Čamurlija
Čamurlija je naseljeno mesto u gradskoj opštini Crveni Krst na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Nalazi se u Niškoj kotlini pod Popovom glavom, na oko 7 km severozapadno od centra Niša. Prema popisu iz 2002. bilo je 546 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 566 stanovnika).
Čamurlija | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Nišavski |
Grad | Niš |
Gradska opština | Crveni Krst |
Stanovništvo | |
— 2011. | 554 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 43° 22′ 00″ S; 21° 50′ 30″ I / 43.366666° S; 21.841666° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 308 m |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 018 |
Registarska oznaka | NI |
Istorijat uredi
Ostatak rimskog kastela ukazuje na antičku naseljenost seoskog prostora, ali nedostatak kasnijih nalaza ili podataka ukazuje na mogućnost da Čamurlije nije bilo u slovenskom srednjovekovnom periodu ili je, možda, egzistirala pod nekim drugim imenom. Zvanični podaci o Čamurliji nisu dostupni ni iz turskog perioda. Sama reč "Čamurlija" na turskom znači "blato" što ukazuje na nekadašnji izgled sela. Kroz centar sela je proticao potok sa izvorom u komrenskim livadama a po predanju starosedelaca u centru sela je postojao i zapušteni izvor veoma kvalitetne vode za piće koga su nekada čak i rimljani koristili. Prva porodica koja se doselila pokraj samog izvora je odbegla porodica Peše iz obližnjeg sela Brenica u drugoj polovini 18. veka gde je zatekao samo starosedeoca Voina. Odbegli od turskoga zuluma, Peša je sa suprugom Jelicom i sinom Stanojom, pokraj izvora sagradio sebi kolibu i odmah zatim, kako ga turci ne bi legitimisali, krenuo da slavi novu slavu prepodobnog Alimpije Stolpnika (9. decembar po novom kalendaru).
Stanoja Pešić se oženio sa Stamenom posle čega je nastala brojna familija Pešić (sinovi: Milisav (Borisav)7 domaćinstava, Ignjat i Aleksa i kćeri Nedelja (udata u selu Katun) i druga kćer udata u selu Mezgraja)). U vreeme srpske pobune, u drugoj polovini 19. veka, prilikom uzimanja hrane od lokalnog stanovništva, od starog Stanoja su tadašnji srpski pobunjenici oduzeli dva vola a Stanoja pogubili na kućnome pragu. Stanoja je znao da brojnu nejač bez makar jednog vola neće ishraniti. Preklinjao je i molio pobunjenike da mu ne uzimaju oba vola već samo jednog. Jednog vola mogao bi u oranju da "pari" sa komšijskim i tako preživi teške dane. Žaleći se komandantu da su njegovi ljudi počinili strašan zločin, hrabroj baba Stameni Pešić komandant poklanja 3 dukata muža da sahrani i naređuje oba vola da joj vrate.
Početkom 19. veka na obodima sela Čamurlija doseljeno je nekoliko porodica romske nacionalnosti koje su asimilacijom prešle u srpsku pravoslavnu veru. Jedna porodica roma se doselila iz okoline Leskovca a druga iz okoline Prokuplja. Popisa i zvaničnih podataka nije bilo sve do perioda buna u prvoj polovini 19. veka i oslobođenja 1877. godine kada je Čamurlija imala oko 25, mahom zadružnih domaćinstava. To su bila domaćinstva starosedeoca Voina, familije Pešić, zatim doseljenih familija Mančić iz sela Zlokućane (okoline Pirota), familije: Aranđelović, Kocić, Stanković i Ilić.
Izvor pitke vode u centru sela je imao vitalno važnu funkciju za sve žitelje sela. Pošto u selu nije bilo vodovoda svi meštani su se pitkom vodom snabdevali sa seoske česme. Prvobitna česma je nastala pred sam kraj turske okupacije, oko 1870. Turci su od neuređenog izvora napravili tri prelivne cevi ozidane kamenom a sadašnju seosku česmu i poilo od betona za krupniju stoku renovirala je narodna vlast oko 1948. Sredinom 1974. godine meštani donje mahale samoorganizovano dovode prvi vodovod do sopstvenih domaćinstava a 1978. ostatak meštana drugi vodovod iz podnožja Popove Glave, što je značajno uticalo na životni standard svih žitelja sela. Godine 1979. manji broj doseljenih lica samoorganizovanjem, do svojih domova je doveo i treći vodovod. Zbog nezainteresovanosti meštana, ne investiranja u održavanje sistema vodosnabdevanja, sva tri vodovoda i najstariji izvor kod seoske česme su zapušteni i nisu više u funkciji. Svi meštani su prikačeni na gradsku mrežu vodosnabdevanja.
Inače standard građana i jačanje sela je naglo počelo posle oslobođenja od Turaka napuštajući postepeno naturalne i prelazeći na tržišne oblike privređivanja, s primarnom orijentacijom na ratarstvo i stajsko stočarstvo. Ranoj orijentaciji na gradsko zapošljavanje i dopunsko mešovitu privredu, još u periodu između dva svetska rata, doprinela je relativna blizina industrije i grada Niša. Posle Drugog svetskog rata većina domaćinstava naročito od 1955/60. godine, orijentisala se na radnička zanimanja, ali ne napuštajući obradu zemlje i uzgoj stoke. Bilo je par izuzetaka tako da po popisu iz 1971. u Čamurliji je živelo 19 poljoprivrednih, 74 mešovita i 8 nepoljoprivrednih domaćinstava. Pored starosedeoca, Čamurlija je postala privlačna i za useljavanje industrijskih radnika, koji su došli u Niš iz udaljenih krajeva Jugoslavije. Blizina grada, međunarodnog aerodroma, raskrsnice međunarodnih autoputeva, odlične infrastrukture i živopisni izgled šumovite prirode, blagotvorno strujanje čidstog sokobanjskog vazduha i spokojni mir i izolovanost od gradske buke, od 1970/75. godine naselje privlači pažnju niških vikendaša, koji otkupljuju manje posede za odmor i bavljenja proizvodnom rekreacijom.
Pred sam kraj NATO agresije 1999. porušeno je kompletno domaćinstvo porodice Pešić Ljubomira i dva stambena objekta u porodicama Mančić pri čemu su poginule dve osobe (Vukica i Dušan). U vreme zločinačke NATO agresije, ispod Popove Glave u reonu mesta zvanog "Bašnjačko" jedan vojnik je poginuo o čemu svedoči spomen obeležje koje je u njegovu slavu čitavo selo podiglo.
Saobraćaj uredi
Do Čamurlije se može doći drumskim saobraćajem iz više pravaca savremenih autoputeva. Koridor 10 sa južnim i sa istočnim krakom se spaja u neposrednoj blizini sela. Međunarodni Aerodrom Konstantin Veliki Niš od naselja je udaljen samo 3 km regionalnog puta. Tokom celog dana postoje brojne linije mesnog autobuskog saobraćaja a blizina naselja sa gradom dozvoljava odličnu pokrivenost taksi vozilima.
Demografija uredi
Krajem 19. veka (1895) Čamurlija je manje selo sa 33 domaćinstva i 224 stanovnika.
U naselju Čamurlija živi 457 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,3 godina (40,6 kod muškaraca i 44,0 kod žena). U naselju ima 151 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,67.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).
|
|
m | ž |
|||
? | 1 | 1 | ||
80+ | 4 | 7 | ||
75—79 | 12 | 15 | ||
70—74 | 10 | 10 | ||
65—69 | 14 | 15 | ||
60—64 | 16 | 14 | ||
55—59 | 14 | 13 | ||
50—54 | 27 | 16 | ||
45—49 | 23 | 29 | ||
40—44 | 12 | 15 | ||
35—39 | 15 | 21 | ||
30—34 | 18 | 19 | ||
25—29 | 20 | 17 | ||
20—24 | 26 | 14 | ||
15—19 | 19 | 18 | ||
10—14 | 9 | 17 | ||
5—9 | 23 | 14 | ||
0—4 | 14 | 14 | ||
Prosek : | 38,8 | 40,5 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 231 | 56 | 159 | 12 | 3 | 1 |
Ženski | 224 | 30 | 158 | 30 | 6 | 0 |
UKUPNO | 455 | 86 | 317 | 42 | 9 | 1 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 108 | 7 | 0 | 0 | 50 |
Ženski | 48 | 7 | 0 | 0 | 17 |
UKUPNO | 156 | 14 | 0 | 0 | 67 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 0 | 13 | 15 | 3 | 9 |
Ženski | 0 | 0 | 6 | 1 | 3 |
UKUPNO | 0 | 13 | 21 | 4 | 12 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 1 | 6 | 1 | 2 |
Ženski | 0 | 0 | 1 | 3 | 7 |
UKUPNO | 0 | 1 | 7 | 4 | 9 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 0 | 0 | 0 | 1 | |
Ženski | 3 | 0 | 0 | 0 | |
UKUPNO | 3 | 0 | 0 | 1 |
Reference uredi
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Literatura uredi
- Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995.g. str. 293.