WiMAX (Worldwide Interoperability for Microwave Access) je telekomunikaciona tehnologija koja svojom organizacijom podseća na mobilnu telefoniju (bazne stanice) ali umesto mobilnog telefona na strani korisnika je uređaj koji omogućuje usluge korisniku koje liče na ADSL ili kablovski internet. WiMAX omogućuje korisnicima da preko pristupnog uređaja pristupaju i Internetu i da telefoniraju. Kao i mobilni telefoni, uključivanjem računara, automatski, računar se preko odgovarajućeg korisničkog uređaja, povezuje sa baznom stanicom, koja ima najjači signal. Optička vidljivost sa baznom stanicom nije obavezna.

WiMAX oprema za baznu stanicu

IEEE 802.16 je radna grupa 16 unutar IEEE 802, specijalizovana za „tačka na više tačaka“ širokopojasni bežični pristup. Takođe poznatija kao WiMAX, sa značenjem Worldwide Interoperability for Microwave Access (u prevodu: svetska interoperabilnost za mikrotalasni pristup).

Standard uredi

Trenutni 802.16 standard je IEEE Std 802.16d-2004, koji je odobren u junu 2004. godine. To je nadogradnja prethodne (i prve) verzije standarda 802.16-2001, sa nadogradnjama 802.16a i 802.16c. IEEE Std 802.16-2004 adresira samo fiksne sisteme. Znači misli se na pretplatnike koji usluge WiMAX koriste na stacionarnom uređaju, tj. uređaju koji se tokom rada ne pomera.

Nadogradnja 802.16e u standardu dodaje komponente mobilnosti sistema. Standard 802.16e je usvojen decembra 2005. kao IEEE 802.16-2005. Ovde se misli pre svega na korišćenje WiMAX-a na uređajima (portabl računar npr.) koji se kreću brzinom većom od 70 km/h.

Slične tehnologije uredi

Razlika između WiMAX i ranijih sistema za bežične mreže širokopojasnog bežičnog pristupa je standardizacija. Čipsetovi su trenutno izgrađeni od strane svakog proizvođača posebno, što dodaje vreme i troškove u procesu standardizacije.

Konkurencija u Evropi je HIPERMAN. WiMAX Forum, konzorcijum koji stoji iza standardizacije, radi na metodama interoperatibilnosti između 802.16 i HIPERMAN. Proizvodi članova WiMAX foruma moraju se „slagati“ da bi prošli proces sertifikacije.

Telekomunikacijska industrija Koreje je razvila svoj standard WiBro. Krajem 2004. godine Intel i LG Electronics su se složili oko interoperatibilnosti WiBro i WiMAX sistema.

Tehničke prednosti uredi

WiMAX ne stvara konflikt sa WiFi sistemom već ga komplementira. Zato što IEEE 802.16 mreže koriste isti kontroler logičke veze (standardizovan putem IEEE 802.2) kao i druge LAN i WAN mreže, on može biti premošten (bridged) i povezan sa njima. Diskusija oko komplementarnosti prema WiFi sistemu takođe podrazumeva sve vrste žičnog eterneta (802.3), token ring (802.5) i sve ostale ne-IEEE standarde koji koriste isti kontroler logičke veze podrazumevajući FDDI i kablovski modem (DOCSIS).

WiMAX je bežična metropolitan area network (MAN) tehnologija koja će povezati IEEE 802.11 ( WiFi) hotspots sa internetom i obezbediti bežičnu ekstenziju sa cable i DSL za last mile (last km) broadband pristup. IEEE 802.16 obezbeđuje do 50 km (31 milju) dometa linearne usluge i dozvoljava pristup korisnicima bez direktne optičke vidljivosti sa baznom stanicom. Pazite, to ne znači da će korisnici udaljeni 50 km (31 milju) bez optičke vidljivosti imati vezu. Tehnologija, takođe obezbeđuje protok deljenih podataka i do 70 Mbit/s, koji je, prema WiMAX preporukama, dovoljan bandwidth da simultano podrži više od 60 poslovnih veza sa T1-tipom i preko hiljadu domova na 1Mbit/s DSL-nivou veze.

Jedan bitan pogled na IEEE 802.16 jeste da definiše MAC nivo koji podržava specifikacije višeslojnog fizičkog nivoa (PHY). Ovo je krucijalna činjenica jer obezbeđuje mogućnost proizvođačima opreme da naprave različite ponude.

MAC je značajno različit nego kod WiFi (i eterneta od kojeg je WiFi izveden). Kod WiFi, eternet koristi contention access -- sve korisničke stanice koje žele slati i primati podatke kroz pristupnu tačku se međusobno takmiče za njenu pažnju pri slučajnom izboru zahteva. Nasuprot tome, 802.16 MAC je takav MAC korisnička stanice šalje zahtev samo jednom (za osnovni ulazak u mrežu). Potom se radnoj stanici dodeljuje (zakazuje) vremenski period u kom će zahtev stići na red. Vremenski period može da se poveća ili smanji, ali ostaje dodeljen konkretnoj korisničkoj stanici što znači da drugi korisnici to vreme ne mogu iskoristiti nego moraju sačekati red. Ova vrsta algoritma dodele (zakazivanja) je stabilna i pod opterećenjem mreže zbog velikog broja korisnika (za razliku od 802.11). Takođe je širokopojasno mnogo efikasnija. Algoritam dodele takođe dozvoljava baznoj stanici da kontroliše kvalitet usluge praveći ravnotežu među dodeljenim vremenskim periodima prema potrebama korisničkih stanica.

Ono što je bitno za posao koji koristi ovu tehnologiju jeste da se njime upravlja ispravno.

Očekivanja uredi

Za WiMAX se kaže da je „WiFi na steroidima“. Ima potencijal da omogući milionima korisnika da pristupe Internetu bežično, jeftino i lako. Podržavaoci sistema kažu da će se bežična pokrivenost kod WiMAX-a meriti kvadratnim kilometrima/miljama, dok se kod WiFi-a meri kvadratnim metrima/jardima. Prema WiMAX promoterima, WiMAX bazna stanica će obezbeđivati brzu Internet vezu za kućne i poslovne korisnike u prečniku do 50 km (31 milja); ove bazne stanice će na kraju pokriti celu metropoliten oblast (gradska jezgra), praveći od njih WMAN i omogućavajući pravu wireless pokretljivost unutar oblasti, što je suprotno od hot-spot mogućnosti koje WiFi omogućava. Promoteri se nadaju da će ova tehnologija biti korišćena za laptop računare i PDA uređaje. Ipak, pravi pokretljivi širokopojasni bežični standard je IEEE standard 802.20, koji je kompatibilan sa WiMAX tehnologijom.

WiMAX standard se uglavnom oslanja na spektar frekvencija od 2 do 11 GHz. WiMAX specifikacija upotpunjuje nedostatke i ograničenosti WiFi standarda uz uvećanje brzine prenošenja podataka i bolje enkripcije. Ova tehnologija cilja da omogući konektovanje na mrežu bez direktne optičke vidljivosti u nekim okolnostima. Detalji performanse WiMAX-a ispod ovih okolnosti nisu definisani jer su i dalje netestirani.

Ponuda proizvoda uredi

Pojava prvih proizvoda se očekuje u drugoj polovini 2005. godine. Od 2004. godine, veći svetski gradovi kao što su: Los Anđeles, Njujork, Boston, Providens i Sijetl u SAD, i Daljen i Čengdu u Kini već uvode WiMAX tehnologiju.

Spoljašnje veze uredi