Šator je rasklopiv i prenosiv zaklon i boravište od platna, asure ili kože pontiranih na kostur od drveta, metala ili kosti. Šatori različitih oblika, razmera i namene upotrebljavaju se od najstarijih vremena u svim delovima sveta.[1]

Razni šatori

Raskošni su bili srednjovekovni evropski šatori četvrtougaonog ili okruglog tlocrta, koji su služili u ratu, lovu ili raznim svečanim prilikama. Nomadska plemena upotrebljavaju šatore još i danas za stanovanje. Osnovni tipovi tih šatora su: kupolasti (vigvam wigwam sevetnoameričkih Indijanaca), konusni (tipi tepee američkih prerijskih Indijanaca), valjkasto-konusnih kožni (jurta iz srednje Azije, šatori sa krovom (Patagonija), kod kojih jedan ili više redova kolaca podupiru podupiru nastrešnicu od napete kože, tkanive ili asure.[2]

Šatori danas služe za vojnička ili turistička logorovanja, kao prodavnice na sajmovima, svlačionice na kupalištima, a šatori velikih dimenzija za cirkuske i sl. predstave.[3]

Oblik šatora koji se zove tipi ili tipi, poznat po svom konusnom obliku i vršnom otvoru za dim, takođe su koristila indijanska plemena i aboridžinski kanadski Indijanci velikih ravnica od davnina, prema različitim procenama od 10.000 godine pre nove ere[4] do 4.000. p. n. e.[5]

Istorija uredi

 
Kožni šatori Rimske armije, prikazani na Trajanovom stubu.

Šatori su korišćeni bar još u ranom gvozdenom dobu.[6] Oni se pominju u Bibliji; na primer, u Postanku 4:20 Javal je opisan kao „prvi koji je živeo u šatorima i uzgajao ovce i koze“. Rimska vojska je koristila kožne šatore, čije kopije uspešno koriste savremeni rekonstruktori.[7] Vremenom su se razvili različiti stilovi, od kojih neki potiču od tradicionalnih nomadskih šatora, kao što je jurta.[8]

Većina vojnih šatora tokom istorije bila je jednostavnog dizajna grebena. Najveći tehnološki napredak bila je upotreba lanenog platna ili platna od konoplje za nadstrešnicu u odnosu na kožu kod Rimljana. Primarna upotreba šatora je i dalje bila da obezbede prenosivo sklonište za mali broj ljudi na terenu.

Do Prvog svetskog rata veći dizajnerska rešenja su bila raspoređena u pozadinskim područjima da bi se obezbedilo sklonište za pomoćne aktivnosti i zalihe.

Upotreba uredi

Šatore koriste za stanovanje nomadi, rekreativni kamperi, vojnici i žrtve katastrofa. Šatori se takođe obično koriste kao nadstrešnice za festivale, venčanja, dvorišne zabave, velike korporativne događaje, pokrivače za iskopavanja (građevinarstvo) i industrijska skloništa.

Tradicionalna uredi

 
Berberski šator u blizini Zagore, Maroko

Šatore su tradicionalno koristili nomadski ljudi širom sveta, kao što su Indijanci, mongolski, turski i tibetanski nomadi i beduini.

Vojska uredi

 
Šator američke vojske sa izgrađenim drvenim ulazom, klima uređajem i vrećama peska za zaštitu. Viktori Baze, Bagdad, Irak (april 2004).
 
Izolirani šator sa grejanjem. Centralni vojni okrug. Sibir.

Vojske širom sveta odavno koriste šatore kao deo svog radnog veka. Vojska preferira šatore zbog njihovog relativno brzog postavljanja i skidanja, u poređenju sa tradicionalnijim skloništima. Jedan od najvećih svetskih korisnika šatora je Ministarstvo odbrane SAD. Ministarstvo odbrane SAD ima stroga pravila o kvalitetu šatora i specifikacijama šatora. Najčešća upotreba šatora za vojsku su privremene kasarne (mesta za spavanje), zgrade DFAC-a (trpezarija), terenski štabovi, objekti za moral, dobrobit i rekreaciju, i bezbednosni kontrolni punktovi. Jedan od najpopularnijih vojnih dizajna koje trenutno koristi Ministarstvo odbrane SAD je šator TEMPER. To je akronim za Tent Expandable Modular PERsonnel. Američka vojska počinje da koristi moderniji šator koji se zove brzo sklapajuće sklonište ili DRASH. To je sklopivi šator sa opremom za klimatizaciju i grejanje.[9]

Rekreativno uredi

Kampovanje je popularan oblik rekreacije koji često uključuje upotrebu šatora. Šator je ekonomičan i praktičan zbog svoje prenosivosti i malog uticaja na životnu sredinu. Ovi kvaliteti su neophodni kada se koriste u divljini.

Hitni slučajevi uredi

Šatori se često koriste u humanitarnim hitnim slučajevima, kao što su rat, zemljotresi i požari. Primarni izbor šatora u humanitarnim hitnim slučajevima su platneni šatori, jer šator od pamučnog platna omogućava funkcionalnu prozračnost dok služi svrsi privremenog skloništa. Šatore koje distribuiraju organizacije poput UNHCR-a proizvode različiti proizvođači, u zavisnosti od regiona gde su šatori raspoređeni, kao i u zavisnosti od namene.

Ponekad, međutim, ova privremena skloništa postanu trajni ili polu-trajni dom, posebno za raseljene ljude koji žive u izbegličkim kampovima ili straćarima koji ne mogu da se vrate u svoj bivši dom i za koje nema dostupnih domova za zamenu.

Beskućništvo uredi

Šatori se sve više koriste kao sklonište za beskućnike u SAD, posebno za one u Kaliforniji, Oregonu i Vašingtonu. Zastupljenost upotrebe kampova je porasla sredinom do kraja 2010-ih. Šatorski gradovi, mesta velikog broja šatora u kojima žive beskućnici i putnici/skitnice, takođe se često nalaze u većim gradovima na jugu, uključujući Ostin u Teksasu, koji je doneo ograničenje na kampove za beskućnike u maju 2021. godine.[10]

Protestni pokreti uredi

Šatori se takođe često korišteni kao mesta i simboli protesta. Godine 1968, Grad vaskresenja je imao stotine šatora koje su postavili aktivisti u borbi protiv siromaštva u Vašingtonu. Tokom 1970-ih i 1980-ih, antinuklearni mirovni kampovi su se raširili širom Evrope i Severne Amerike, sa najvećim kampom samo za žene do sada postavljenim u Grinham Komonu, RAF bazi Sjedinjenih Država u Njuberiju u Engleskoj, u znak protesta protiv krstarećih raketa tokom Hladnog rata. Devedesetih su kampovi u okviru protesta za zaštitu životne sredine bili deo kampanje za Klakvot Saund u Kanadi i drumski protestima u Velikoj Britaniji. Prvi kamp Mreže bez granica održan je u Strazburu 2002. godine, postavši prvi u nizu međunarodnih kampova koji se organizuju i danas. Ostali međunarodni kampovi 2000-ih uključuju okupljanja kontramobilizacije, kao što je Horajzon na G8 skupu 2005. i početak Kampa za klimatsku akciju 2006. Od septembra 2011. šator se koristi kao simbol pokreta Okupiraj,[11][12][13] međunarodnog protestnog pokreta koji je prvenstveno usmeren protiv ekonomske i socijalne nejednakosti. Demonstranti ovog pokreta koriste šatore za stvaranje kampova na javnim mestima u kojima mogu da formiraju zajednice otvorene diskusije i demokratske akcije.

Opšta razmatranja uredi

Tkanina za šator može biti napravljena od mnogih materijala uključujući pamuk (platno), najlon, filc i poliester. Pamuk upija vodu, tako da može postati veoma težak kada je mokar, ali povezano oticanje ima tendenciju da blokira bilo koje sitne rupe, tako da je mokar pamuk vodootporniji od suvog pamuka. Pamučni šatori su često tretirani parafinom da bi se povećala otpornost na vodu. Najlon i poliester su mnogo lakši od pamuka i ne upijaju mnogo vode; sa odgovarajućim premazima mogu biti veoma vodootporni, ali imaju tendenciju da se pogoršavaju tokom vremena usled sporog hemijskog razlaganja izazvanog ultraljubičastim svetlom. Najčešći tretmani za vodootpornost tkanine su impregnacija silikonom, ili poliuretanski premaz. Pošto šivanje pravi sitne rupe u tkanini, šavovi su često zapečaćeni ili zalepljeni kako bi se te rupe blokirale i održala vodootpornost, iako u praksi pažljivo ušiveni šav može biti vodootporan.

Otpor na kišu se meri i izražava kao hidrostatička visina u milimetrima (mm).[14] Ovo ukazuje na pritisak vode potreban da prodre u tkaninu. Jaka kiša ili kiša izazvana vetrom ima veći pritisak od slabe kiše. Stajanje na podlozi povećava pritisak na vodu ispod. Tkanina sa hidrostatičkom glavom od 10000 mm ili manje najbolje se smatra otpornom na tuširanje, pri čemu je 15000 mm obično pogodno za letnje kampovanje. Šatori za korišćenje tokom cele godine uglavnom imaju najmanje 20000 mm; šatori za ekspedicije namenjeni za ekstremne uslove često su ocenjeni na 30000 mm. Tamo gde je navedeno, podloge mogu biti ocenjene za 50000 mm ili više.

Reference uredi

  1. ^ „Priručnik za kampovanje i šatorovanje”. www.klubputnika.org. Arhivirano iz originala 17. 02. 2020. g. Pristupljeno 17. 2. 2020. 
  2. ^ „Une brève histoire des tentes - d'où proviennent les tentes? L'histoire des tentes. - www.turasTv.”. www.turas.tv (na jeziku: francuski). 14. 7. 2018. Arhivirano iz originala 17. 02. 2020. g. Pristupljeno 17. 2. 2020. 
  3. ^ Explorer, Arbor. „Types of Tents: 9 Common Tent Styles for Every Situation | Arbor Explorer”. ArborExplorer (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 17. 02. 2020. g. Pristupljeno 17. 2. 2020. 
  4. ^ „The History Behind Teepee Dwellings”. Teepee Joy. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  5. ^ Wishart, David J. „Tipis”. Encyclopedia of the Great Plains. University of Nebraska. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  6. ^ „A Brief History of Tents - where did tents originate? The History of Tents.”. www.turas.tv (na jeziku: engleski). 2018-07-14. Pristupljeno 2020-02-14. 
  7. ^ „ContuberniumTent”. Legiotricesima.org. Arhivirano iz originala 13. 08. 2017. g. Pristupljeno 2012-11-23. 
  8. ^ Watson, John Forbes (1866). The Textile Manufactures and the Costumes of the People of India (na jeziku: engleski). India Office. 
  9. ^ „The United States Army | About the NSSC”. Natick.army.mil. 2009-10-20. Arhivirano iz originala 29. 11. 2012. g. Pristupljeno 2012-11-23. 
  10. ^ Westervelt, Eric (13. 1. 2020). „Sprawling Homeless Camps — Modern 'Hoovervilles' — Vex California”. NPR. 
  11. ^ Saba, Michael (17. 9. 2011). „Twitter #occupywallstreet movement aims to mimic Iran”. CNN tech. Pristupljeno 17. 9. 2011. 
  12. ^ [Barack Obama, Louis Farrakhan], Anonymous (17. 9. 2011). An Anonymous Message Concerning #occupywallstreet (Internet video). user TheAnonMessage via YouTube. Arhivirano iz originala 2012-02-03. g. 
  13. ^ Adbusters (23. 8. 2011). „Anonymous Joins #OCCUPYWALLSTREET "Wall Street, Expect Us!" says video communique.”. Adbusters. Arhivirano iz originala 9. 10. 2011. g. Pristupljeno 9. 10. 2011. 
  14. ^ „Tent Fabrics Part 2: Waterproof Ratings”. 22. 11. 2015. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi