Crvena Jabuka (Babušnica)

Crvena Jabuka je naselje u Srbiji u opštini Babušnica u Pirotskom okrugu.

Crvena Jabuka
Deo sela
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPirotski
OpštinaBabušnica
Stanovništvo
 — 2011.Pad 61
Geografske karakteristike
Koordinate42° 54′ 07″ S; 22° 27′ 25″ I / 42.901833° S; 22.457° I / 42.901833; 22.457
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina768 m
Crvena Jabuka na karti Srbije
Crvena Jabuka
Crvena Jabuka
Crvena Jabuka na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj18332
Pozivni broj010
Registarska oznakaPI

Crvena Jabuka je planinsko selo smešteno u dolini gornjeg toka reke Tegošnice. Selo se nalazi u podnožju planina Tumba, Talambas i Crni Vrh, nekoliko kilometara od Bugarske granice.

Prema popisu iz 2011. ima 61 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 126 stanovnika). Prema popisu iz 1991. bilo je 248 stanovnika).

Prošlost uredi

Mesto je 1879. godine bilo u sastavu sreza Vlasotinačkog. Tu je popisano 97 kuća sa 1081 dušom, od kojih je šest pismenih muškaraca a broj poreskih glava iznosio 262.[1]

Opštinu Crvenojabučku, u srezu Lužničkom sa sedištem u Babušnici, su 1901. godine činila sela: Crvena Jabuka ka sedište, i Rakov do i Radosin.[2]

U Crvenoj Jabuci je Hram Svetih cara Konstantina i carice Jelene u Crvenoj Jabuci. Osvećenju seoske crkve prisustvovali su kralj Aleksandar Obrenović i kraljica Draga koji su tom prilikom poklonili crkvi dva zvona.

 
Ulaz u crkvu 2018.g.
 
Jedna od mahala

Školstvo u Crvenoj Jabuci počinje da se razvija od sredine 19. veka. Tada je imućniji meštanin Petko Ilić 1852-1853. godine, za učenje svog stasalog sina angažovao pismenog sugrađanina. Taj prvi i to privatni učitelj bio je seljak Stanoje Krstić, koji je međutim završio školu u Pirotu. Gazda Petko je primio kod sebe mladog Stanoja, na stan i hranu, plaćajući ga pride sa još 500 groša godišnje. Tu su pored Petkovog sina i druga deca mogla da se uče i to besplatno, tokom dve godine - do 1854. Učitelj Krstić je predavao po starom sistemu, učeći decu iz Bukvara, Psaltira i Časlovca.

Kada se 1854. godine pokazala crkvina na Jasenju u Crvenoj Crkvi, pobožni meštani su tu podigli jednu kuću, da se kada dođu na molitvu tu sklone od nepogode. Ta seoska kuća postaće prva prava škola, za šta je opet zaslužan gazda Petko Ilić. On je vodio brigu o obrazovanju svoja četiri stasala sina, pa je otišao u obližnju varošicu Trn, da najmi učitelja. Ilić je doveo u selo učitelja Conu Dančulovića - Tančića (iz Zelenog Grada) i smestio ga u pomenutu kuću. Tu je učitelj radeći godišnje za 500 groša, živeo i učio tri godine 7-10 učenika. Učitelj Cona se vratio u svoje mesto a zatim otišao u kneževinu Srbiju u pečalbu. Posle Cone u mesnoj školi su još učiteljevali: Ilija-Lilko Stanković, Petar Popović (iz Jarlovca, kod Trna), Zarko Milošević i Đura Jovanović - sve Srbi iz Trna. Popović i Milošević su radili po pola godine a Jovanović - tri godine dana. Usledio je onda povratak učitelja Cone "daskala" iz Zelenog Grada. Bilo je to 21. maja 1870. godine, sudeći po zapisu koji je Cona ostavio u knjizi "Apostolu" u mesnoj crkvi. Učitelj Cona je nastavio učiteljsku karijeru u selu Strelcu i Golemom Bonjincu.[3]

Kada je selo pripalo Kneževini Srbiji, počinje nova era u postojanju škole. Do 1880. je radio kao učiteljski zastupnik (pripravnik) Petar Drvarević. Te 1880. godine stigao je u selo novi učitelj Todor K. Aleksić, koji je do tada bio na radu u Zlokučanima.[4] Iduće 1881. godine tu je premešten učitelj desete klase, Miloš Radovanović, koji je zamenio privremenog kolegu Aleksića. Već sledeće 1882. godine dolazi smena u licu Jovana Radukića iz Studenice. Učitelj Božidar Spasić je 1886. godine seo za katedru u Crvenoj Jabuci. Osnovna škola u Crvenoj Jabuci je bila četvororazredna (1892).

Bilo je pre Drugog svetskog rata mnogo meštana Crvene Jabuke i Rakov Dola u Beogradu. Živeli su njih preko stotinu zajedno, podeljeni u nekoliko grupa i to svaka u jednom iznajmljenom stanu. Stan je pre ličio na prepunu šupu sa štalom, u kojoj se zbilo dvadesetak ljudi. Bile su to "Beogradske ćumurdžije" što raznose po stanovima i kućama ćumur u džakovima. Živeli su izuzetno skromno i teško, jedući danima pasulj i povrće, samo da bi bar malo uštedeli da odnesu svojoj kući kad se vrate. Zbog tih ubogih i štedljivih ljudi steklo se Beogradu, ono uverenje o Piroćancima kao neprevaziđenim cicijama.[5]

Selo 2013. nije imalo asfaltirani put niti telefon, kao ni signal mobilne telefonije.[6]

Galerija: „Crvena Jabuka 2020. godine” uredi

Demografija uredi

U naselju Crvena Jabuka živi 123 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 61,5 godina (57,2 kod muškaraca i 66,2 kod žena). U naselju ima 61 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,07.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[7]
Godina Stanovnika
1948. 856
1953. 872
1961. 841
1971. 704
1981. 456
1991. 248 248
2002. 126 126
2011. 61
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[8]
Srbi
  
125 99,20%
nepoznato
  
1 0,79%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznate ličnosti iz Crvene Jabuke uredi

Vinko Dimitrijević (slikar), ikonopisac i društveni radnik rođen 15. aprila 1960.(Crvna Jabuka opština Babušnica) – premino 7. aprila 2021. godine ( Pirot).

Reference uredi

  1. ^ "Otadžbina", Beograd 1879. godine
  2. ^ "Policajski glasnik", Beograd 1901. godine
  3. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1900. godine
  4. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1880. godine
  5. ^ "Vreme", Beograd 1924. godine
  6. ^ Crvena Jabuka - selo na kraju sveta (B92, 7. jun 2013)
  7. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  8. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  9. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi