Што се тиче Јевреја

есеј Марка Твена

Što se tiče Jevreja je kratki esej Marka Tvena iz 1899. godine. Tven je živeo u Austriji tokom 1896. godine i smatrao je da je Habzburško carstvo koristilo Jevreje kao žrtveno jagnje da bi održalo jedinstvo u svom izuzetno raznolikom carstvu.

Što se tiče Jevreja
Prva stranica reprinta iz 1934.
Nastanak i sadržaj
AutorMark Tven
ZemljaSAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delaesej
Izdavanje
IzdavačHarper's Monthly
Datum1899
Broj stranica9
Tip medijaštampano

Pozadina

uredi

Godine 1898. objavio je članak „Uzbuđujuća vremena u Austriji”. Tvenov izveštaj je proizveo nekoliko pisama, a posebno jedan potresan odgovor od jednog Jevreja i američkog advokata koji je Tvena pitao: „Reci mi, dakle, sa svoje tačke gledišta, šta je u tvom umu uzrok. Mogu li američki Jevreji bilo šta da urade da isprave to u Americi ili u inostranstvu? Hoće li tome ikada doći kraj? Da li će Jevreju biti dozvoljeno da živi pošteno, pristojno i mirno kao ostalo čovečanstvo? Šta je postalo sa zlatnim pravilom?[1] Kao odgovor, Tven je napisao „Što se tiče Jevreja“, koji je Harper takođe objavio 1899.

Sadržaj

uredi

U eseju je sadržana izjava da Jevreji nisu učinili svoj deo borbe u američkim oružanim snagama: „On je čest, veran i sposoban oficir u državnoj službi, ali je optužen za nepatriotsku sklonost da stoji pored zastave kao vojnik - poput hrišćanskog kvekera." Međutim, kada su podaci Ministarstva rata otkrili da su američki Jevreji zapravo zastupljeni u nacionalnoj vojsci u većem procentu od njihovog udela u stanovništvu, Tven je povukao i izvinio se.[2] Zatim je promenio u Postskript – Jevrej kao vojnik.[3]

Esej je takođe uključivao pozitivan prikaz jevrejskog naroda, u pogledu njihovog opstanka:

On je napravio čudesnu borbu u ovom svetu, u svim vekovima; i uradio je to sa vezanim rukama iza sebe. Mogao je da bude sujetan prema sebi, i da bude opravdan za to. Egipat, Vavilonija i Persijsko carstvo su se uzdigli, ispunili planetu zvukom i sjajem, zatim izbledeli u snove i preminuli; Grčka i Rim su sledili, i napravili veliku buku, i nestali su; drugi narodi su iznikli i neko vreme visoko držali svoju baklju, ali je ona pregorela, i oni sada sede u sumraku, ili su nestali. Jevrej ih je sve video, sve ih je pobedio, i sada je ono što je uvek bio, ne pokazujući dekadenciju, nikakve starosne slabosti, nema slabljenja svojih delova, nema usporavanja svoje energije, nema otupljenja svog budnog i agresivnog uma. Sve stvari su smrtne osim Jevreja; sve druge sile prolaze, ali on ostaje. Koja je tajna njegove besmrtnosti?[4]

Prijem

uredi

Izraelski naučnik Benet Kravic navodi da bi se Jevreji jednako lako mogli mrzeti iz razloga zbog kojih im se Tven divi. U stvari, Tvenov esej su citirali nacistički simpatizeri 1930-ih. Kravic zaključuje: „Pogrešna logika "Što se tiče Jevreja" i sav filosemitizam vodi ka antisemitskim verovanjima koja potonji nastoji da smanje.[5]

Reference

uredi

Spoljašnje veze

uredi