Percrocutidae
Percrocutidae (Perkrokutidae — „okorjele hijene”) je izumrla porodica mačkolikih zvijeri iz natporodice Herpestoidea, koja je u periodu od srednjeg Miocena do kasnog Pliocena nastanjivala područje Evrope, Afrike i Azije.[1][2] Ovu porodicu sisara su činili rodovi Dinocrocuta i Percrocuta. Stručni naziv za članove ove porodice sisara je perkrokutidi.
Percrocutidae srednji | |
---|---|
rekonstrukcija izgleda vrste Dinocrocuta gigantea | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Mammalia |
Red: | Carnivora |
Podred: | Feliformia |
Infrared: | Aeluroidea |
Parvred: | Viverroidea |
Natporodica: | Herpestoidea |
Porodica: | †Percrocutidae Werdelin & Solounias, 1991 |
Tipski rod | |
Percrocuta Kretzoi, 1938
| |
Rodovi | |
Sinonimi | |
|
Etimologija naziva uredi
Naziv ove porodice vodi porijeklo od:
- tipskog roda Percrocuta,
- i taksonomskog nastavka -idae.
Opis uredi
Predstavnici porodice Percrocutidae su po svojoj građi tijela nalikovali na predstavnike porodice hijene.
Evolucija uredi
Najraniji znani fosilni ostaci predstavnika ove porodice su iz perioda srednjeg Miocena sa područja južne Evrope i zapadne Azije, i pripadali su vrstama iz roda Percrocuta. Ove rane vrste su već imale velike pretkutnjake u vilicama, ali nisu posjedovale masivan ugriz kao kasnije vrste iz roda Dinocrocuta, iz perioda kasnog Miocena.[3]
Sistematika uredi
Istorija klasifikacije uredi
U početku, rodovi Percrocuta i Dinocrocuta su uvrštavani u potporodicu Percrocutinae (unutar porodice hijene), no kasnije je utvrđeno da ova dva roda pripadaju zasebnoj porodici Percrocutidae, koja je u bliskom srodstvu sa porodicom hijene.[4] Jedno vrijeme, izumrli rodovi Belbus i Allohyaena su bili grupisani unutar porodice Percrocutidae,[5] no kasnija istraživanja su ukazala na to da su ova dva roda u stvari pripadnici porodice hijene.[6] Prema mišljenju neki naučnika vrste iz izumrlog roda viverida Africanictis bi možda trebale da se uvrste kao primitivni predstavnici ove porodice zvijeri.
Klasifikacija uredi
- Porodica: †Percrocutidae[1]
- Rod: †Dinocrocuta
- †Dinocrocuta algeriensis
- †Dinocrocuta gigantea
- †Dinocrocuta salonicae
- †Dinocrocuta senyureki
- Rod: †Percrocuta
- †Percrocuta abessalomi
- †Percrocuta carnifex
- †Percrocuta hebeiensis
- †Percrocuta leakeyi
- †Percrocuta miocenica
- †Percrocuta tobieni
- †Percrocuta tungurensis
- Rod: †Dinocrocuta
Filogenetsko stablo uredi
Dolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze porodice Percrocutidae.
Herpestoidea |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Vremenska rasprostranjenst uredi
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ a b McKenna, Malcolm C.; Bell, Susan K. (1997). Classification of Mammals Above the Species Level. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-11012-9. Pristupljeno 16. 3. 2015.
- ^ Paleobiology Database: Percrocutidae basic information
- ^ Alan Turner & Mauricio Antón: Evolving Eden. An Illustrated Guide to the Evolution of the African Large-Mammal Fauna. Columbia University Press, New York. 2004. ISBN 978-0-231-11944-3.
- ^ Borja Figueirido, Zhijie JACK Tseng, Alberto Martín-Serra, Skull Shape Evolution In Durophagous Carnivorans, Evolution 67(7):1975-93 · July 2013 . doi:10.1111/evo.12059. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) · Source: PubMed - ^ Raymond Louis Bernor; Fahlbusch, Volker; Hans-Walter Mittmann (1996). The Evolution of Western Eurasian Neogene Mammal Faunas. Columbia University Press. str. 261—265. ISBN 978-0-231-08246-4.
- ^ Werdelin, Lars; Kürten, Björn (1999). „Allohyaena (Mammalia: Carnivora): giant hyaenid from the Late Miocene of Hungary”. Zoological Journal of the Linnean Society. 126 (3): 319—334. doi:10.1111/j.1096-3642.1999.tb01374.x.
Literatura uredi
- Jordi Agustí: Mammoths, Sabertooths and Hominids 65 Million Years of Mammalian Evolution in Europe, Columbia University Press, 2002. LCCN 2001-42251. ISBN 978-0-231-11640-4.
- Morales, J. & Pickford, M. (2006) A large percrocutid carnivore from the Late Miocene (ca. 10-9 Ma) of Nakali, Kenya. Annales de Paleontologie, 92: 359-366.
- Werdelin, L. & Solounias, N. (1991). The Hyaenidae: taxonomy, systematics and evolution. Fossils and Strata 30: 1-104.