Отворите главни мени

Antun Radić (Desno Trebarjevo kod Siska, 11. jun 1868Zagreb, 10. februar 1919) bio je hrvatski naučnik, književnik, prevodilac, publicista, sociolog, etnograf i političar. Utemeljivač hrvatske etnografije.[1]

Antun Radić
Датум рођења(1868-06-11)11. јун 1868.
Место рођењаМартинска Вес
Датум смрти19. фебруар 1919.(1919-02-19) (50 год.)
Место смртиЗагреб

Садржај

BiografijaУреди

Antun Radić rodio se u selu Desnom Trebarjevu kod Siska 1868. godine. Završivši pučku školu u Martinskoj Vesi kod Siska odlazi u Zagreb gdje nastavlja školovanje u gornjogradskoj gimnaziji, zatim je studirao slavistiku i klasičnu filologiju u Zagrebu i Beču. Doktorirao je u Zagrebu 1892. godine s temom O nekim eshatološkijem motivima u hrvatskoj književnosti. Od 1893. godine je u školskoj službi i službovao je u Osijeku, Požegi, Varaždinu i Zagrebu. Nakon izbora za Sabor 1897. godine, na zahtjev bana Khuena, otpušten je iz službe jer nije htjeo glasati za vladinog kandidata. Od 1897. do 1901. godine urednikom je Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena. Od 1901. pa do 1909. godine radi kao tajnik u Matici hrvatskoj te je jedan od osnivača i uređivača Matičina časopisa Glasa Matice hrvatske. Dugo je uređivao i list Dom (kojega je osnovao 1899. godine) kojim znatno utječe na kulturni i nacionalno-politički razvoj hrvatskoga sela.

Godine 1917. ponovno se zapošljava kao profesor na zagrebačkoj gornjogradskoj gimnaziji gdje ostaje sve do svoje smrti 10. februara 1919. godine. Nakom smrti Antuna Radića vlasti u novouspostavljenoj državi Kraljevini SHS nisu odobrile penziju Radićevoj udovici Vilmi pa je ona ostala bez sredstava za život, a kada je dobila sudski nalog da napusti stan zbog neplaćanja stanarine otišla je 6. jula 1919. godine na grob svoga supruga Ante i tamo popila otrov. U to vrijeme su od vlasti bili progonjeni i zatvoreni mnogi vođe HPSS-a (Stjepan Radić bio je zatvoren, bez suđenja, 339 dana, Vladko Maček i Ljudevit Kežman držani su u zatvoru 9 mjeseci, Ivan Pernar 3 mjeseca a Josip Predavec 2 mjeseca) te se mislilo da je Vilma Radić počinila samoubistvo u znak protesta protiv progona stranke njezinog pokojnoga supruga.

Sahranjen je na zagrebačkome groblju Mirogoju.

Naučni radУреди

Svojim etnološkim istraživanjima uticao je na političko djelovanje brata Stjepana. Antun Radić isticao je povezanost nacionalnog oslobođenja sa socijalnim, upozoravajući da se samim uklanjanjem tuđinskoga nacionalnog tlačenja ne postiže potpuna narodna sloboda. Svoje poglede iznosi s velikom privrženošću hrvatskom narodu, kojima ide u red najistaknutijih hrvatskih intelektualaca. Pored etnologije, u naučnom se radu bavio i književnoistorijskim temama te je također, prevodio djela ruske književnosti.

Političko djelovanjeУреди

S mlađim bratom Stjepanom 1904. godine osnovao je Hrvatsku pučku seljačku stranku (HPSS) te je sudjelovao u izradi programa stranke. Godine 1910. izabran je u Hrvatski sabor u kojemu se aktivno zalagao za reformu lokalne uprave i školstva.

IzvoriУреди

  1. ^ HKZ WI: Etnografski i književni rad Antuna Radića, preuzeto 15. октобра 2011.

LiteraturaУреди

  • Zvonimir Kulundžić, Ante Radić i klerikalci, Zagreb, 1951.

Spoljašnje vezeУреди

  • Boban, Branka, Rezultati dosadašnjih istraživanja o Antunu i Stjepanu Radiću // Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, sv. 27, br. 1. (1994). стр. 255-270.
  • Čapo Žmegač, Jasna, Antun Radić i suvremena etnološka istraživanja // Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku, sv. 34, br. 2. (1997). стр. 9-32.