad moždanih funkcija sa pratećim neurološkim poremećajima usled smanjenja ili naglog prekida protoka krvi kroz mozak. Treći je vodeći uzročnik smrtnosti stanovništva savremenog sveta, a u nekim zemljama i prvi (Republika Hrvatska), i vodeći uzrok invalidnosti u svetu.[5]

Procenjuje se da se oko 46% moždanih udara javlja u najproduktivnijem periodu čoveka (između 45. i 65. godine života), i da 22% muškaraca i 45% žena umire unutar prve godine nakon moždanog udara.

Kod 15% pacijenata uzrok moždanog udara je krvarenje (intracerebralni hematom ili subarahnoidalno krvarenje), dok 85% svih moždanog udara čini ishemijski moždani udar (infarkt mozga) čiji je najčešći uzrok ateroskleroza sa suženjem moždanih krvnih sudova ili začepljenje krvnih sudova ugruškom (embolija ili tromboza).[5]

Zato su osnovne indikacija za cerebralnu angiografiju sledeće;

Način izvođenja

uredi

Cerebralna angiografija se izvodi tako što se prvo kateterom kroz mali rez na koži uđe u arteriju u području prepone. Zatim se taj kateter uz pomoć rendgenskoih zraka ugura do arterija na vratu i kroz njega ubrizga kontrastno sredstvo kojim se vrlo brzo ispune krvni sudove mozga i u vidu zatamnjenja detaljno prikažu na angiogramu.

Lekari koji izvode ove intervencije moraju biti tehnički obučeni za sve aspekte procedure, od poznavanja kliničkih indikacija i rizika procedure, do anatomije, fiziologije i patologije mozga. Važno je, takođe, da znaju i osnovne principe optimalne radiografske dijagnostike i zaštite od zračenja.

Komplikacije

uredi

U toku izvođenja cerebralne angiografije postoji mogućnost pojave sledećih komplikacija;[6]

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  1. ^ Adamczyk P, Liebeskind DS. Vascular imaging: computed tomographic angiography, magnetic resonance angiography, and ultrasound. In: Daroff RB, Jankovic J, Mazziotta JC, Pomeroy SL, eds. Bradley's Neurology in Clinical Practice. 7th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2016:chap 40.
  2. ^ Chernecky CC, Berger BJ. Cerebral angiography (cerebral angiogram) - diagnostic. In: Chernecky CC, Berger BJ, eds. Laboratory Tests and Diagnostic Procedures. 6th ed. . St Louis, MO: Elsevier Saunders. 2013. pp. 309–310. .
  3. ^ (jezik: engleski) Egas Moniz The Nobel Prize in Physiology or Medicine 1949 „Egas Moniz, биографија”. Pristupljeno 15. 10. 2009. 
  4. ^ Neelakantan S, Samant R, Prasad J, Reddy BN, Reddy P, Das BB, et al. (april 2019). „Digital Subtraction Neuroangiography: What a Resident Should Know”. Journal of Clinical Interventional Radiology ISVIR (na jeziku: engleski). 03 (1): 044—052. ISSN 2456-4869. S2CID 196034315. doi:10.1055/s-0039-1681979 . 
  5. ^ a b Akutni moždani udar i trombolitička terapija na; „KBC Zagreb”. Arhivirano iz originala 15. 02. 2012. g. Pristupljeno 30. 4. 2013. 
  6. ^ Koenigsberg RA, Bianco BA, Faro SH, Stickles S, Hershey BL, Siegal TL, et al. Neuroimaging. In: Goetz, CG, eds. Textbook of Clinical Neurology. 3rd ed. Philadelphia, Pa: Saunders Elsevier; 2007:chap 23.
  7. ^ Taha MM, Sakaida H, Asakura F, Maeda M, Toma N, Sano T, Hori K, Matsushima S, Taki W (oktobar 2007). „Access site complications with carotid angioplasty and stenting”. Surg Neurol. 68 (4): 431—7. .

Spoljašnje veze

uredi
 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).