Cingulum militare - rimski vojnički pojas, bio je deo drevne rimske vojne opreme u obliku kaiša ukrašenog metalnim detaljima, koji su vojnici i zvaničnici nosili kao znak ranga. Počev od 1. veka. n. e. ispred pojasa bila je "pregača" od 4-8 kožnih kaiševa ojačanih okovima sa privescima na krajevima radi zaštite prepona. Bodež (pugio) je bio pričvršćen sa leve strane. Mnogi fragmenti vojnih pojaseva pronađeni su u rimskoj provinciji Panonija.[1]

Cingulum militare (delovi): 1. fibula, 2. i 3. bullae, 4. baltea, 5. pensilium i lamna.
Delovi tekijskog pojasa: fibula i bullae.
Delovi tekijskog pojasa: pregača.
Deo Tapiserije iz Bajea na kome je predaja Harolda II Engleskog.

Delovi pojasa

uredi

Pojas čine sledeći delovi:

  • Fibula: kopča pojasa.
  • Bulla: okov na baltei i pojasu.
  • Baltea: viseći kožni kaiš pregače.
  • Pensilium: privesci na kraju kaiševa.
  • Lamna: disk na kraju kaiša pregače koji obuhvata pensilijum.

Pojas je korišćen u kombinaciji sa šlemom (galea), štitom (scutum), ukupnim oklopom na gornjem delu tela (curias), bodežom (pugio) i mačem (gladius).

Rimski vojnički pojas iz tekijske ostave

uredi

U Narodnom muzeju u Beogradu izloženi su delovi rimskog vojničkog pojasa iz „tekijske ostave“ koji daju podatke o izgledu i ukrašavanju paradne vojničke opreme I veka i o rimskom zanatstvu toga doba. Elemente pojasne garniture čine 72 dela – kružna kopča sa natpisom (VII Rl. G. Valerius), kružna kopča ukrašena talasastom, tačkastom linijom, D kopča sa jezičkom, deset komada kvadratnog okova (na jednom je natpis ISXVS) osam komada tročlanih, duguljastih privezaka, dva komada dvočlanih privezaka ukrašenih glavama i 48 komada kružnih okova koji čine deo pregače i gajka, koji pripadaju delovima pojasa.

Kako su ovi pojasevi izgledali i kako su se nosili prikazuju do najfinijih detalja predstave na trijunfalnom Trajanovom stubu i nadgrobnim spomenicima. Rekonstrukcija pojaseva i pregače, pokazuje da se u stvari radi o četiri ili najmanje dva kožna pojasa koja su bila ukrašena ovim fragmentima. Pojas iz Tekije predstavlja jedan od svakako najznačajnijih i veoma retkih primeraka paradne opreme I veka. Svečani i luksuzni karakter ovog pojasa, izuzetne vrednosti i bogato dekorisanog, ukazuje na visok oficirski položaj ili bogatstvo legionara[2].

Simbolika pojasa kod Rimljana i kasnije u istoriji

uredi

Pojas je bio svojevrsna „lična karta“ vojnika kada je putovao bez oružja i oklopa i samo u tunici, ogrtaču i sandalama: ko je nosio taj pojas, bio je vojnik („Omnes qui militant, cincti sunt“[3]). Gubitak pojasa je smatran sramotom za vojnika ili neprihvatljivom provokacijom od strane trećih lica. Kao kazna za zlostavljanje, pojas je oduziman i vraćen samo ako se vojnik rehabilitovao. Otpuštanje iz vojne službe sa gubitkom časti, između ostalih pravnih posledica, značilo je i konačno oduzimanje ovog pojasa.[4]

O značaju darivanja pojasa cingulum militare u karolinškim izvorima tokom ranog srednjeg veka postoje različita tumačenja.[5] Poklanjanje pojasa cingulum militare grofovima ili vojvodama simbolisali su prenos službenih dužnosti i ovlašćenja u vođenju vlasti. Sva kasnija simbolika bila je izvedena iz tradicije karolinške dinastije, u kojoj su vladari svoje sinove opremali pojasom cingulum militare i tako javno objavljivali sposobnost nove generacije da preuzme dužnost, i vlada nasledivši očeve.[6]

Prema zapisima Andreje Angelusa Ravenskog iz IX veka posedovanje pojasa cingulum militiae smatrano je znakom visokog statusa i obavljanja visoke dužnosti. Iako je odbacivanje pojasa smatrano znakom pokore, bilo je takođe relativno standardna (iako neuobičajena) metafora u hagiografiji, koju je upotrebljavao Viktorijus iz Ruana krajem IV veka. Drugi izvori sugerišu da čovek koji je prethodno bio na civilnoj ili vojnoj funkciji može biti rukopoložen za episkopsku službu ako odbaci pojas.[7]

Kasnije u XI veku Harold II Engleski predaje cingulum militare Gaju I od Pontijea kada ga je ovaj zarobio posle brodoloma u Lamanšu kao znak pokore. Scena je prikazana na Tapiseriji iz Bajea[8]

Reference

uredi
  1. ^ Crummy, Philip (1981). Colchester Archaeological Report 1/CBA Research Report 39: Aspects of Anglo-Saxon and Norman Colchester. Published by Colchester Archaeological Trust and the Council for British Archaeology. (ISBN 0 90678006 3)
  2. ^ Informacija u Narodnom muzeju
  3. ^ Maurus Servius Honoratus, Commentarius in Vergilii Aeneida VIII, 724
  4. ^ van Winter, J.M. (1976): Cingulum Militiae: Schwertleite en miles- terminologie als Spiegel van veranderend menselijk gedrag," Tijdschrift voor Rechtsgeschiedenis 44
  5. ^ Lieberman, M. (2015): A New Approach to the Knighting Ritual. Speculum, Vol. 90, No. 2, pp. 391-423, The University of Chicago Press on behalf of the Medieval Academy of America
  6. ^ Leyser, K. (1994): "Early Medieval Canon Law and the Beginnings of Knighthood, in Communications and Power in Medieval Europe: The Carolingian and Ottoman Centuries , ed. Timothy Reuter, London, 51-72
  7. ^ Schoolman E. M. (2016): Nobility, aristocracy and status in early medieval Ravenna, chapter in book: Ravenna, its role in earlier medieval change and exchange. University of London Press; Institute of Historical Research
  8. ^ Cowdrey, H. (2005): King Harold II and the Bayeux Tapestry: A Critical Introduction, in King Harold II and the Bayeux Tapestry , ed. Gale Owen-Crocker, Woodbridge, UK