Crkva Svetog Nikole u Kozaru
Crkva Svetog Nikole je smeštena u selu Kozaru, istočno od Grdelice. Prema nekim zapisima iz 16. veka, pominje se i kao kozarski manastir.[1][2]
Crkva Svetog Nikole | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Tip | crkva |
Jurisdikcija | Srpska pravoslavna crkva |
Eparhija | Eparhija niška |
Osnivanje | 16. vek |
Posvećen | Svetom Nikoli |
Lokacija | |
Mesto | Kozare kod Grdelice |
Država | Srbija |
Koordinate | 42° 55′ 55.4″ N 22° 06′ 18.3″ E / 42.932056° S; 22.105083° I |
Arhitektura i unutrašnjost uredi
Kozarska crkva predstavlja jednobrodnu baziliku veličine 16 × 7 m sa narteksom i polukružnom apsidom. Narteks je podignut kasnije. Crkva je živopisana u drugoj polovini 17. veka, i to samo u srednjem delu: na južnom i severnom zidu u njihovim gornjim zonama i u zasvedenom delu naosa. Ovaj živopis radili su verovatno srpski provincijski slikari nevisokog ranga. Naime, u tom slikarstvu „su kolorističke vrednosti potisnute, i samo na mahove izbijaju ispred crteža, kao daleki odjek stari vizantijskih majstora”. Ipak, i pored naivne obrade fresaka, slikari u ovom manastiru poseduju likovne kvalitete na freskama vredne pažnje. Najbolji rezultati su dati na jevanđelistima i kod nekih portreta arhijereja u oltarskom delu prostora. Sem ovih, postoji i drugi sloj fresaka koje su se pojavile ispod kompozicije Hrista kada je ispucao zid naosa usled potiska trema.[3]
Crkveni ikonostas rađen je skoro čitavih sto godina posle živopisa i njegova umetnička vrednost je ispod vrednosti fresaka. Međutim, u crkvi je nađena i ikona Svetog Nikole veličine 30 × 22 cm sa grčkom signaturom. Bila je bačena u ispod peći u konaku i tako oštećena. I pored toga, ona pokazuje izvanredne kolorističke kvalitete i talenat autora, za koga se veruje da je Grk iz druge polovine 16. veka.[4]
Znamenitost crkve je i metalni putir širokog kratera i postolja. Krater je spolja plastično obrađen sa razigranom strukturom floralnih elemenata koji su raspoređeni u simetrične zone i okružuju celu posudu.[4]
U oltarskoj apsidi, u jednoj rupi ispod prozora, nađeno je srebrno postolje od krsta. Na njemu su ugravirana imena darodavaca, među njima i ime Kozarski, koji je verovatno bio glavni ktitor crkve u 17. veku, kako se krst i datira.
Manastir u Kozaru raspolaže i bogatom zbirkom ruskih crkvenih knjiga. Među njima su razna četvorojevanđelja, molitvenici i druge liturgijske knjige sa početka 17. veka i iz druge polovine 18. veka. Ove knjige, koje, s obzirom na njihovu grafičku obradu, imaju i svoju umetničku vrednost, dolazile su manastiru kao darovi iz Rusije.
Uz manastir se pominje i starinska škola. Naime, u porti hrama podignutog u gustoj šumi kraj planinskog potoka postojala je stara crkvena škola koje je po orijentaciji i načinu rada bila umnogome slična školi oraovačkog manastira. I danas u dvorištu crkve stoji čitav niz razvaljenih, ruiniranih i starih konaka u kojima je svojevremeno i škola imala svoj kutak. Sudeći po postolju od krsta na kome su, pored datuma, urezana imena darodavaca, veruje se da i manastirska škola potiče iz 17. veka.[5]
Reference uredi
- ^ Petković, V. (1950). Pregled crvenih spomenika kroz povesnicu srpskog naroda. Beograd: SAN.
- ^ Stojanović, Lj. Stari srpski zapisi i natpisi. str. 415.
- ^ Trajković, Dragoljub (1977). Hranislav Rakić, ur. Iz prošlosti Leskovca i okoline. Leskovac: Narodni muzej.
- ^ a b Nagorni, Dragan. Manastir kozarski (Leskovački zbornik 8 izd.). Leskovac: Narodni muzej.
- ^ Rančić, Dobrivoje. Škola manastirskog metoda Grdelice i njene okoline (Leskovački zbornik 3 izd.). Leskovac: Narodni muzej.
Spoljašnje veze uredi
- Kozarski manastir Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. april 2017)