Gregarinasina je potklasa u okviru filuma Apicomplexa, koja obuhvata oko 250 rodova sa preko 1650 vrsta[2]. Vrste ove potklase su jednoćelijski ekstracelularni paraziti beskičmenjaka. Najveći broj vrsta žive kao crevni i miksocelni paraziti insekata, dok manji broj vrsta parazitira u celomu člankovitih glista, bodljokožaca i plaštaša[3].

Gregarinasina
septatna eugregarina
Naučna klasifikacija e
Kladus: SAR
Infracarstvo: Alveolata
Tip: Apicomplexa
Klasa: Conoidasida
redovi[1]

Građa uredi

Gregarine su relativno krupne, oko pola milimetra dužine, dok neke vrste dostižu i 1 cm. Telo gregarina je jednostavno i crvoliko, ili je podeljeno septama na tri morfološki jasno odvojena dela ćelije: epimerit, protomerit i deutomerit[3]. Iako su neke evolucione linije gregarina zadržale karaktere koji upućuju na primitivan status u okviru Apicomplexa, većina vrsta predstavlja veoma specijalizovane parazite sa novim, izvedenim ultrastrukturnim i ponašajnim adaptacijama[4].

Životni ciklus uredi

Životni ciklus gregarina najčešće otpočinje ingestijom oocista od strane domaćina, iako se pojedine prenose i tokom kopulacije. Oocistu napušta 4 ili više sporozoita, koji pronalaze odgovarajuću (ciljnu) šupljinu u telu domaćina i tu se nastanjuju. Sporozoiti se hrane, rastu i diferenciraju se u trofozoite. Kod pojedinih vrsta gregarina dešava se bespolno razmnožavanje u stadijumima trofozoita i sporozita, kroz šizogoniju.

Dva odrasla trofozoita se sparuju u procesu (stupnju) zvanom sizigi, i razvijaju se u gamonte. Oko svakog para gamonta stvara se zid gametociste, u okviru kojeg se u procesu gametogenije gamonti dele u stotine gameta. Gameti poreklom od različitih roditeljskih trofozoita se sparuju i formiraju zigote, oko kojih se formira zid oociste. Unutar oociste dešava se mejoza i stvaraju se sporozoiti. Veliki broj (na hiljade) oocista akumulira se u svakoj gametocisti i oslobađaju se u spoljašnju sredinu posle smrti domaćina[5][6].

Klasifikacija uredi

Grupa gregarina se tradicionalno, na osnovu domaćina i morfoloških karaktera, deli u tri grupe (reda): Archigregarinorida, Eugregarinorida i Neogregarinorida[6].

U red Archigregarinorida spadaju najprimitivniji predstavnici gregarina. Oni su zadržali niz predačkih karakteristika, poput rasprostranjenja samo u morskim sredinama, ili morfološke sličnosti trofozoita sa sporozoitima. Tipičan predstavnik ove grupe gregarina je rod Selenidium.

Predstavnici grupe Eugregarinorida naseljavaju marinska, slatkovodna i suvozemna staništa. Njihovi trofozoiti su krupni i morfološki se znatno razlikuju od sporozoita. Apikalni kompleks u ovoj grupi zamenjen je epimeritom. Na osnovu morfologije tela eugregarine podeljene su u septatne (predstavnici Gregarina, Corycella) i aseptatne (predstavnici Monocystis, Pterospora)[3][6].

Ред Neogregarinorida obuhvata parazite kopnenih beskimenjaka. Trofozoit je redukovan i najčešće se ne nalaze u digestivnom sistemu[4].

Literatura uredi

  1. ^ Adl S.M. et al. 2005. The New Higher Level Classification of Eukaryotes with Emphasis on the Taxonomy of Protists. J. Eukaryot. Microbiol. 52(5): 399–451. (. doi:10.1111/j.1550-7408.2005.00053.x.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ) )
  2. ^ Hausmann, K., Hülsmann, N., Radek, R. 2003. Protistology. 3rd completely revised edition. E. Schweizerbart’sche Buchhandlung (Nägele u. Obermiller) Stuttgart, 379pp.
  3. ^ а б в Brajković, M. 2006. Zoologija invertebrata I. Beograd: Biološki fakultet. ISBN 978-86-7078-036-1. str. 64—67.
  4. ^ a b Leander, B.S. 2008. Marine gregarines: evolutionary prelude to the apicomplexan radiation? Trends in Parasitology, 24(2): 60—67.
  5. ^ Olsen, O.W. 1974. Animal Parasites: Their Life Cycles and Ecology. Courier Dover Publications, Mineola, NY, USA. ISBN 978-0-486-65126-2. стр. 84—98.
  6. ^ a b v Rueckert, Sonja I. and Brian S. Leander. 2008. Gregarina Dufour 1828. Gregarines Архивирано на сајту Wayback Machine (12. новембар 2013). Version 23 September 2008. The Tree of Life Web Project.

Spoljašnje veze uredi