9. šahovska olimpijada

9. šahovska Olimpijada održana je u Dubrovniku (FNR Jugoslavija) od 20. avgusta do 11. septembra 1950. godine.

9. šahovska olimpijada
Dubrovnik, 1950. godine
Poster sa 9. šahovske Olimpijade u Dubrovniku 1950.
 
 SFRJ
 Argentina
 Zapadna Nemačka
 
Grad: Dubrovnik
Država: FNR Jugoslavija
Datum: 20. avgust 1950. — 11. septembar 1950.
Glavni sudija Hans Kmoh (Austrija)
Broj ekipa 16
Broj igrača 84
Broj partija 480
Turnirski sistem Bergerov sistem
Kriterijumi
za deobu mesta
meč-bodovi
Tempo igre 2,5 sata prvih 40 poteza, dodatak: 1 sat za svakih narednih 16 poteza
Olimpbejs-dot-org izveštaj sa Olimpijade 1950.
Meč Gligorić-Resevski

Učestvovalo je 16 nacionalnih ekipa sa ukupno 84 igrača, od kojih 4 velemajstoradr Maks Eve, Semjuel Reševski, Miguel Najdorf i Savieli Tartakover, uz 23 intermajstora. Manifestacija je organizovana po Bergerovom sistemu, a odigrano je ukupno 480 partija. Tempo igre bio je 2,5 sata za prvih 40 poteza uz dodatak jednog sata za svakih narednih 16 poteza. U slučaju deobe mesta ekipa sa istim ukupnim brojem poena, odlučivali su meč-bodovi. Glavni sudija bio je Hans Kmoh (Austrija).

Čuveni šahovski set figura „Dubrovnik” dizajniran je i izrađen uoči ove olimpijade.

Drugi svetski rat i olimpijska pauza uredi

Šahovska Olimpijada 1950. godine održana je posle 11 godina pauze (prethodna Olimpijada bila je u Varšavi daleke 1939. godine), prvenstveno zbog Drugog svetskog rata, a potom su i neki politički konflikti (blokovska podela i „Hladni rat“) uticali da se održavanje ove sportske manifestacije odloži u baš tako dugačkom vremenskom periodu. Na kraju, na Kongresu FIDE u Salčebadenu (Švedska) 1948. godine delegacija Šahovskog saveza Jugoslavije uputila je svoj zvanični predlog za organizaciju 9. šahovske Olimpijade.

Bojkot uredi

Međutim, održavanje ove šahovske Olimpijade takođe je bilo protkano političkim spletkama. Naime, zbog sukoba Jugoslavije i Informbiroa na političkom planu, delegacija Sovjetskog Saveza usprotivila se ovom predlogu, zapretivši bojkotom, što se na kraju i desilo. Osim Sovjetskog Saveza, na Olimpijadu nisu doputovali ni šahisti iz ostalih država članica Varšavskog ugovora.

Od ostalih šahovskih federacija, odsutni su bili i Englezi pošto se njihov nacionalni šampionat kalendarski podudarao sa vremenom održavanja Olimpijade.

Favoriti za medalje uredi

Nekoliko država smatrano je glavnim favoritima za osvajanje zlata. Tu je bila Jugoslavija, domaćin Olimpijade, koja je imala veoma jaku ekipu. Zatim, ekipa SAD-a bazirala je svoju snagu na iskustvu vrhunskih igrača poput Reševskog i Horovica. Pretendenti za medalju bili su i Argentinci pojačani bivšim Poljakom, Miguelom Najdorfom, i bivšim Nemcem, Hermanom Pilnikom. Dalje, učešće su potvrdili Zapadni Nemci sa svojim podmlađenim timom — uzgred, ovo je u istoriji prvo međunarodno sportsko takmičenje na kom je Nemačka nastupila odvojeno (kao rezultat podele Nemačke posle Drugog svetskog rata između okupacionih sila). Holandija predvođena bivšim svetskim prvakom Eveom takođe je ulazila u obzir za osvajanje medalje. Ostale reprezentacije smatrane su relativno slabijima.

Za vreme trajanja 9. šahovske Olimpijade koja je održana u letnjem periodu, u Dubrovniku su vladale jake vrućine, što je mnogo više odgovaralo ekipama sa mlađim sastavima.

Kola 1—5 uredi

Igre su započele 20. avgusta 1950. godine.

U prvom kolu, Jugoslavija je odlično startovala pobedivši Zapadnu Nemačku (3:1), Holandija i SAD odigrale su nerešeno (2:2) nakon što je Reševski remizirao sa Eveom u jednoj veoma borbenoj Španskoj partiji.[1] Argentina je lako pobedila Peru (3½:0½), dok je kao iznenađenje kola bila maksimalna pobeda Čilea nad Norveškom (4:0). U drugom kolu, Zapadna Nemačka je pobedila oslabljenu Švedsku (bez Štalberga, Štolca i Lundina) sa 4:0, Čileanci su se dobro držali protiv Holanđana (ali su na kraju izgubili rezultatom 1½:2½), SAD su pobedile Italiju (3:1), dok je Jugoslavija pobedila indisponiranu Norvešku (4:0). Derbi trećeg kola bio je susret SAD-a i Argentine, koji je rešen u korist SAD-a (2½:1½) zahvaljujući pobedi Evansa na poslednjoj (četvrtoj) tabli. Čileanci su ponovo napravili iznenađenje oduprevši se favorizovanoj Jugoslaviji (rezultat: 2:2), Holandija je savladala Italiju (3½:0½), a Zapadni Nemci maskimalnim rezultatom Grčku (4:0). Holandija pobeđuje Argentinu u četvrtom kolu (rezultatom 2½:1½; najbolji igrači ove dve reprezentacije, Eve i Najdorf, nisu igrali u ovom kolu). Četvrto kolo u vrhu tabele nije donelo ništa novo — Jugoslavija pobeđuje Švedsku (3:1), Zapadna Nemačka savladava Francusku (3:1), a istovetnim rezultatom (3:1) završava se susret šahista SAD-a i Danske. U petom kolu, 1. i 2. tabla reprezentacije Zapadne Nemačke uspešno izbegavaju poraz u meču protiv manje iskusne reprezentacije Perua (2:2 nakon što je Peru vodio 0:2 zahvaljujući pobedama na nižim tablama), dok Jugoslavija maksimalnim rezultatom (4:0) pobeđuje Grčku. SAD su savladale Belgiju minimalnim učinkom od 2½:1½, dok su Argentina (protiv Italije) i Holandija (protiv Danske) ostvarile produktivne pobede (oba rezultata 3½:0½).

Posle petog kola u vođstvu se našla reprezentacije Jugoslavije sa 16 poena, dok su je pratile Holandija i Zapadna Nemačka sa po 14, SAD i Argentina sa po 13 poena itd.

Kola 6—10 uredi

Iznenađenje šestog kola bila je (doduše minimalna) pobeda Belgije nad Holandijom (2½:1½). Minimalne pobede takođe su ostvarile Zapadna Nemačka (protiv Austrije) i SAD (protiv Finske). Najubedljiviju pobedu u šestom kolu postigla je vodeća reprezentacija, ekipa Jugoslavije (protiv Francuske, 3½:0½), a ubedljivi su bili i Argentinci (protiv Čilea 3:1). U sedmom kolu dolazi do derbija SAD protiv Zapadne Nemačke, koji je odlučen u korist SAD-a rezultatom 2½:1½. Argentina protiv Danske, i Jugoslavija protiv Perua, pobeđuju istovetno — maksimalnim rezulatima 4:0, dok Holandija samo remizira sa Finskom (2:2), a u sledećem, osmom kolu gubi protiv čvrstih Zapadnih Nemaca (1:3). Potom Jugoslavija deli poene sa Austrijom (2:2, reprezentativac Jugoslavije Stojan Puc gubi partiju od Austrijanca Lamberta, dok dr Trifunović pobeđuje Paldu), a Argentina protiv Belgije, kao i SAD protiv Norveške, ostvaruje maksimalnu pobedu od 4:0. U devetom kolu vodile su se velike bitke između Jugoslavije i SAD, koje časno remiziraju (2:2) iako nijedna od četiri partije nije završena remijem. Holandija se oporavila maksimalnom pobedom protiv Norveške (4:0), Zapadna Nemačka je savladala Italiju sa 3:1, kao i Argentina ekipu Finske (2½:1½). Zatim, u 10. kolu dolazi do dva derbija, ali se na turnirskoj tabeli ništa značajnije ne menja — Zapadna Nemačka igra nerešeno 2:2 protiv Argentine, a u drugom derbiju Jugoslavija minimalnim rezultatom 2½:1½ pobeđuje Holandiju. Istim rezultatom, SAD pobeđuje Švedsku. Ta pobeda mogla je biti i ubedljivija da američki majstor Džordž Kramer u Francuskoj odbrani nije bespotrebno forsirao napraviši seriju nekorektnih žrtava, i na kraju izgubio od mnogo manje poznatog švedskog šahiste Nilsa Berkvista (šved. Nils Bergkvist).[2]

Na tabeli posle 10. kola vodi Jugoslavija sa 30 poena, a slede Argentina sa 28½, SAD sa 26½, Zapadna Nemačka sa 26, Holandija sa 24 poena itd.

Kola 11—14 uredi

U 11. kolu lider na tabeli Jugoslavija pobeđuje Italiju sa maksimalnih 4:0, neznatno povećavajući razliku u odnosu na Argentinu, koja ostvaraje neznatno slabiji rezultat pobedivši Norvešku sa 3½:0½. Reprezentativci SAD-a očekivano su pobedili Grčku (3½:0½), Zapadna Nemačka savladala je Dansku (3:1), dok je favorizovana Holandija odigrala nerešeno 2:2 protiv Švedske. U 12. kolu dolazi do derbija vodećih na tabeli Jugoslavije i Argentine, do meča koji bi mogao odlučiti o zlatu (u naredna tri poslednja kola obe reprezentacije po rasporedu takmičenja imale su za protivnike dosta slabije protivnike). Argentina je minimalnim rezultatom (2½:1½) pobedila domaćina Jugoslaviju, a glavno poprište borbe bila je partija Gligorić - Najdorf u kojoj je u Zatvorenoj varijanti Sicilijanske odbrane argentinski velemajstor Najdorf crnim figurama ostvario lepu i važnu pobedu za svoju ekipu tako što je neutralizovao pretnje belog na kraljevom krilu i u centru, a zatim sproveo napad na na daminom krilu i jednom kombinacijom osvojio dva pešaka, posle čega mu pobeda ni u jednom trenutku nije došla u pitanje.[3] U ovom kolu, očekivana pobeda Holandije protiv Grčke nije došla u pitanje (uz maksimalni rezultat, 4:0), Zapadna Nemačka je minimalnim rezultatom pobedila Belgiju (2½:1½), a podbacila je ekipa SAD odigravši nerešeno 2:2 protiv čvrstih Francuza.

Pred poslednja tri kola, razlika između vodećih se smanjila, tako da je stanje na tabeli:

  1. Jugoslavija 35½
  2. Argentina 34½
  3. SAD 32
  4. Zapadna Nemačka 31½
  5. Holandija 30, itd.

U svom pohodu ka svom prvom olimpijskom zlatu, Jugoslavija maksimalnim rezultatom 4:0 pobeđuje Dance u 13. kolu, a Argentina je takođe uspešna, mada reprezentaciji Švedske dozvoljava jedan remi (ukupno 3½:0½). Od ostalih kandidata za medalje, Zapadna Nemačka pobeđuje u duelu sa Finskom (3:1), a SAD savladavaju Peru samo sa 2½:1½ čime se borba za bronzu zaoštrava pošto su SAD i Zapadna Nemačka sada izjednačene na tabeli sa 34½ poena, dok Francuzi prave iznenađenje kola odigravši nerešeno sa kandidatom za bronzu, Holandijom 2:2. U borbi za zlatnu i srebrnu medalju, i Jugoslavija protiv Belgije, i Argentina protiv Grčke pobeđuju sa 3:1, dok u borbi za bronzu, Zapadna Nemačka minimalnim rezultatom 2½:1½ pobeđuje Čile (čime ipak prestiže ekipu SAD na tabeli), Holandija identičnim rezulatom savladava Peru (čime ostaje samo na teorijskim šansama za osvajanje bronzane medalje), dok SAD ponovo podbacuje odigravši nerešeno sa Austrijom 2:2, ali je ipak ostaje u konkurenciji za bronzu.

Pred poslednje kolo Jugoslavija je bila korak do zlata. Stanje vodećih na tabeli je sledeće:

  1. Jugoslavija 42½
  2. Argentina 41
  3. Zapadna Nemačka 37
  4. SAD 36½
  5. Holandija 34½, itd.

Poslednje, 15. kolo uredi

U poslednjem, 15. kolu Jugoslavija pobeđuje Finsku sa 3:1, čime osvaja zlatnu medalju na 9. šahovskoj Olimpijadi u Dubrovniku 1950. godine. Argentina, iako pobeđuje Francusku, manje je uspešna (rezultat je 2½:1½) i osvaja srebrnu medalju. U borbi za bronzu, Holandija ostvaruje samo minimalnu pobedu 2½:1½ protiv ekipe Austrije, dok do cilja dolazi ipak reprezentacija Zapadne Nemačke, pobedivši Norvešku sa 3½:0½. Istim rezultatom ekipa SAD-a pobeđuje Čile, što ipak nije bilo dovoljno u borbi za medalju.

Od favorita proklamovanih pre početka takmičenja, Jugoslavija je zauzela prvo mesto, Argentina drugo, Zapadna Nemačka bila je treća, SAD su četvrte, dok je Holandija završila na petoj poziciji na tabeli.

9. šahovska Olimpijada trajala je do 11. septembra 1950. godine.

Konačna tabela uredi

# Država Šahisti Bodovi
1   SFRJ IM Svetozar Gligorić (11/15 • +9 =4 -2 • 73,3%)
IM Vasja Pirc (9½/14 • +7 =5 -2 • 67,9%)
IM Petar Trifunović (10/13 • +8 =4 -1 • 76,9%)
IM Braslav Rabar (9/10 • +8 =2 -0 • 90,0%)
IM Milan Vidmar mlađi (5/6 • +4 =2 -0 • 83,0%)
IM Stojan Puc (1/2 • +1 =0 -1 • 50,0%)
45½
2   Argentina VM Miguel Najdorf, IM Hulio Bolboćan, IM Karlos Gimard, IM Hektor Roseto, IM Herman Pilnik 43½
3   Zapadna Nemačka IM Volfgang Unciker, Lotar Šmid, Gerhard Fajfer, IM Ludvig Relštab, Hans-Hilmar Štaute 40½
4   SAD VM Semjuel Reševski, IM Herman Štajner, IM Al Horovic, Džordž Šejnsvit, Džordž Kramer, Lari Evans 40
5   Holandija VM Maks Eve, IM Teo van Šeltinga, IM Lodevijk Prins, IM Nikolas Kortlever, Haije Kramer, Jan Hajn Doner 37
6   Belgija IM Alberik O'Keli, Artur Dunkelblum, Paul Devo, Žorž Tibo, Karl Van Šor 32
7   Austrija Alfred Beni, Hans Busek, IM Hans Miler, Karl Palda, Hans Lambert 31½
8   Čile Marjano Kastiljo, Rodrigo Flores, Rene Leteljer Alehandro Sejsdedos Makioni 30½
9   Francuska VM Saviel Tartakover, IM Nikolas Rosolimo, Klod Igo, Stefan Kesten, Šantal Šod de Silan, Rober Krepo 28½
10   Finska IM Ero Bok, Karle Ojanen, Rejno Njemi, Ilmari Nijemile, Soini Hele, Haras Heikihejmo 28
11   Švedska Kristijan Skeld, Inge Johanson, Alan Berkvist, Nils Berkvist, Lindquist, Stenborg 27½
12   Italija IM Vinćenco Kastaldi, Vinćenco Nestler, Đorđo Poreka, Alberto Đustolizi, Đuzepe Primavera 25
13   Danska Kristijan Poulsen, Harald Enevoldsen, Ejgil Pedersen, Mojzes Kuperštih, Hartvig Nilsen 22
14   Peru IM Esteban Kanal, Hulio Simar, Mario Zapata, Felipe Pinzon Solis 21½
15   Norveška Erling Mihre, Ange Vestal, Oto Morken, Hari Kongshavn, Hakon Opsal 15
16   Kraljevina Grčka Fotis Mastihiadis, Panadžotis Panagupoulus, Aristides Zografakis, Jonis Boulahanis, Aristogejton Otoneos 12

Pojedinačne medalje uredi

Nagrade za najbolje pojedinačne rezultate osvojili su:

za najbolji rezultat na 1. tabli
Miguel Najdorf (Argentina) i Volfgang Unciker (Zapadna Nemačka),
za najbolji rezultat na 2. tabli
Hulio Bolboćan (Argentina),
za najbolji rezultat na 3. tabli
Petar Trifunović (Jugoslavija),
za najbolji rezultat na 4. tabli
Braslav Rabar (Jugoslavija),
za najbolji rezultat na 5. tabli
Herman Pilnik (Argentina), i
za najbolji rezultat na 6. tabli
Lari Evans (SAD)

Zanimljivosti i rekordi uredi

  • Na ovoj Olimpijadi igrala je Šod de Silan, koja je bila prva žena koja je uopšte igrala na šahovskim olimpijadama.
  • Uprkos činjenici da reprezentacija SAD-a nije izgubila nijedan meč, ta ekipa nije osvojila nijednu medalju. To je jedini takav slučaj u istoriji ovih takmičenja.
  • Uspostavljen je posleratni rekord u broju mečeva sa maksimalnim pobedama (4:0). Bilo ih je ukupno 13.
  • Reprezentativac Finske, Soini Hele (fin. Soini Helle) bio je najmiroljubiviji učesnik Olimpijade ostvarivši 9 remija iz 10 partija. Procentualno, ovo je najmiroljubiviji rezultat koji je ikada neki šahista ostvario na olimpijadama, uključujući čak i igrače koji su odigrali mnogo manje partija od Helea.

Izvori uredi

  1. ^ (jezik: engleski) Partija Semjuel Reševski-Maks Eve sa IX šahovske Olimpijade u Dubrovnik 1950. (česgejms-dot-kom)
  2. ^ (jezik: engleski) Partija Džordž Kramer-Nils Berkvist sa IX šahovske Olimpijade u Dubrovnik 1950. (česgejms-dot-kom)
  3. ^ (jezik: engleski) Partija Svetozar Gligorić-Miguel Najdorf sa IX šahovske Olimpijada u Dubrovniku 1950. (česgejms-dot-kom)

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi