Phaseolus
Phaseolus ili pasulj/grah je rod jednogodišnjih zeljastih biljaka iz porodice bobova (lat. Fabaceae). Rod čini oko 70 vrsta biljaka poreklom uglavnom sa područja Mezoamerike.[1] Plodovi biljaka iz ovog roda se uzgajaju od najranijih perioda ljudske istorije prevashodno zbog semena koje ima visoke nutritivne vrednosti. Poznato je da su čak 4 vrste iz ovog roda uzgajane zbog svojih plodova na području Mezoamerike još u pretkolumbovsko vreme.[2]
| Phaseolus | |
|---|---|
| |
| Obični pasulj | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| (nerangirano): | |
| (nerangirano): | |
| (nerangirano): | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Potporodica: | |
| Pleme: | |
| Potpleme: | |
| Rod: | Phaseolus L. 1753
|
| Vrste | |
|
oko 70 vrsta | |
| Sinonimi | |
| |
Najraširenija vrsta iz ovog roda koja se danas uzgaja na globalnom nivou širom sveta je obični pasulj (Phaseolus vulgaris).
U nekim ranijim taksonomskim klasifikacijama ovaj rod je obuhvatao znatno više vrsta, a koje su uključivale i vrste iz srodnog roda Vigna. Po savremenim taksonomskim klasifikacijama rod Phaseolus čine isključivo vrste autohtone na području Srednje Amerike.
Etimologija
urediBinomijalnu nomenklaturu i ime roda odredio je Karl fon Line 1753. godine, formirajući ime roda na osnovu grčke reči za pasulj φάσηλος.[3]
Opis roda
urediVrste iz ovog roda su zeljaste, uglavnom jednogodišnje biljke puzavice. Listovi su primarno složeni, neparno perasti i trodelni. Na lisnoj dršci se uglavnom nalaze po tri zasebne liske srcastog kompaktnog oblika.
Cvetovi su monosimetrči, uvek su dvopolni i sa dvobojnim perijantom. Čašica se najčešće sastoji od 5 sraslih listića, a nekada je i dvousnata. Krunica je izgrađena od 5 listića raspoređenih u tri kruga i ima leptirast oblik. Gornji, slobodni i najveći krunični listić označava se kao zastavica (vexilum), dva bočna i slobodna listića kao krila (allae), dok dva unutrašnja i međusobno srasla listića grade čunić (carina).
Cvet najčešće sadrži 10 prašnika, znatno ređe između 5 i 9 prašnika. U većini slučajeva dolazi do monodelfije, odnosno da srastanja svih prašnika u jedan snopić, a u znatno ređim slučajevima jedan prašnik, onaj poslednji i najviši, ostaje slobodan (takozvana didelfija). Oprašivanje se najčešće obavlja entomofilno. Tučak se sastoji od samo jednog oplodnog listića, dok se nektarije nalaze u osnovi krunice ili prašnika. Cvetovi su grupisani u grozdove, klasaste ili glavičaste cvasti, dok su ređe jedan do dva cveta pazušasto postavljena.
Plod je mahuna unutar koje se nalazi seme bubrežastog oblika. Seme svih vrsta sadrže legumin i skrob. Hranjive materije se uglavnom magacioniraju u mesnatim kotiledonima.
Sve biljke iz ovog roda su značajni azotofiksatori.
Nutritivna vrednost
urediU ljudskoj ishrani osušen plod se obično naziva grah (pasulj), dok se zelena mahuna naziva boranijom (često i samo mahunom).
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Najznačajnije vrste
urediOd ukupno oko 70 vrsta koje pripadaju ovom rodu najznačajnije su:[4]
- Phaseolus acutifolius
- Phaseolus amblyosepalus
- Phaseolus angustissimus A. Gray
- Phaseolus anisotrichos
- Phaseolus augustii
- Phaseolus brevicalyx
- Phaseolus chacoensis
- Phaseolus cibellii
- Phaseolus coccineus
- Phaseolus filiformis
- Phaseolus galactoides
- Phaseolus glabellus
- Phaseolus grayanus
- Phaseolus harmsianus
- Phaseolus leucanthus
- Phaseolus lunatus
- Phaseolus maculatus
- Phaseolus massaiensis
- Phaseolus micranthus
- Phaseolus microcarpus
- Phaseolus nelsonii
- Phaseolus oaxacanus
- Phaseolus pachyrrhizoides
- Phaseolus parvulus
- Phaseolus pedicellatus
- Phaseolus plagiocylix
- Phaseolus pluriflorus
- Phaseolus polyanthus
- Phaseolus polymorphus
- Phaseolus polystachios
- Phaseolus ritensis
- Phaseolus rimbachii
- Phaseolus rosei
- Phaseolus sonorensis
- Phaseolus tuerckheimii
- Phaseolus vulcanicus
- Phaseolus vulgaris — obični pasulj
- Phaseolus xanthotrichus
-
Zelena mahuna i list -
Odrasle biljke -
Zrelo osušeno seme -
Plod, seme, list i cvet
_(fasola_wrzawska).jpg)
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Delgado-Salinas, A.; Thulin, M.; Pasquet, R.; Weeden, N.; Lavin, M. (2011). „Vigna (Leguminosae) sensu lato: the names and identities of the American segregate genera”. American Journal of Botany. 98 (10): 1694—715. PMID 21980163. doi:10.3732/ajb.1100069.
- ^ Rosales-Serna, R.; Hernández-Delgado, S.; González-Paz, M.; Acosta-Gallegos, J. A.; Mayek-Pérez, N. (2005). „Genetic Relationships and Diversity Revealed by AFLP Markers in Mexican Common Bean Bred Cultivars”. Crop Science. 45 (5): 1951. doi:10.2135/cropsci2004.0582.
- ^ Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon s.v. φάσηλος
- ^ ILDIS Version 6.05
Spoljašnje veze
uredi
- Бернардино де Саагун, Куприенко С.А. Общая история о делах Новой Испании. Книги X-XI: Познания астеков в медицине и ботанике / Ред. и пер. С. А. Куприенко.. — К.: Видавець Купрієнко С.А., 2013. — 218 с. — (Месоамерика. Источники. История. Человек). — ISBN 978-617-7085-07-1.