Simbakubwa
Simbakubwa (Simbakubva — „veliki lav”) je izumrli rod placentalnih sisara, iz izumrle parafiletske potporodice Hyainailourinae unutar izumrle parafiletske porodice Hyainailouridae, koji je u periodu ranog miocena nastanjivao područje Afrike.[1]
Simbakubwa Vremenski raspon: miocen
rani | |
---|---|
rekonstrukcija izgleda vrste Simbakubwa kutokaafrika | |
vrsta Simbakubwa kutokaafrika u poređenju sa odraslim čovjekom | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Mammalia |
Red: | †Hyaenodonta |
Natporodica: | †Hyainailouroidea |
Porodica: | †Hyainailouridae |
Potporodica: | †Hyainailourinae |
Rod: | †Simbakubwa Borths & Stevens, 2019 |
Tipska vrsta | |
†Simbakubwa kutokaafrika Borths & Stevens, 2019
| |
Vrste | |
|
Etimologija naziva uredi
Rod: | Porijeklo naziva od: | Značenje naziva: |
---|---|---|
Simbakubwa |
|
veliki lav |
Vrsta: | Porijeklo naziva od: | Značenje naziva: |
---|---|---|
S. kutokaafrika |
|
veliki afrički lav |
Opis uredi
Vrsta Simbakubwa kutokaafrika je bila jedan od najveći znani predstavnik reda Hyaenodonta. Procjenjeno je da su odrasli primjerci ove vrsta u prosjeku težile oko 1308 kg, što bi ovu vrstu činilo većom i od polarnog medvjeda.[1][2] Najmanju težinu koju su mogli da dostignu je oko 280 kg, a maksimum težine se kretao do 1554 kg.[1] Ova vrsta se kretala poludigitigradno.
Ponašanje i paleoekologija uredi
Vrsta Simbakubwa kutokaafrika je bila veliki kopneni predator koji je u prošlosti Afrike nastanjivao kopnene ekosisteme, hraneći se velikim sisarima i leševima.
Sistematika uredi
Istorija klasifikacije uredi
Ostaci vrste Simbakubwa kutokaafrika su iskopani na fosilnom lokalitetu Mesva Bridž (engl. Meswa Bridge) u zapadnoj Keniji, u periodu između 1978. i 1980. godine. Ovi ostaci su bili opisani kao ostaci izumrle vrste hijene, ali su u istraživanju iz 2019. prepoznati kao ostaci sisara iz izumrlog reda Hyaenodonta.[1][2]
Klasifikacija uredi
Vrsta: | Rasprostranjenost fosila i lokacija: |
Vremenski raspon: |
---|---|---|
†S. kutokaafrika (Borths & Stevens, 2019)[1] | Kenija | 23,0 do 22,0 mil. god. |
Filogenija uredi
Dolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze roda Simbakubwa.[3][1][4][5][6]
†Hyaenodonta |
|
†Lahimia grupa †Arfia grupa †Galecyon grupa †afro-arabijska grupa | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Vremenska rasprostranjenst roda Simbakubwa unutar parafiletske porodice Hyainailouridae uredi
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ a b v g d đ Matthew R. Borths; Nancy J. Stevens (2019). „Simbakubwa kutokaafrika, gen. et sp. nov. (Hyainailourinae, Hyaenodonta, 'Creodonta,' Mammalia), a gigantic carnivore from the earliest Miocene of Kenya”. Journal of Vertebrate Paleontology. 39 (1): e1570222. doi:10.1080/02724634.2019.1570222.
- ^ a b Zuckerman, C. (18. 4. 2019). „This new species of ancient carnivore was bigger than a polar bear”. National Geographic.
- ^ Borths, Matthew R.; Stevens, Nancy J. (2017). „Deciduous dentition and dental eruption of Hyainailouroidea (Hyaenodonta, "Creodonta," Placentalia, Mammalia)”. Palaeontologia Electronica. 20 (3): 55A. doi:10.26879/776 .
- ^ Floréal Solé; Bernard Marandat; Fabrice Lihoreau (2020). „The hyaenodonts (Mammalia) from the French locality of Aumelas (Hérault), with possible new representatives from the late Ypresian”. Geodiversitas. 42 (13): 185—214. doi:10.5252/geodiversitas2020v42a13.
- ^ Solé, F.; Morlo, M.; Schaal, T.; Lehmann, T. (2021). „New hyaenodonts (Mammalia) from the late Ypresian locality of Prémontré (France) support a radiation of the hyaenodonts in Europe already at the end of the early Eocene”. Geobios. 66-67: 119—141. doi:10.1016/j.geobios.2021.02.004.
- ^ Averianov, Alexander; Obraztsova, Ekaterina; Danilov, Igor; Jin, Jian-Hua (2023). „A new hypercarnivorous hyaenodont from the Eocene of South China”. Frontiers in Ecology and Evolution. 11. ISSN 2296-701X. doi:10.3389/fevo.2023.1076819/full.