Čuang Ce (knjiga)

Čuang Ce je taoistički spis nazvan po kineskom filozofu Čuang Ceu. Knjiga je napisana posle njegove smrti, a sadrži interpretaciju njegovog učenja.[1]

Veruje se da je knjigu sastavio Kuo Hsijang, veliki komentator Čuang Cea iz 3. veka.[1] Knjiga je zbirka taoističkih spisa, iz različitih faza razvoja taoizma. Nije utvrđeno šta je pisao sam Čuang Ce, ali se uglavnom smatra da poglavlja koja predstavljaju misao treće faze taoizma, predstavljaju filozofiju samog Čuang Cea.[1]

Sadržaj uredi

Prvo poglavlje se zove »Srećni izlet«, a drugo »O jednosti stvari«. U „Srećnom izletu“ se govori o različitim stepenima sreće. Tako slobodan razvoj ljudske prirode može voditi relativnoj sreći, dok se apsolutna sreća postiže višim razumevanjem prirode stvari. Zarad rasta i razvoja, potrebno je slobodno ispoljavanje unutrašnje prirode stvari, koja se naziva Te i proističe neposredno iz Tao-a. Te je ono što nas čini onim što jesmo. Sva bića su srećna kada se njihov Te, ili njihova priroda, potpuno i slobodno ispoljava i razvija.[1]

U knjizi Čuang Ce suprotstavlja ono što je prirodno onome što je čovekovo. Sleđenje prirodnog, izvor je vaskolike sreće i dobrote, dok je sleđenje onoga što je čovekovo izvor vaskolikog bola i zla.


Razna stvorenja su po svojoj prirodi različita, pa ni njihove prirodne sposobnosti nisu iste. Međutim, zajedničko im je da su podjednako srećna kad slobodno ispoljavaju svoju prirodnu sposobnost. Tako „srećni izlet“ prenosi priču o velikoj i maloj ptici, čije su sposobnosti sasvim različite. Dok jedna leti hiljadama milja, druga jedva može dospeti sa drveta na drvo, pa ipak su obe srećne čineći ono što mogu da čine. Čuang Ce zaključuje da ne postoji jednoobraznost prirode stvari, a nametanje jednoobraznosti može samo doneti patnju:


Međutim, upravo svrha svih zakona, morala, institucija i vlada jeste uspostavljanje jednoobraznosti i ukidanje razlika. Ljudi koji pokušavaju da sprovedu ovu jednoobraznost mogu imati sasvim dobre namere, što situaciju samo čini još tragičnijom.


Čuang Ce se žestoko suprotstavlja upravljanju putem formalnog mehanizma države i smatra da je najbolji način upravljanja neupravljanje.[1] On kaže:


Ako vladar ne ostavi ljude na miru, već pokuša da njima vlada pomoću zakona i institucija, prirodno postaje nešto veštačko, što Čuang Ce naziva „preovladavanjem onog što je od prirode onim što je čovekovo“, čiji plod mogu biti jedino beda i nesreća.[1]

Izvori uredi

  1. ^ a b v g d đ Fung Ju-Lan, Istorija kineske filozofije, Nolit, Beograd, 1977. pp. 124–138.

Literatura uredi

  • Fung Ju-Lan, Istorija kineske filozofije, Nolit, Beograd, 1977.

Spoljašnje veze uredi

  • (jezik: engleski) Zhuangzi dvojezična kinesko-engleska verzija (prevod James Legge)
  • (jezik: engleski) The Zhuangzi (prevod Nina Correa)
  • (jezik: engleski) The Chuang-tzu (prevod Lin Yutang)