Češka književnost

Češka književnost, koja počinje kada i pismenost na češkom jeziku,[1] nastala je pod uticajem reformatorskog i nacionalnog pokret pod vođstvom Jana Husa, a kasnije pokreta češke braće sa Janom Amosom Komenskim.[2] Posle 1620. godine kada su Češkom zagospodarili Habzburgovci, nastao je period nepovoljnih okolnosti za književni razvoj. Do promena je došlo pod uticajem reformi cara Jozefa II, kada je stvarao jedan od najistaknutijih čeških književnika Jozef Jungman. Uoči 1848. godine u češkoj književnosti oseća se uticaj zapadnoevropskog romantizma (Božena Njemcova, Jan Neruda), kao i politička tematika. Češkoj književnosti poslednje dve decenije XIX veka najjači pečat dao je Jaroslav Vrhlicki. Po stvaranju Republike Čehoslovačke, češka književnost se razvija pod uticajem zapadnoevropskih književnosti (P. Bezruč, O. Bžezina, A. Sova). Svetski ugled stekli su Karel Čapek, Jaroslav Hašek, dramski pisac František Langer, pesnici Vićeslav Nezval, Jirži Volker i Jozef Hora. Posle 1945. godine u češkoj književnosti dominira socijalistički realizam, a zatim slede traganja u smeru tzv. humanističkog socijalizma. Savremenu češku književnost reprezentuju, pre svega, lirika Vladimira Holana, Jaroslava Sajferta, pripovedači Bohumil Hrabal, Milan Kundera, Jozef Škvorecki, dramski pisci Pavel Kohout, Vaclav Havel i drugi.

Ljubavna pesma kralja Vaclava: slika prema knjizi V. Henka, Stara kompozicija, 1823.
Biblioteka Strahov

Srednjolatinska dela

uredi
 
Pisac i istoričar Kozma

Bohemija je hristijanizovana krajem 9. do 10. veka, a najranija pisana dela povezana sa kraljevstvom Bohemija su srednjolatinska dela napisana od 12. do 13. veka (sa izuzetkom latinske Legende o hrišćanima, navodno iz 10. veka, ali sumnjive autentičnosti). Najveći deo dela iz ovog perioda su hronike i hagiografije. Boemske hagiografije se fokusiraju isključivo na boemske svece (Sv. Ljudmila, Vaclava, Prokopije, Ćirilo i Metodije i Adalbert), iako su brojne legende o boemskim svecima pisali i strani autori. Najvažnija hronika tog perioda je Chronica Boemorum (Boemska hronika) od Kozme, iako svojim temama pristupa imajući na umu tadašnju savremenu politiku i pokušaje da se legitimiše vladajuća dinastija. Kozmino delo je ažuriralo i proširivalo nekoliko autora u drugoj polovini 12. i tokom 13. veka.

 
Dalimilova hronika

Tokom prve polovine 13. veka, Premislidski vladari Češke proširili su svoj politički i ekonomski uticaj na zapad i došli u kontakt sa političkim i kulturnim kraljevstvima zapadne Evrope. Ova kulturna razmena bila je očigledna u književnosti kroz uvođenje nemačke dvorske poezije, ili Minesanga, u drugom delu 13. veka. Međutim, nakon ubistva Vaclava III i kasnijih previranja u kraljevstvu 1306. godine, češki plemići su se udaljili od nemačke kulture i tražili književnost na svom maternjem jeziku. Uprkos tome, nemački je ostao važan književni jezik u Bohemiji sve do 19. veka. Ova nova literatura na češkom jeziku sastojala se uglavnom od epske poezije dve vrste: legende i viteškog epa, obe zasnovane na apokrifnim pričama iz Biblije, kao i na hagiografskim legendama ranijih perioda. U ovom periodu prvi put je razvijena i proza: administrativni i nastavni tekstovi, što je zahtevalo razvoj obimnijeg i specijalizovanijeg rečnika; iz ovog vremena potiču prvi češko-latinski rečnici. Obimne hronike, od kojih su najupečatljiviji primeri Dalimilova hronika i Chronicon Aulae Regiae (Zbraslavska hronika), napisana je i umetnička proza (npr. Smil Flaška iz Pardubića i Johanes fon Saz).

Reformacija

uredi

Husitska revolucija iz 15. veka stvorila je definitivan prekid u književnoj evoluciji češke književnosti i formira svoju zasebnu istoriju unutar češke književnosti. Glavni cilj ove literature bio je da saopšti i argumentuje određenu versku doktrinu, a njen oblik je uglavnom bio proza. Teološki spis Jana Husa prvi put se javlja početkom 15. veka; pisao je najpre na latinskom, kasnije na češkom, i ova podela je ostala i tokom većeg dela kasnijeg perioda: poezija i intelektualna proza koristile su prvenstveno latinski jezik, dok je popularna proza pisana na češkom ili nemačkom. Husovi spisi se fokusiraju na tehnička, teološka pitanja; međutim, on je objavio skup svojih čeških propovedi i stvorio pravila ortografije i gramatike koja će se koristiti za stvaranje osnova modernog češkog u 17. i 18. veku.[3][4] Od književnih dela radikalne taboritske frakcije ostali su samo fragmenti – to su uglavnom bile latinske apologije koje su branile taboritske doktrine (Mikulaš Biskupec iz Pelhrimova, Petr Čelčicki). Uopšteno govoreći, Husitski spisi su se razlikovali od prethodne ere po fokusiranju na društvena pitanja – njihovu publiku činili su niži i niži srednji slojevi. Napisana su i dela koja brane katolicizam i napadaju husite utrakviste, a jedan primer su dela Jana Rokikana. Husitski period je razvio i žanr čeških religioznih pesama kao zamenu za latinske himne i liturgiju, npr. Jistebnička postava, Jistebnički slavopoji.

Nakon izbora Đorđa od Podebradija na češki presto nakon husitskih ratova,[5] novi kulturni talas zahvatio je Češku. Humanizam je u klasicima antike video ideal za književnost i kulturu. Glavna odlika književnosti ovog perioda je nadmetanje između katolika koji pišu na latinskom, npr. Bohuslav Hasištejnski iz Lobkovice i Jan Dubravius) i protestanti koji pišu na češkom, npr. Viktorin Kornel iz Všehrdija i Vaclav Hajek. Nova književna sredstva podstakla su naučnike, npr. Veleslavin, da konstruiše složeniju gramatičku strukturu, zasnovanu na latinici, kao i priliv pozajmljenica. Gutenbergova štamparija učinila je knjige i pamflete pristupačnijim, što je polako menjalo status književnosti u društvu.

Reference

uredi
  1. ^ „Czech language”. www.britannica.com. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 6. 1. 2015. 
  2. ^ Agnew, Hugh LeCaine (1994). Origins of the Czech National Renascence. University of Pittsburgh Press. ISBN 978-0-8229-8549-5. 
  3. ^ Betts, R. R. (april 1947). „The place of the Czech reform movement in the history of Europe”. The Slavonic and East European Review. 25 (65). 
  4. ^ Brown, M. T. (2013). John Blahoslav – Sixteenth-Century Moravian Reformer Transforming the Czech Nation by the Word of God. Bonn: Verlag für Kultur und Wissenschaft. ISBN 978-3-86269-063-3. 
  5. ^ „The Royal Route”. Královská cesta. Arhivirano iz originala 24. 9. 2019. g. Pristupljeno 11. 7. 2013. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi