Misisipijska kultura (engleski: Mississippian culture) je bila severnoamerička indijanska kultura graditelja humki koja je postojala na području današnjih Sjedinjenih Američkih Država od 9. do 16. veka.[1][2] To je bila višeetnička kultura pod jasnim uticajem srednjoameričkih kultura (Asteci i Маје).[3] Ime je dobila po dolini reke Misisipi, gde se počela razvijati nakon propasti lovačke Hopvelske kulture i odakle se postupno širila na zapad i istok. Ona se sastojala od niza urbanih naselja i satelitskih sela povezanih labavim trgovačkim mrežama.[4] Najveći grad je bio Kahokija, za koji se veruje da je veliki verski centar koji se nalazi u današnjem južnom Ilinoisu.

Karta raspona Misisipijske i njima srodnih kultura.

Misisipijski način života počeo je da se razvija u dolini reke Misisipi (po kojoj je i dobio ime). Kulture u dolini reke Tenesi su takođe možda počele da razvijaju karakteristike Misisipija u ovom periodu. Skoro sva nalazišta na Misisipu datiraju od pre 1539–1540 (kada je Ernando de Soto istraživao ovu oblast), sa značajnim izuzecima zajednice Načez. Oni su zadržali kulturnu praksu Misisipija sve do 18. veka.[5]

Istorija уреди

 
Rekonstrukcija naselja Kinkejd humka

Kao početak misisipijske kulture se tradicionalno uzima 850, a kraj 1500. godina, dok se na vrhuncu u 11. i 12. veku protezala od Apalačkih planina na istoku do Floride na zapadu, i od Velikih jezera na severu do Meksičkog zaliva na jugu.

Naselja misisipijske kulture je u 16. veku opisao španski istraživač Ernando de Soto, ali su ona ubrzo nakon toga nestala, što se tumači kao završetak procesa izazvanog malim ledenim dobom, odnosno posledicom izloženosti Indijanaca pogubnim bolestima kao što su male i velike boginje. Do kraja 17. veka su ih osvojili Francuzi i poslednji otpor doseljenicima je ugušen 1731. godine. Veruje se da određeni broj današnjih indijanskih plemena potiče od misisipijske kulture, a među Čeroki Indijancima se do 19. veka sačuvala usmena predaja o gradnji velikih humki u prošlosti.

Odlike уреди

 
Rekonstrukcija naselja Kahokijska humka
 
Rekonstrukcija života u misisipijskom naselju Anđel humka

Glavna karakteristika misisipijske kulture su veća naselja i orijaški piramidalni zemljani tumulusi, kao što je Kahokijska humka, verski predmeti nastali kovanjem bakra, te složeniji oblici društvene organizacije utemeljeni na plemenskim savezima kojima su upravljale poglavice. Ova kultura nije nikada bila ujedinjena, već je bila rodovsko-plemensko udruženje plemena kojima su teokratski vladale muške poglavice matrijarhalne dinastijske linije. Čak i u plemenskim kulturama proisteklim iz misisipijske kulture, sačuvala se slojevitost i matrilinearnost, npr. među nekim Sijuksima, te kod Natčeza i Maskogi indijanaca.

Iako lov nikada u potpunosti nije napušten, privreda misisipijske kulture se do 10. veka već temeljila na poljoprivredi, najprije na uzgoju tikvica i pasulja, a potom i brzorastućeg kukuruza koji je došao preko Meksičkog zaliva[6]. Zahvaljujući povećanju prinosa porastao je i broj stanovnika, a ubrzao se i razvoj zanatstva i trgovine. Zanatlije su proizvodile drvene i kamene alatke, perle, ukrase, metalne proizvode od bakra i zlata, i obrađivali su kože i krzna. Trgovina se obavljala na velikim udaljenostima zahvaljujući zajedničkom sistemu simbola. Iako se misisipijska kultura često navodi kao najrazvijenije ljudsko društvo pretkolumbovske Severne Amerike pre dolaska Evropljana, a nekada i civilizacija, ona nije poznavala metalurgiju, niti pismo.

Materijalna kultura уреди

 
Kamene figure ljudi iz naselja Etovah humka

Misisipijci su gradili sela, ali i velike gradove. U njima su kuće bile prekrivane slamnatim krovovima, a veća središta okružena palisadnim zidinama[6], s manjim naseljima u okolini. Veći gradovi su imali više od hiljadu stanovnika, a najnaseljeniji i najvažniji među njima bio Kahokijska humka, a druga važnija naselja i arheološka nalazišta su Moundsvil, Etovah humke i Spajro humke.

Istovremeno s ovom kulturom, do 14. veka su razne kulture šumskih indijanaca podizale zemljane tumuluse u verske svrhe, ali su ove zemljane humke u misisipijskoj kuturi poprimile divovske razmere. Tako je misisipijska humka u mestu Kahokija humka dosegla visinu od 30 m, a prečnik veći od staroegipatske Keopseve piramide.[6] Misisipijske humke često imaju oblik piramide, te velike terase na vrhu gde su podizani hramovi ili rezidencija elite.

Osim razvoja arhitekture, Misispijska kultura je unapredila i lončarstvo u tehnologiju obrade keramike, te poboljšala naoružanje usavršavanjem luka koji je zamenio upotrebu koplja. Postojanje središnjih trgova s piramidalnim humkama i hramovima, stambenim zgradama za elitu, ritualna ljudska žrtvovanja, keramika, te umetnički prikazi plačnih očiju, krilatih ljudi, krsteva i ljudskih lubanja, svedoče o vezama sa srednjoameričkim kulturama, ali te veze nisu bile veoma jake.

Religija уреди

 
Rekonstrukcija vladara naselja Etovah humka

Misisipijsko društvo su vodili teokrati koji utelovljuju i svetovnu i versku vlast. Izgradnja humki i hramova je povezana s kultom predaka, a pod srednjoameričkim uticajima javljaju se slike zmija, lobanja, orlova-ratnika i obavljaju se ritualna žrtvovanja i mučenja zarobljenika na vrhu piramidalnih humaka. Očekivao se čak i dobrovoljni pristanak pojedinih supružnika i članova uže porodice umrlog vladara da se žrtvuju.[7]

S juga se proširio, i u glavnim središtima kulture prevladao, tzv. „južni kult” obožavanja sunca. Ovaj kult je povezan s raskošnim vojničkim grobovima, prikazima sunca, krstovima, ruku s očima, žalosnih očiju, lobanja i ukrašavanja lula za pušenje duvana slikama životinja.[8] Južni kult je najjači bio u 14. veku, a delimično je preživeo kod Natčeza kod kojih se poglavica naziva „Veliko sunce”, a njegova supruga „Bela žena”, dok se kod nekih Sijuksa nosi se maska „dugonosog božanstva”, božanstva misisipijske kulture.

Reference уреди

  1. ^ King, Adam (2002). „Mississippian Period: Overview”. New Georgia Encyclopedia. Архивирано из оригинала 01. 03. 2012. г. Приступљено 15. 11. 2009. 
  2. ^ Blitz, John H. „Mississippian Period”. Encyclopedia of Alabama. Alabama Humanities Foundation. Архивирано из оригинала 28. 03. 2023. г. Приступљено 07. 07. 2023. 
  3. ^ Julian Granberry, The Americas that might have been: Native American Social Systems through Time, University of Alabama Press, USA, 2005, str. 108.
  4. ^ „Metropolitan Life on the Mississippi”. Washington Post. Архивирано из оригинала 2010-01-15. г. 
  5. ^ Barnett, Jim. "The Natchez Indians" Архивирано на сајту Wayback Machine (13. август 2017). Mississippi History Now. Retrieved 1 Oct 2013.
  6. ^ а б в Antony Mason, Ancient civilisations of: The Americas, Toucan Books Ltd., London, 2001, str. 51.-53.
  7. ^ Alvin M. Josephy, The Indian heritage of America, Houghton Mifflin Company, SAD, 1991, str. 105.
  8. ^ Barrie Kavasch E., The Mound Builders of Ancient North America: 4000 Years of American Indian Art Science, Engineering & Spirituality, Reflected in Majestic Earthtworks and Artifacts, iUniverse, Inc., SAD, 2003, str. 48.

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди