Gregarinasina
Gregarinasina je potklasa u okviru filuma Apicomplexa, koja obuhvata oko 250 rodova sa preko 1650 vrsta[2]. Vrste ove potklase su jednoćelijski ekstracelularni paraziti beskičmenjaka. Najveći broj vrsta žive kao crevni i miksocelni paraziti insekata, dok manji broj vrsta parazitira u celomu člankovitih glista, bodljokožaca i plaštaša[3].
Gregarinasina | |
---|---|
septatna eugregarina | |
Naučna klasifikacija | |
Kladus: | SAR |
Infracarstvo: | Alveolata |
Tip: | Apicomplexa |
Klasa: | Conoidasida |
redovi[1] | |
Građa uredi
Gregarine su relativno krupne, oko pola milimetra dužine, dok neke vrste dostižu i 1 cm. Telo gregarina je jednostavno i crvoliko, ili je podeljeno septama na tri morfološki jasno odvojena dela ćelije: epimerit, protomerit i deutomerit[3]. Iako su neke evolucione linije gregarina zadržale karaktere koji upućuju na primitivan status u okviru Apicomplexa, većina vrsta predstavlja veoma specijalizovane parazite sa novim, izvedenim ultrastrukturnim i ponašajnim adaptacijama[4].
Životni ciklus uredi
Životni ciklus gregarina najčešće otpočinje ingestijom oocista od strane domaćina, iako se pojedine prenose i tokom kopulacije. Oocistu napušta 4 ili više sporozoita, koji pronalaze odgovarajuću (ciljnu) šupljinu u telu domaćina i tu se nastanjuju. Sporozoiti se hrane, rastu i diferenciraju se u trofozoite. Kod pojedinih vrsta gregarina dešava se bespolno razmnožavanje u stadijumima trofozoita i sporozita, kroz šizogoniju.
Dva odrasla trofozoita se sparuju u procesu (stupnju) zvanom sizigi, i razvijaju se u gamonte. Oko svakog para gamonta stvara se zid gametociste, u okviru kojeg se u procesu gametogenije gamonti dele u stotine gameta. Gameti poreklom od različitih roditeljskih trofozoita se sparuju i formiraju zigote, oko kojih se formira zid oociste. Unutar oociste dešava se mejoza i stvaraju se sporozoiti. Veliki broj (na hiljade) oocista akumulira se u svakoj gametocisti i oslobađaju se u spoljašnju sredinu posle smrti domaćina[5][6].
Klasifikacija uredi
Grupa gregarina se tradicionalno, na osnovu domaćina i morfoloških karaktera, deli u tri grupe (reda): Archigregarinorida, Eugregarinorida i Neogregarinorida[6].
U red Archigregarinorida spadaju najprimitivniji predstavnici gregarina. Oni su zadržali niz predačkih karakteristika, poput rasprostranjenja samo u morskim sredinama, ili morfološke sličnosti trofozoita sa sporozoitima. Tipičan predstavnik ove grupe gregarina je rod Selenidium.
Predstavnici grupe Eugregarinorida naseljavaju marinska, slatkovodna i suvozemna staništa. Njihovi trofozoiti su krupni i morfološki se znatno razlikuju od sporozoita. Apikalni kompleks u ovoj grupi zamenjen je epimeritom. Na osnovu morfologije tela eugregarine podeljene su u septatne (predstavnici Gregarina, Corycella) i aseptatne (predstavnici Monocystis, Pterospora)[3][6].
Ред Neogregarinorida obuhvata parazite kopnenih beskimenjaka. Trofozoit je redukovan i najčešće se ne nalaze u digestivnom sistemu[4].
Literatura uredi
- ^ Adl S.M. et al. 2005. The New Higher Level Classification of Eukaryotes with Emphasis on the Taxonomy of Protists. J. Eukaryot. Microbiol. 52(5): 399–451. (. doi:10.1111/j.1550-7408.2005.00053.x. Недостаје или је празан параметар
|title=
(помоћ) ) - ^ Hausmann, K., Hülsmann, N., Radek, R. 2003. Protistology. 3rd completely revised edition. E. Schweizerbart’sche Buchhandlung (Nägele u. Obermiller) Stuttgart, 379pp.
- ^ а б в Brajković, M. 2006. Zoologija invertebrata I. Beograd: Biološki fakultet. ISBN 978-86-7078-036-1. str. 64—67.
- ^ a b Leander, B.S. 2008. Marine gregarines: evolutionary prelude to the apicomplexan radiation? Trends in Parasitology, 24(2): 60—67.
- ^ Olsen, O.W. 1974. Animal Parasites: Their Life Cycles and Ecology. Courier Dover Publications, Mineola, NY, USA. ISBN 978-0-486-65126-2. стр. 84—98.
- ^ a b v Rueckert, Sonja I. and Brian S. Leander. 2008. Gregarina Dufour 1828. Gregarines Архивирано на сајту Wayback Machine (12. новембар 2013). Version 23 September 2008. The Tree of Life Web Project.