Citidin je nukleozidni molekul koji je formiran dodavanjem citozina na ribozni prsten (takođe poznat kao ribofuranoza) putem β-N1-glikozidne veze. Citidin je RNK komponenta.

Citidin
Nazivi
IUPAC naziv
4-​amino-​1-​[3,​4-​dihydroxy-​5-​(hydroxymethyl)​tetrahydrofuran-​2-​yl]​pyrimidin-​2-​one
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.000.555
MeSH Cytidine
  • O=C1/N=C(/N)\C=C/N1[C@@H]2O[C@@H]([C@@H](O)[C@H]2O)CO
Svojstva
C9H13N3O5
Molarna masa 243,217
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Citozin vezan za dezoksiribozni prsten je poznat kao dezoksicitidin.

Prehrambeni izvori citidina uredi

Prehrambeni izvori citidina su namirnice sa visokim RNK (ribonukleinska kiselina) sadržajem,[3] poput iznutrica, pivskog kvasca, i piva. Tokom varenja, RNK-bogata hrana se razlaže u ribozil pirimidin (citidin i uridin), koje se apsorbuju nepromenjeni.[3] Kod ljudi, prehrambeni citidin se konvertuje u uridin[4].

Literatura uredi

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ а б Jonas DA; Elmadfa I; Engel KH; et al. (2001). „Safety considerations of DNA in food”. Ann Nutr Metab. 45 (6): 235—54. PMID 11786646. doi:10.1159/000046734. 
  4. ^ Wurtman RJ, Regan M, Ulus I, Yu L (2000). „Effect of oral CDP-choline on plasma choline and uridine levels in humans”. Biochem Pharmacol. 60 (7): 989—92. PMID 10974208. doi:10.1016/S0006-2952(00)00436-6. 

Spoljašnje veze uredi