Činjenica

Изјава која је доследна са стварношћу или може бити доказана доказом

Činjenica je izjava koja pokazuje da se neka pojava ili događaj stvarno dogodio.[1] Prilikom utvrđivanja činjenice nužan je objektivan pristup, koji u nauci mora biti potkrepljen egzaktnim dokazom. U filozofiji, nužna je racionalna metoda, uz nepristrano preispitivanje, bez uplitanja verovanja. U utvrđivanju činjenica, ne sme se mešati lični stav ili bilo koja predrasuda. Jedni od primera činjenica su: „Zemlja je planeta”, „Sunce je zvezda” itd.

Knjige nefikcije u jednoj danskoj biblioteci, police označene rečju „fakta“, na danskom „činjenice“.

Filozofija uredi

U filozofiji, koncept činjenice se razmatra u epistemologiji i ontologiji. Pitanja objektivnosti i istine usko su povezana sa pitanjima činjenica. „Činjenica“ se može definisati kao nešto što je slučaj — to jest, stanje stvari.[2][3]

Činjenice se mogu shvatiti kao informacije koje čine istinitu rečenicu istinitom.[4] Činjenice se takođe mogu shvatiti kao one stvari na koje se odnosi istinita rečenica. Izjava „Jupiter je najveća planeta u Sunčevom sistemu“ govori o činjenici da je Jupiter najveća planeta u Sunčevom sistemu.[5]

Prepiska i povratni argument uredi

Verzija korespondentne teorije istine Paskala Engela objašnjava da ono što čini rečenicu istinitom jeste da ona odgovara činjenici.[6] Ova teorija pretpostavlja postojanje objektivnog sveta.

Argument povratnosti tvrdi da pokazuje da sve istinite izjave predstavljaju istu stvar — vrednost istine je istina. Ako ovaj argument važi, a činjenice se uzimaju kao ono što predstavljaju istinite izjave, onda se dolazi do kontraintuitivnog zaključka da postoji samo jedna činjenica — istina.[7]

Složene činjenice uredi

Svaka netrivijalna istinita izjava o stvarnosti je nužno apstrakcija sastavljena od kompleksa objekata i svojstava ili odnosa.[8] Na primer, činjenica opisana istinitom tvrdnjom „Pariz je glavni grad Francuske“ implicira da postoji takvo mesto kao što je Pariz, postoji takvo mesto kao što je Francuska, postoje stvari kao što su glavni gradovi, kao i da Francuska ima vladu, da vlada Francuske ima moć da definiše svoj glavni grad, i da je francuska vlada izabrala Pariz da bude glavni grad, da postoji nešto kao mesto ili vlada, i tako dalje. Proverljiva tačnost svih ovih tvrdnji, ako su same činjenice, može se poklopiti da bi stvorila činjenicu da je Pariz glavni grad Francuske.

Poteškoće se, međutim, javljaju u pokušaju da se identifikuju sastavni delovi negativnih, modalnih, disjunktivnih ili moralnih činjenica.[9]

Nauka uredi

Definicija naučne činjenice se razlikuje od definicije činjenice, jer podrazumeva znanje. Naučna činjenica je rezultat ponovljivog pažljivog posmatranja ili merenja (eksperimentisanjem ili drugim sredstvima), koji se takođe naziva empirijski dokaz. One su centralne za izgradnju naučnih teorija. Različiti oblici posmatranja i merenja dovode do fundamentalnih pitanja o naučnom metodu, te obimu i validnosti naučnog zaključivanja.

U najosnovnijem smislu, naučna činjenica je objektivna i proverljiva opservacija, za razliku od hipoteze ili teorije, koja ima za cilj da objasni ili protumači činjenice.[10]

Različiti naučnici su ponudili značajna poboljšanja ove osnovne formulacije. Filozofi i naučnici pažljivo prave razliku između: 1) stanja stvari u spoljašnjem svetu i 2) tvrdnji o činjenicama koje se mogu smatrati relevantnim u naučnoj analizi. Termin se u filozofiji nauke koristi u oba značenja.[11]

Naučnici i klinički istraživači u društvenim i prirodnim naukama pisali su o brojnim pitanjima i teorijama koje se nameću u pokušaju da se razjasni fundamentalna priroda naučnih činjenica.[12] Relevantna pitanja pokrenuta ovom istragom uključuju:

  • proces kojim „utvrđena činjenica“ postaje priznata i prihvaćena kao takva;[13]
  • da li se i u kojoj meri „činjenica“ i „teorijsko objašnjenje“ mogu smatrati zaista nezavisnim i odvojivim jedno od drugog;[14][15]
  • u kojoj meri na „činjenice“ utiče puki čin posmatranja;[15] i
  • u kojoj meri su činjenični zaključci pod uticajem istorije i konsenzusa, a ne strogo sistematske metodologije.[16]

Naučni metod uredi

Osim fundamentalnog istraživanja prirode naučnih činjenica, ostaju praktična i društvena razmatranja o tome kako se činjenice istražuju, utvrđuju i potkrepljuju pravilnom primenom naučnog metoda.[17] U naučne činjenice se generalno veruje nezavisno od posmatrača: bez obzira ko izvodi naučni eksperiment, svi posmatrači se slažu oko ishoda.[18] Pored ovih razmatranja, postoje društvene i institucionalne mere, kao što su recenzije i akreditacija, koje imaju za cilj da promovišu tačnost činjenica (između ostalog) u naučnim studijama.[19]

Pravo uredi

U većini jurisdikcija opšteg prava, opšti koncept i analiza činjenica odražavaju osnovne principe jurisprudencije i podržavaju nekoliko dobro uspostavljenih standarda.[20][21] Stvari zapravo imaju različite formalne definicije u jurisdikcijama običajnog prava.

Ovim je obuhvaćeno:

  • element potreban u pravnim iznošenjima dokaza da bi se dokazao razlog za tužbu;[22][23]
  • utvrđivanja onoga ko je utvrdio činjenice nakon ocene prihvatljivih dokaza izvedenih na suđenju ili raspravi;[24]
  • potencijalni osnov reverzibilne greške prosleđen u žalbenom postupku apelacionom sudu;[25] i
  • bilo koje od različitih stvari koje podležu istrazi od strane zvaničnih organa da bi se utvrdilo da li je krivično delo izvršeno i da bi se utvrdila krivica.[26]

Reference uredi

  1. ^ Rečnik srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska. 2011. str. 1485. 
  2. ^ "A fact, it might be said, is a state of affairs that is the case or obtains." – Stanford Encyclopaedia of Philosophy. States of Affairs
  3. ^ See Wittgenstein, Tractatus Logico-Philosophicus, Proposition 2: What is the case—a fact—is the existence of states of affairs.
  4. ^ "A fact is, traditionally, the worldly correlate of a true proposition, a state of affairs whose obtaining makes that proposition true." – Fact in The Oxford Companion to Philosophy
  5. ^ Alex Oliver, Fact, in Craig, Edward (2005). Shorter Routledge Encyclopedia of Philosophy. Routledge, Oxford. ISBN 0-415-32495-5. 
  6. ^ Engel, Pascal (2002). Truth. McGill-Queen's Press – MQUP. ISBN 0-7735-2462-2. 
  7. ^ Davidson, Donald (1984). Truth and Interpretation. Clarendon Press, Oxford. ISBN 0-19-824617-X. 
  8. ^ "Facts possess internal structure, being complexes of objects and properties or relations" Oxford Companion to Philosophy
  9. ^ Fact, in The Oxford Companion to Philosophy, Ted Honderich, editor. (Oxford, 1995) ISBN 0-19-866132-0
  10. ^ Gower, Barry (1997). Scientific Method: A Historical and Philosophical Introduction. Routledge. ISBN 0-415-12282-1. 
  11. ^ Ravetz, Jerome Raymond (1996). Scientific Knowledge and Its Social Problems. Transaction Publishers. ISBN 1-56000-851-2. 
  12. ^ (Gower 1996)
  13. ^ (see e.g., Ravetz, p. 182 fn. 1)
  14. ^ Ravetz, str. 185
  15. ^ a b Gower, str. 138
  16. ^ Gower, str. 7
  17. ^ Ravetz p. 181 et. seq. (Chapter Six: "Facts and their evolution")
  18. ^ Cassell, Eric J. The Nature of Suffering and the Goals of Medicine Oxford University Press. Retrieved 16 May 2007.
  19. ^ (Ravetz 1996)
  20. ^ Estrich, Willis Albert (1952). American Jurisprudence: A Comprehensive Text Statement of American Case Law. Lawyers Co-operative Publishing Company. 
  21. ^ Elkouri, Frank (2003). How Arbitration Works. BNA Books. str. 305. ISBN 1-57018-335-X. 
  22. ^ Bishin, William R. (1972). Law Language and Ethics: An Introduction to Law and Legal Method . Foundation Press. str. 277. Original from the University of Michigan Digitized 2006. 
  23. ^ The Yale Law Journal: Volume 7. Yale Law Journal Co. 1898. 
  24. ^ Per Lord Shaw of Dunfermline, Clarke v. Edinburgh and District Tramways Co, 1919 S.C.(H.L.) 35, at p 36.
  25. ^ Merrill, John Houston (1895). The American and English Encyclopedia of Law. E. Thompson. Original from Harvard University Digitized 2007. 
  26. ^ Bennett, Wayne W. (2003). Criminal Investigation. Thomson Wadsworth. ISBN 0-534-61524-4. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi