Čukotko-kamčatski jezici
Čukotsko-kamčatski jezici je jezička porodica prisutna na krajnjem severoistoku Sibira.
Ponekad se ova porodica jezika tipološki i geografski klasifikuje kao deo paleosibirske grupe jezika. Ova klasifikacija je sveobuhvatna i obuhvata sve jezike kojima se govorilo u Sibiru pre širenja tunguskih i turkijskih jezika.
Jezici uredi
Čukotsko-kamčatski jezici se dele na dve podgrupe, na čukotsku i kamčatsku:[1] Čukotski ili čukotsko-korjački jezici (severni ogranak):
- Čukčijski jezik (ili čukotski ili luoravetlanski)
- Korjački jezik
- Aliutorski jezik
- Kerečki jezik
Kamčatski ili itelmenski jezici (južni ogranak):
- Itelmenski jezik (ili zapadnoitelmenski)
- Istočnoitelmenski jezik †
- Južnoitelmenski jezik †
Svi jezici ove porodice su ugroženi. U najboljem položaju je Čukčijski.
Veze sa drugim jezicima uredi
Nema konkretnih dokaza da su čukotsko-kamčatski jezici genetski povezani sa nekim drugim jezikom ili nekom drugom jezičkom porodicom. Ova porodica se neretko smatra delom tzv. paleosibirske jezičke porodice; međutim, termin paleosibirski jezici zapravo predstavlja opšti termin za brojne jezike tog područja za koje nije utvrđeno poreklo, a za koje se pretpostavlja da su do širenja turkijskih i tunguskih jezika činili najrasprostranjenije jezike Sibira.
Reference uredi
- ^ Glottolog 2.7. "Chukotko-Kamchatkan"
Literatura uredi
- Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, eds. (2016). "Chukotko-Kamchatkan". Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History.